Kako gradonačelnik Mato Franković dvostruko diskriminirajući respektira preostale stanovnike Grada u zidinama

Uoči skorašnje 24. sjednice Gradskog vijeća grada Dubrovnika zgodno bi bilo prisjetiti se što je gradonačelnik Mato Franković na temu određivanja visine paušala izjavio 10. prosinca 2018. godine: „…svima onima koji viču poručujem da je paušal od 1 500 kuna godišnje po ležaju smiješan iznos za jedan apartman čija se dnevna cijena kreće od 50 pa do 350 eura.“ Pojasnio je: „Grad je podijeljen u nekoliko zona, a zona A je zona Lapada, Gruža i cijelog područja Grada i moj je prijedlog da se u zoni A paušal po ležaju plaća 1 500 kuna, ali to nije 1 500 kuna po danu, nije ni 1 500 kuna mjesečno nego je 1 500 kuna godišnje po ležaju.“

Nezgodno je što se tu vijest, da je grad Dubrovnik spreman paušal povećati na maksimalni zakonom dozvoljeni iznos lako može pronaći na internetu pa je gradonačelnik Franković, iako se očito predomislio, odlučio da ipak mora negdje uvesti gore najavljeni paušal od 1500 kuna. Predložio je Gradskom vijeću Odluku kojom bi se paušal povećao za 100% i to samo za područje Grada unutar zidina, čime na dvije razine diskriminira stanovnike koji još žive u povijesnoj jezgri.

Prva razina diskriminacije

U Gradu unutar zidina još ima stanovnika koji zaista tu žive iako im je standard života u mnogim dimenzijama niži, a troškovi života veći nego što su u drugim dijelovima grada. Dio njih svoj kućni budžet nadopunjava iznajmljivanjem jednog dijela svoje nekretnine dok u preostalom dijelu žive. Takav suživot stanovanja i turizma poznat je fenomen još od 1970-ih i 1980-ih godina i davao je jednu dimenziju šarma i autentičnosti koja nije ugrožavala živi srednjevjekovni grad upisan na listu UNESCO-a.

Nasuprot tome drugi su se odlučili prodati svoje nekretnine ili iseliti se u druge dijelove grada i u pravilu se nitko drugi nije u tim kućama nastanio, već su one usitnjene u jedinice za turističko iznajmljivanje i donose zavidne prihode. Time su se stvorile dvije kategorije građana čiji prihodi i uvjeti života se uvelike razlikuju, a gradonačelnik ih podjednako tretira diskriminirajući pritom, kako je utvrdila demografska studija stare gradske jezgre doslovno „ugroženu vrstu“, posljednje stanovnike Grada.

Druga razina diskriminacije
Na širem području grada, primjerice Pilama i Pločama s pogledom na zidine i Grad, s taracama pa i bazenima zasigurno se postižu najviše cijene najma. Gradonačelnik ipak tamo ne povećava paušal, nego diskriminira Grad u zidinama predlažući maksimalni iznos paušala samo za to područje. U stvari uvodi novu zonu nabrajajući sve ulice unutar povijesne jezgre koja inače pripada zoni A.

Zaključak

Stoga Gradonačelniče, ili pokažite dosljednost i hrabrost pa donesite odluku o povećanju paušala na 1 500 kuna na razini cijele zone A, kao što ste to i bili najavili ili nađite načina za napraviti razliku između stanovnika Grada unutar zidina, koji u njemu još žive i iznajmljuju višak prostora unutar svojih kuća i onih koji su iz Grada iselili i iznajmljuju kuće pretvorene u apartmanske jedinice.