ENESA DŽUBUR Što god kupci s Nuncijate zatraže, mi naručimo

Stanovnici gradskog predjela Nuncijata od ovog tjedna ne moraju više sjedati u automobil ako im, (a kome se to nije dogodilo) u kuhinji prifali ulja ili brašna.

Ovo dubrovačko naselje smješteno poviše Gruža od utorka ima malenu ali dugo vremena iščekivanu prehrambenu trgovinu. Smiješno ili ne, u 21. stoljeću u turističkom Dubrovniku postoje ljudi koji se raduju trgovini u susjedstvu. Kako i ne bi kada su za kruh koji se baš svakodnevno konzumira stanovnici Nuncijate morali ili automobilom ili potegnuti pješke do Gruža do prve trgovine a to je otprilike 20-ak minuta u jednom pravcu.

- Spasila nas je s butigom – kažu nam kupci ispred omanje trgovine 'Una' na Nuncijati. Vlasnica Enesa Džubur krenula je skromno ali nada se kako će posao zaživjeti.

- Radila sam u ugostiteljstvu 35 godina i djeca su mi zamjerala da me nikako ne vide jer radila sam dvokratno. Odlučila sam se za butigu. U našem smo prostoru. Ovo je bila garaža, ljudi su govorili to je jedini prostor koji nije iskorišten za apartmane. Ali nisam htjela apartman i mislim da nisam pogriješila u svojoj odluci – kaže gospođa Enesa i tvrdi kako im je 'dodijalo da zadnje tri godine kad god idu s posla moraju pitat doma što treba kupit i opet nešto nedostaje'.

Na policama trgovine osnovni su artikli, ono što u domaćinstvu najčešće treba. Iako je na policama posloženo otprilike po desetak komada pojedinih artikala, čini se, dovoljno je.
- Što god ljudi traže mi naručimo. Neću uzimati baš velike količine jer me strah. Ali osnovne stvari imamo. Iako ne mogu udovoljavati u svemu jer oni traže deset vrsta cigara, ne može toliko – objašnjava vlasnica.

Pogledavši izložene cijene, onako od oka, čini se da su više nego prihvatljive. Kaže Enesa, to i stanovnici naselja govore.

- Ako su banane u Gružu 10 kuna ne možeš stavit 15. Svak će otić dole u Gruž za kunu. Možda ćeš u sezoni bolje radit ali nećeš zimi, a tada treba opstati s našim ljudima, njima se prilagoditi. Ali znate kakvi su ljudi oni slikaju cijene pa uspoređuju. Jedna imućnija gospođa mi dođe i kaže 'pomarode u Tommya su 11 i po kuna a u tebe 12 kuna'.

Što joj reć nego 'gospođo, otiđite vi onda tamo, za tih po kune'. Nije se rodio ko je čovjeku ugodio – navodi nam primjere. Također, tvrdi, u njenoj trgovini jedan tekući deterdžent za rublje stoji 40 kuna dok je susjeda isti takav u trgovačkom centru platila 65.

- Kad je vidila kazala mi je da joj naručim više komada jer ima apartmane. Ja na tome imam sedam kuna zarade, na deset njih 70 kuna zarade. Dovoljno je to meni. Stanovnici Nuncijate su zadovoljni, govore da su cijene ko dole u Tommya.

Primjerice kruh je šest, prstić tri kune. Špageti su osam, ulje osam i pol a sokovi 11 kuna. Imaju oni i svježe voće i povrće, veći dio nabavljaju iz jednog OPG-a na Brgatu. Domaći mladi krumpir je tako šest kuna, blitva 14 a rajčice 12 kuna.
Iznenadila nas je cijena sladoleda koji se najviše i kupuju za ljetnih vrućina.

Svi sladoledi su od osam do 11 kuna. Usporedbe radi vrstu sladoleda od 11 kuna stanovnici u povijesnoj jezgri u trgovini poznatog lanca plaćaju od 18 do 20 kuna. Na Nuncijati 11! Pitamo je gdje je tu zarada?

- Ne mogu ja zarađivat na djeci nikako. A sladoled kupuju djeca. Treba se prilagodit našem narodu ima tu penzionera, obitelji koje žive od platice. A djeca hoće sladoled. Meni je dovoljno da od ovog posla pokrijem režije i zaradim jednu plaću, drugo mi ne treba. U svome sam. Uostalom, unučicu ne bi vidila po sedam dana zbog bivšeg posla, a sad je vidim svaki dan.

Ima ovo i prednosti i mana. Ali tek je početak bit će valjda dovoljno posla. Ima čeljadi, domaće a i stranaca – optimistično će vedra Enesa Džubur.

Za otprilike pola sata trgovinom koja radi ujutro od 7 do 12 i predvečer od 19 do 20 sati, prošlo je sedam kupaca, svi puni riječi hvale.
- Prezadovoljna sam. Nisam nešto najbolja a ovdje mi je butiga pred nosom. Išla sam u Gruž đe drugo. Pješke ne mogu ni poć a kamoli se vratit. Samo autom. Kupila bi po četiri, pet kruhova pa bi ih zamrzla. Sad ću moć kupovat freški kruh – kaže stanovnica Nuncijate Marija Jovanović.

Mario Maslač ističe kako je za ljude i naselje koje se širi, trgovina prava stvar.
- Dobre su cijene, butiga je super. Najgore je što sad djeca čim se dignu hoće do butige kupit sladoled. A imamo dosta stranaca jer mnogi se ovdje bave iznajmljivanjem – kaže Mario i dodaje:

- Na Nuncijati je skoro dvije tisuće ljudi a nismo imali butigu. Treba pohvaliti otvorenje ali da naši susjedi to nisu otvorili tko zna bi li butige ikad bilo. Zato pozivam sve stanovnike Nuncijate koji su uvijek kukali što je nema, imamo vrhunsku butigu i dolazite u nju.
Nuncijata je za njega najljepše dubrovačko naselje jer 'ima šetalište, igralište' ali zamjera što one, kako ih naziva, najnormalnije stvari ovi sugrađani još uvijek čekaju.

- Najveći problem je taj pothodnik. Ljudi, pogotovo stariji i djeca kojih ovdje ima dosta, ne mogu prelazit preko magistrale, preopasno je.

Slaže se s njim i mlada mama Marija nabrajajući nedostatke ovog dubrovačkog naselja kroz koji prolazi magistrala:

- Nuncijati fali pristupni put, malo bolja čistoća, sigurni prijelaz preko magistrale. Čini mi se da nitko ništa ne čuje. Obećava se svašta a ne radi ništa.