Plastični otpad postao je jedna od najvećih prijetnji za ekosustav. Kako se dubrovačka Čistoća nosi s tim problemom?
U postupanju s bilo kojom vrstom otpada, pa tako i plastikom, prioritet je prevencija, odnosno sprečavanje nastanka takvog otpada. Tek potom slijedi njegovo zbrinjavanje, odnosno prikupljanje te deponiranje ili slanje na reciklažu. No plastika je specifičan otpad i realno ga nikad nećemo moći iskorijeniti. Ali nije svaki plastični otpad problematičan. Ovisno o svom kemijskom sastavu, određeni plastični otpad može se reciklirati i ponovo upotrijebiti ili se koristiti kao energent, no ima jako puno predmeta koji se više ne mogu iskoristiti. Upravo takva plastika danas je najveći problem ne samo u Dubrovniku već i u cijelom svijetu, a troškovi njezina zbrinjavanja enormno su visoki.
O kakvim se proizvodima radi?
To su u pravilu proizvodi za jednokratnu uporabu koji se u velikom dijelu mogu izraditi od zamjenskih, ekološki prihvatljivih materijala. Najveći su problem plastične vrećice koje se masovno koriste bez obzira na cijenu, iako se umjesto njih mogu koristiti platnene i to višestruko dulje. No treba biti realan i shvatiti da ih se nećemo tako lako riješiti sve dok sami ne promijenimo svoje životne navike, a te promjene trebaju krenuti iz kućanstva. Iskreno, to nije tako jednostavno, pa i 'zdrava hrana' pakira se u plastične vrećice. No treba ustrajati, pa možda i izbjegavati kupovati tako pakirane proizvode kako bi proizvođače prisilili da koriste ekološke prihvatljivije materijale. Kada bi se svi uključili u to, tek onda bi mogli kazati da je započeo nekakav proces promjena. Problem je doista globalan i smatram da bi se na globalnoj razini trebali zabraniti proizvodnja od plastičnih materijala koji se ne mogu reciklirati.
No nisu samo vrećice problem, koji još proizvodi od plastike nisu poželjni?
Imate veliki broj proizvoda koji se rabe u kućanstvima i koji nam služe godinama. Oni su daleko manje problematični od onih za jednokratnu uporabu. Osim plastičnih vrećica i niz drugih proizvoda, poput recimo dječjih igračaka, velik su problem. Upravo na tom primjeru vidi se da je to globalni problem.
A što je s plastičnom, tzv. PET ambalažom?
Ona se reciklira te, posebice u Hrvatskoj i to zahvaljujući povratnoj naknadi, ona za sada nije problem. Ona se i evidentira zasebno i reciklira se.
Koliko Dubrovčani 'proizvode' plastičnog otpada?
Poprilično. Primjerice, samo u prošloj godini Čistoća je prikupila 100 tona plastične, 7 tona metalne, 90 tona staklene te 2500 tona kartonske i papirnate ambalaže. Tome treba pridodati otpadnu ambalažu koju prikupljaju trgovački centi. Ostalog plastičnog otpada prikupili smo 102 tone. Imali smo i 2000 tona glomaznog, te 207 tona teškog metalnog otpada. A u te količine nije ubrojen otpad kojeg tvrtke, među kojima su i naši hoteli te pomorska i zračna luka zbrinjavaju mimo Čistoće.
Gdje taj otpad završava?
Čistoća nakon prikupljanja i razvrstavanja takvog otpada ima ugovore s ovlaštenim tvrtkama koje ga preuzimaju i zbrinjavaju. Od starih automobilskih guma do dječjih igračaka. Naime, Čistoća se susreće sa problemima koje imaju sve komunalne tvrtke u Hrvatskoj, a mogu reći da se radi i o globalnom problemu. Naime, Kina, koja je do prije nekoliko godina otkupljivala i uvozila otpad to više ne radi, a radilo se o preko 80 posto sveukupne količine otpadne plastike, starog papira, metala i drugog otpada. Oni su promijenili pristup, to više ne rade i sada je nastao problem.
Čuju se i informacije od dubrovačkih pomoraca da takav otpad više ne mogu nigdje iskrcati s broda. Preuzimamo li mi u Dubrovniku takav otpad s kruzera?
Koliko mi je poznato, takav otpad se ne iskrcava u Gružu, a Čistoća nema podatke o kakvom se otpadu s kruzera radi. Naime, mi taj otpad i ne možemo voditi kao otpad sa kruzera, već kao otpad tvrtke Luka Dubrovnik koja ima ugovor o njegovu preuzimanju s brodarskom kompanijom. Luka Dubrovnik je zapravo vlasnik tog otpada, bez obzira o kakvoj se vrsti radi i s njime može raspolagati te pristupiti tržištu i bez posredovanja Čistoće. Jednako kao i bilo koja druga tvrtka u Dubrovniku.
Plastični otpad ugrožava i more te njegov ekosustav, dokaz su plastične nano čestice pronađene u ribama iz Jadrana. A problem otpada u moru u Dubrovniku je posebno izražen zimi. Kako ga riješiti?
Taj problem postoji već dugi niz godina, a o njegovoj veličini najbolje govori podatak da smo iz povijesne luke prošle godine izvadili oko 800 kubika smeća koje je nošeno olujnim jugom doplutalo iz susjednih zemalja. No još je i dobro kad takav otpad jugo 'nabije' u Porat jer se njemu tada može pristupiti mehanizacijom. Problem je u neodgovornom postupanju s otpadom u nekim nama susjednim zemljama koje još nisu usvojile ili primijenile standarde koje imaju članice Europske unije, odnosno nemaju uređen sustav gospodarenja otpadom.
Kontaktirate li s komunalnim tvrtkama iz tih zemalja?
Taj problem ne može riješiti Čistoća, pa ni Grad Dubrovnik. Riječ je o međunarodnom problemu. Koliko sam upoznat, pokrenuti su razgovori na državnoj razini o tom problemu nakon prosinca 2017. godine kada smo iz mora u samo nekoliko dana izvadili količinu otpada koju nismo imali ni u zadnjih pet godina. Dakle, krenulo se u rješavanje tog problema, no svjesni smo da će za to trebati dosta vremena, što se tiče same Čistoće, nemamo nikakve kontakte sa susjedima.
Kad kažete da je 'sreća' kad otpad završi u Portu jer ga se može izvaditi iz mora, nameće se pitanje nabavke broda koji bi prikupljao otpad iz mora?
Dobili smo ponudu jedne tvrtke iz Rijeke koja je u Dubrovnik spremna dovesti takav brod kako bi ga isprobali i utvrdili zadovoljava li naše potrebe. Nemate formulu kakav brod bi nam trebao u Dubrovniku, već treba ići metodom ispitivanja. Primjerice, kada vadimo otpad u Portu, brod velikih dimenzija ne može nam puno pomoći zbog velikog broja barki koje se tamo nalaze pa s njime ne može manevrirati. No svakako bi nam dobro došao u nekim drugim situacijama, a posebice na otocima, primjerice kada iz mora vadimo trupce koji su problematični ne samo zbog dimenzija već i težine, s obzirom da se natope u moru u kojem znaju plutati i po nekoliko mjeseci.
Na kraju možemo zaključiti da bismo bez povratne naknade imali puno veće probleme u zbrinjavanju ambalaže?
Povratna naknada se pokazala jako dobrim instrumentom i kad bi je netko kojim slučajem ukinuo, siguran sam da bi više od 80 posto ambalaže završilo u miješanom otpadu. Stoga one koji po našim spremnicima za miješani otpad traže plastične i staklene boce, mogu samo poručiti da pripaze kako ne bi napravili nered jer je krajnji cilj, a to je njihovo zbrinjavanje, ispunjen.
