Izložba polaznika likovne radionice 'Držićev teatar'

Izložba radova djece polaznika likovne radionice Doma Marina Držića „Držićev teatar“ pod mentorstvom muzejske pedagoginje Doma Marina Držića Jasmine Runje otvorit će se u Domu Marina Držića u utorak, 11. lipnja u 19 sati.

Iz predgovora katalogu izložbe povjesničarke umjetnosti Valerije Jurjević: „Likovna radionica "Držićev teatar" pod vodstvom muzejske pedagoginje Doma Marina Držića Jasmine Runje održana je u razdoblju od veljače do lipnja 2019. godine. Na njoj su djeca predškolske i osnovnoškolske dobi stvarala zanimljive 3D kazališne prizore inspirirane Držićevim djelima. Dosadašnji likovni programi Doma Marina Držića promovirali su najvećeg hrvatskog komediografa kroz motive i likove iz njegovih djela, renesansno vrijeme u kojem je živio i stvarao, kao i rodni Dubrovnik. Ovom prilikom se on na neki način vratio na ishodište, tamo gdje je sve i počelo – na pozornicu.

Polaznici radionice najprije su kroz razgovore s mentoricom učili o temama i likovima Držićevih djela te o kazalištu i scenografiji. Svako je dijete odabralo jedno djelo Marina Držića koje ga je najviše inspiriralo. Neki su se odlučili za one najpoznatije: Dundo Maroje, Tirena, Novela od Stanca i Skup, a drugima su draži bili Tripče de Utolče, Venere i Adon, Džuho Krpeta i Hekuba. Oboružani znanjem, prionuli su izradi skica. Pri tome nije bilo važno doslovno predstaviti određenu scenu sa svim likovima i scenografijom, već ih se poticalo na slobodno interpretiranje prizora u skladu s vlastitom vizijom. Zatim su tehnikom assemblagea stvarali male Držićeve teatre. Za to su im poslužile kartonske kutije, akrilne boje, tkanina, škare i ljepilo. Tim jednostavnim sredstvima, kroz igru i učenje, ostvarili su zanimljive kreacije.

Ima nešto magično u kartonskim kutijama; iako naizgled obične, uz pomoć mašte mogu se pretvoriti u dvorce, špilje, automobile i gusarske brodove. U njih se može sakriti, provlačiti se kroz njih, slagati ih. Pogled na pravokutni oblik od smeđe ljepenke kod odraslih eventualno izaziva misli o praktičnoj upotrebi, dok ih oni najmlađi svojom kreativnošću mogu preobraziti u prava mala umjetnička djela.

Djeca su, osim poznatih lica poput Laure, Petrunjele, Mara, Dunda Maroja i Skupa, od kartona izrezivala te bojala likove Popive, Miljenka, Tirene, Andrijane, Kamila, Venere, Adona, Dugog Nosa i božice Lito. A našle su se tu i vile, Nereide, bazilisci, ljudi nazbilj i ljudi nahvao te jedan kovač. Da su imali potpunu slobodu pokazuje i to što su u svoja mala kazališta smjestili sirenu, devu, sjekiru, pa čak i pizzu.

Upravo je pizza našla svoje mjesto na zajedničkom radu koji tematizira hranu danas i nekad u Držićevim djelima. Na taj se način Dom Marina Držića priključio 24. Edukativnoj muzejskoj akciji (EMA) povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja, na temu (Pre)hrana. Marin Držić je u svojim djelima često spominjao hranu, posebice u Pometovom monologu iz Dunda Maroja, koji daje najbolji opis hrane i kulture iz 16. stoljeća u Dubrovniku. Ne čudi da je i ta tema djeci bila zanimljiva pa su na scenu smjestili jabuke, šljivu, pečenu kokoš, kroasan, tjesteninu i pizzu, uz još poneko jelo.

Polaznici su napravili još jedan zajednički rad koji prikazuje Marina Držića i njegov rodni Dubrovnik, pa ova dva zajednička uz petnaest individualnih radova čine veselu, šarenu i zaigranu izložbu pod nazivom "Držićev teatar". Prizori uokvireni zastorima od tkanine nesumnjivo asociraju na kazalište, a prepoznavanju pojedinih scena pridonose naslovi djela i popis likova na vanjskim krilima kutija.

Kad zavirimo u ove šarene svjetove otkriva nam se novi pogled na bogatstvo Držićevog opusa, zorno pokazujući kako svaki uzrast u njegovom djelu može pronaći nešto poticajno.“