- Sjećanja na djetinjstvo, na život koji je bio drukčiji i bolji daju nadu da se može u ovim zidinama živjeti ljepše. Zato valjda i ostajem - kaže naš sugrađanin Robert Kralj, slikar, restaurator papira i stolnotenisač. Dijete Grada cijeli je život na Svetoj Mariji raslo uz sve promjene koje su se događale Gradu unutar zidina.
- Kad sam bio mali, turisti su prolazili i po Svetoj Mariji ali nisu bile tolike horde. To nisu bili turisti koji gaze sve ispred sebe, sumanuto. Bili su obzirni. Danas kao da je pala kvaliteta turista – kaže Kralj i prepričava nedavni događaj:
- Horda turista u Ulici od Puča. Prolazim s malim djetetom, sklanjam se skroz desno a oni idu na mene. Ni taj jedan komadić da oslobode, nego zaposjedaju cijelu ulicu. Morao sam fizički zaštiti dijete dok su se doslovce odbijali od mene. Ma nisu se niti okrenuli samo su hrupili naprijed, trčeći za vodičem. To laktanje, to je slika današnjeg Dubrovnika i cijelog društva.
Reć' ću te mami
Djeca su, kaže, ne tako davno bila puno kreativnija. Budući da je umjetnička duša ne čudi što je od malih nogu volio stvarati rukama. Njegove figurice koje je na ulici pravio od plastelina ojačanog drvom i žicom privlačile su znatiželjne turiste, a zabavljale cijelu generaciju prijatelja.
- To su bile i naše jedine igračke. Kad bi došli prijatelji iz Italije pokazali bi nam svoje igračke koje mi nismo mogli imati. Ali smo zato imali sve što oni nisu mogli naći u svojim trgovinama. Od plastelina smo radili sve likove iz crtanih filmova i filmova u kinu – prisjeća se Kralj i dodaje kako je u zidinama tad bilo 'gomilu djece koja bi se svakodnevno organizirala u igrama'.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!