Meri Cetinić: 'Hvala vam što ste dali toliko pažnje glazbi i sportu, oni nas čine boljim ljudima'

Na svečanoj sjednici Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije ovogodišnjim laureatima dodijeljene su nagrade za promociju Županije u zemlji i svijetu, za jednogodišnje razdoblje, ali i za životno djelo.
Nagradu za životno djelo Dubrovačko-neretvanske županije dobila je poznata hrvatska glazbenica Meri cetinić, rodom iz Blata na Korčuli. Priznanje u obliku diplome za iznimna dostignuća značajna za Dubrovačko-neretvansku županiju posthumno je dodijeljeno fra Bernardinu Sokolu, skladatelju sakralne i svjetovne glazbe, koji je teologiju studirao u Samostanu Male braće u Dubrovniku. Iz 'političkih razloga' - premda se politikom nikad nije bavio - na smrt je pretučen u barci između Badije i Orebića i bačen u more u noći 28. rujna 1944. U njegovo ime nagradu je primio fra Veselko Grubišić, gvardijan samostana Male braće.
Nagrada za iznimna postignuća u proteklom jednogodišnjem razdoblju dodijeljena je Đivi Kušelj, profesorici flaute u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića, a i sama škola je ovogodišnji dobitnik Nagrade za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu. Nagradu je preuzeo ravnatelj škole Slobodan Begić.
Nogometnom klubu 'GOŠK-DUBROVNIK 1919' županijski vijećnici odlučili su dodijeliti Nagradu za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu u proteklom jednogodišnjem razdoblju, kao i Glazbi Ston, Kulturnoj udruzi 'Ivo Lozica' iz Lumbarde, Narodnoj glazbi Blato te Ratku Krstičeviću iz Metkovića, dugogodišnjem aktivnom članu Matice hrvatske Metković.
Ovogodišnja dobitnica nagrade za životno djelo, glazbenica Meri Cetinić u svoje se ime, ali i ime drugih laureata obratila okupljenima u Kazalištu.
- Hvala vam na ovom priznanju. Teško je nešto reći. Navikla sam biti za klavirom i pjevati, davati ljudima svoju dušu, svu sebe – kazala je Meri Cetinić, te s publikom podijelila dvije upečatljive crtice iz svoga djetinjstva u Blatu:
- Moji prvi nastupi bili su na livadama u Blatu. Moj dida imao je ovce, a majka, njezine rodice i prijateljice bi ih često vodile na ispašu. I dok bi one sidile u travi, a ovce bi pasle, ja bi im morala pjevat. Što sam tad pjevala, tko zna. Onda, na žalost, nije bilo ama baš ničega osim radija – prisjetila se glazbenica.
- Druga sličica koju želim ispričati je kad me moj otac doveo sa sobom tu u Pile gdje je jedna naša teta bila časna sestra. Na njihovom mulu, tamo gdje je more duboko, moj me otac samo gurnuo u more, a znao je da ne znam plivat, to je bio moj prvi susret s morem i kao što vidite, nisam se utopila – nasmijala je okupljene Meri Cetinić.
- Ovo vam pričam jer je to bio način na koji su me odgajali moji roditelji, podupirali me i hrabrili me da idem svojim putem. Vidjeli su da volim i obožavam tu glazbu, da imam talenta i da me to usrećuje. U glazbi sam se ostvarila, sretna sam i zadovoljna što sam uopće imala taj dar. Zahvaljujem svima i pozdravljam sve ove divne ljude u ime kojih vam se također zahvaljujem.
- Među nama je mnogo glazbenika, ali i sportaši, što je vrlo lijepo da ste tome dali toliko pažnje jer mislim da i jedno i drugo obogaćuje naše živote, daje neke druge dimenzije i i čini nas boljima. Čestitam Dan Županije i dan vašeg zaštitnika svetog Leopolda Bogdana Mandića – rekla je glazbenica i za kraj svečane sjednice, uz pratnju klape, otpjevala svoju poznatu pjesmu 'Zemlja dide mog'.