Dole nema mobitela
- Ronjenje s bocama postala je vrlo popularna, ne samo rekreacijska aktivnost, nego i turistička ponuda našeg grada. Međutim, o utjecaju ronjenja na ljudsko zdravlje još uvijek se ne zna dovoljno. Dosadašnja saznanja uglavnom proizlaze iz istraživanja koja su provedena na profesionalnim roniocima i na većim dubinama. Zato ovo istraživanje uključuje upravo ronioce koji nisu ronili tijekom zimskog razdoblja, kojima su ovi zaroni zapravo prvi zaroni u sezoni ronjenja, a dubine na kojima se ronilo su dubine koje se prakticiraju u rekreacijskom ronjenju. S obzirom na uključenost više centara u ovom projektu, omogućeno je praćenje promjena biljega u krvi koji pokazuju funkcije ili oštećenja više organskih sustava. Ovakva multicentrična istraživanju mogu pridonijeti boljem razumijevanju fiziologije ronjenja s posebnim naglaskom na protektivne, ali i štetne utjecaje rekreacijskog ronjenja na ljudsko zdravlje – objašnjava dr. sc. Antonija Perović.U organizaciji istraživanja, pomogli su im Ronilački klub Dubrovnik i Ronilački centar Abyss. Od uključenih 18 ronilaca, 17 ronilaca je odradilo sve zarone tijekom ovih pet tjedana, a krv im se uzimala neposredno prije i nakon prvog, trećeg i petog zarona. Ovaj posljednji bio je 13. travnja.
Hrvatski ronilački savez (HRS) posljednji je put 2001. objavio podatke o 42 tisuće izdanih iskaznica za ronioce, a kako više nije potrebno ishoditi dozvolu z aovu aktivnost, pravu brojku zapravo je teško doznati. Antun Perušina, član Upravnog odbora HRS-a kaže kako je spomenuti broj barem 30 posto veći.
- Ni sam ne znam koliko dugo dugo ronim, odavno smo otpočeli tu vezu, more i ja. Roniocima početnicima uvijek kažem kako svatko drugačije reagira na zarone. Što se mene tiče, čim dotaknem more, brige nestaju. Dole, ispod porvšine nema nikakvih problema. Jako me zanimaju rezultati ovog istraživanja, pa smo već razgovarali o prezentaciji s obzirom da Hrvatski ronilački savez svake godine organizira različita predavanja koja se tiču ronjenja – kaže Maroje Capurso, instruktor u Ronilačkom klubu Dubrovnik.
- Bijeg – kaže Maroje Žanetić, odgovarajći na pitanje zbog čega roni - Nema zvonjave mobitela, nema mailova ni stresa. Prije četiri, pet godina sam krenuo pod more s bocama, prošao ronilački tečaj u Klubu Dubrovnik, uz pomoć Balda Bistrića i Maroja Capursa. Lani su taj tečaj prošli supruga i sin – priča Žanetić, jedan od 17-orice ronioca koji su pet tjedana zaranjali 30 metara dubine, tamo ostajali desetak minuta i potom van na vađenje krvi.
Ronioci za znanost
- Odabran sam kao jedan od ne baš aktivnih ronioca koji je završio tečaj do stupnja spasioca, prema Padi pravilniku, prije nekih 10-ak godina. U cijelu priču ronjenja ušao sam spletom okolnosti i s ciljem ostvarenja jednog od dječačkih snova. Boravak u moru i podmorju oduvijek me izrazito privlačio, međutim, samo ronjenje s bocama jako je odgovorna disciplina za koju se treba ozbiljno pripremiti i odgovorno je odrađivati. Tečaj ronjenja bio je početak stjecanja zvanja tehničkog ronioca, što bi u određenim okolnostima moglo biti i od profesionalne koristi, jer tko zna, možda baš ja, ovako rekreacijski roneći, naletim na Atlantidu pa ako bude trebalo što usput konzervirati ili restaurirati, da budem spreman – smije se Đivo Dražić, konzervator i jedan od 17-orice ‘ronioca za znanost’.Kaže kako su se u ovim zaronima u znanstvene svrhe držali akvatorija u blizini hotela President, gdje se uz zanimljiv i respektabilan prikaz bogatstva podmorske flore i faune, može svjedočiti i ljudskom nemaru – solindoj količini raznovrsnog smeća.
- Malo što poviše morske razine moze zamjeniti ugodu dužeg bivanja u podmorju. Dubine i nisu toliko presudne, mada, što si dublje ugođaj je posebniji. Najdublji zaron koji sam imao je na liticama podno Grebena gdje sam se našao u veličanstvenom plavetnilu, na dubini nešto manjoj od 50 metara, dok je najdomljiviji zaron bio u relativnoj blizini navedene lokacije, na nešto manjoj dubini, ali zato... Ma, neka ostane tajna, odvažite se, učinite osnovni tečaj ronjenja pa ćete imati priliku vidjeti - opisuje svoje ronilačke dojmove Dražić.
Anti-aging molekula
- Prije tri godine provedeno je istraživanje koje je bilo tema mog doktorskog rada u kojem se pratio akutni odgovor organizma na oksidacijski stres u četiri vremenske točke tijekom jednog dana. Oksidacijski stres je poremećaj ravnoteže između nastajanja slobodnih radikala i antioksidacijske obrane organizma, koji može dovesti do oštećenja staničnih komponenti. Kod ronjenja on je posljedica disanja kisika pod povišenim tlakom, ali i zahtjevne fizičke aktivnosti tijekom ronjenja. Rezultati istraživanja pokazali su da prvo ronjenje na 30 metara dubine, nakon zimskog razdoblja neronjenja, dovodi do porasta oksidacijskih oštećenja – kaže Perović.Stoga, nakon razdoblja neronjenja, dubina od 30 metara nije primjerena i trebala bi biti manja.
- S druge strane, istraživanje je pokazalo da nastali oksidacijski stres dovodi do porasta antioksidacijske obrane organizma, koja je bila praćena porastom prijepisa gena za molekulu sirtuin 3, koja je bila u fokusu našeg istraživanja. Za tu molekulu koju često nazivaju anti-aging molekulu, smatra se da ima mnoge protektivne učinke na zdravlje, a kod nižih organizama pokazano je da je njezina uloga povezana s produženjem životnog vijeka. Za ronjenje, kao i za svaku fizičku aktivnost važno je kako se prakticira, odnosno učestalost i intenzitet, pri čemu treba uzeti u obzir dubinu i trajanje samog zarona koji utječu na količinu otopljenog kisika i dušika u tijelu, a koji mogu dovesti do štetnih posljedica ronjenja. Hiperoksija koja nastaje uslijed disanja kisika pod povišenim tlakom, prepoznata je u liječenja mnogih bolesti, stoga i kod ronjenja ona može imati protektivne učinke na određene organske sustave – napominje Perović.
Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (MRCC Rijeka), u dubrovačkom akvatoriju, od 2011. godine je zabilježila tri smrtna slučaja ronilaca na boce, i to 2011., 2015. i 2017. godine.