Osobe sa šizoidnom obranom asocijalne su, vole duhovnost i puno maštaju

Predavanje integrativne terapeutkinje Olivere Drutter ”Karakter ili sudbina” održano je u petak, 12. travnja u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.

Radeći s klijentima, Wilhelm Reich, otac tjelesno orijentirane psihoterapije, zaključio je kako ljudi slične tjelesne građe imaju slična ili ista uvjerenja, ponašanja i emocionalne blokade koje je nazvao karakternim obranama nastalima kao odgovor na neugodna iskustva od najranijeg perioda života do završetka puberteta. Obrane su služile kako bi se ljudi zaštitili od svih neugodnih emocija dok pokušavaju naći opravdanja za svoja stanja.

Drutter je navela pet tipova karakternih obrana: šizoidna, oralna, mazohistična, psihopatska i rigidna.

Govoreći o šizoidnoj karakternoj obrani, Drutter je naglasila kako ona nema veze s mentalnom bolešću, samo u nekim elementima na nju podsjeća. Nastaje najranije, još u prenatalnoj fazi pa sve do prvih šest mjeseci. Dijete sve percipira i poistovjećuje se s okolinom u kojoj se nalazi. Za njih je karakterističan strah koje dijete upije kroz lice majke. Ako je to konstantno dovodi do napetosti živaca oko očiju, zbog čega često imaju problema s vidom. Zbog straha teže ka sigurnosti, on se stopi s kostima tako da osobe koje imaju ovu obranu obično su visoki, mršavi, kad hodaju jedna strana je ukočena, a druga dominantna, pomalo nakrivljene glave, kad gledaju kao da gledaju kroz osobu. Vrlo često imaju problema s kostima i s cirkulacijom. Kako nisu imali taj osjećaj da se mogu povezati s okolinom, para da lebde kad hodaju. Asocijalni su, vole duhovnost, ne vole emocionalne kontakte, mnogo maštaju i vrlo su kreativni. Mogu se naći među informatičarima, umjetnicima, članovima humanitarnih organizacija...

Oralna obrana dominatna je u periodu od šestog mjeseca do druge godine. Dijete ulazi u fazu nezasitnosti, jako je zahtjevno, plače i protestira. Kada uđu u fazu očaja, znaju pomodriti od plača i na kraju odustati, što roditelji vrlo često krivo protumače kao da je beba naučila. Međutim, dijete tada samo odustane od svoje potrebe. To će se kasnije manifestirati u životu, osoba će stalno ići u dvije krajnosti, nezasitni u žaljenju ili više nikad sebi ne dopuštaju naći se u situaciji nešto tražiti. Imaju onaj osjećaj ''kiselosti'' u sebi. Jako brzo odrastu, rano prohodaju, puno pričaju i iscrpljuju druge svojim osjećajima. Vrlo su zaljubljivi, žele da se partner brine za njih, ali da ne moraju ništa davati, pa raskidaju tražeći druge razloge. U govoru upotrebljavaju nikad i uvijek, nema kod njih objektivnosti, lako upadaju u beznađe. Imaju sklonost postati ovisnici jer ne mogu sami izregulirati određenu potrebu, pa je nadomjeste. Prepoznatljivi su po tužnjikavom i čeznutljivom izrazu lica, dok hodaju težište tijela im je na peti, s glavom prema naprijed, a tijelo nazad, imaju pasivan stav tijela.

Kod mazohistične karakterne obrane dijete je frustrirano zbog separacijskih impulsa, slomljene volja kroz ismijavanje, manipulacije, poniženja, zbog čega ljudi kasnije postaju kreatori nezadovoljstva i samoporažavnja. Ta obrana razvija se od druge godine sve do pete ili šeste godine kada dolazi do biološke zrelosti. Djeca postaju svjesna svoje potrebe za nuždom i skrivanjem, htjela bi napraviti sepraciju, ali majka ih odvlači, upotrebljavaju riječ ''neću''. Osjećaju bijes, bacaju se, roditelji su zbunjeni, ne znaju se nositi, ali bitno je djetetu dozvoliti da izbaci svoju frustraciju, jer poslije dolazi do tuge, a kada se isplače onda je spremno za pregovaranje. Ako ga roditelji pokušavaju ukrotiti, dijete ne zna što će s tim bijesom, tako da mazohisti poslije u životu izgledaju dosta nabijeno, imaju kratak vrat, debele zglobove, ne znaju reći ''neću'' pa ih se iskorištava, talenti su za naći najgore poslove, ali su izuzetno radišni. Imaju veliko strpljenje, uvijek će slušati i istrpiti, srčani su i dobri, ali imaju tendenciju vraćanja na početak, poput krave koja uredno dava mlijeko pa onda sve to prolije.

Edipov i Elektrin kompleks prisutan je u psihopatskoj obrani koja nastaje izmeđe šeste ili sedme godine. Obično koriste izraze poput ''dao sam ti srce, bio sam odbačen, neće mene više nitko prevariti'', konkurencija su im roditelji istoga spola, brat ili sestra. Kod djeteta je podržan uspjeh u svim aktivnostima, ali nema se sluha za njegove stvarne potrebe, bliskost i ljubav. Koriste se motom ''samo najjači opstaju, želim sve sad i odmah, samo najbolje''. Obično su najbolji u svemu, samouvjereni, veliki organizatori, koketni, pravi lideri, ali problem im je biti iskren u srcu i ljubavi. Zanimljivo je da takvi ljudi prije nego što uđu u operacijsku salu obično imaju potrebu ispričati svoje najveće čežnje i otkriti bol. Što se tiče fizionomije karakteriziraju ih tanke noge i jaki torzo.

Rigidna ili genitalna faza nastaje oko pete ili šeste sve do 12 godine. Ako su sve druge faze prošle dobro i dijete nigdje nije previše ''oštećeno'', puno je života, potom ulazi u fazu istraživanja svoje seksualnosti. Postaju zavodiljivi, a da toga nisu ni svjesni, djevojčice ne mogu odlučiti jesu li žene ili djevojčice. Kod takve djece spontanost ili seksualnost nije bila podržana, dijete ili je bilo "preživo" ili "preseksualno" Oni odrastaju u atraktivne i uspješne ljude kojima je srce uglavnom zatvoreno i kruto, ali zato glava stalno radi. Doći će na terapiju da se još više usavrše, a s druge strane nalazi se velika čežnja za ljubavlju i strah zbog otkrivanja svoje ranjivosti. Jako se pazi na sliku koju se ostavlja u društvu. Tijelo izgleda harmonično, proporcionalno s malo ukrućenosti u kretnjama. Glava i brada mogu biti malo prema gore, prsa isturena naprijed, osjeća se energija autoriteta i zavodništva.

Predavanje je bilo namijenjeno svima onima koji pored želje za osobnim razvojem, razmišljaju i o edukaciji za tjelesno orijentirane psihoterapeute. Centar za integrativni razvoj prva je škola za tjelesno orijentirane psihoterapeute u Hrvatskoj koja je primljena u Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH), i prva hrvatska škola priznata i primljena u EABP- Europsko udruženje tjelesno orijentiranih psihoterapeuta. Škola u Zagrebu i Splitu postoji već petnaest godina, a od jeseni kreće i prva generacija u Dubrovniku.