Teatar Lero odigrat će u subotu, 6.travnja, s početkom u 19:00 sati u Lazaretu predstavu „Kaplje“. Cijena ulaznice je 20,00kuna i može se kupiti trideset minuta prije početka izvedbe.
Režija i dramatizacija: Davor Mojaš/Scenografija i kostimografija: Dubravka Lošić/Oblikovanje svjetla i ton: Antonio Ljubojević/Realizacija scene i tehničko vodstvo: Mato Brnjić/Tonska montaža: Viktor Lenert/Realizacija kostima: Maja Glamočanin & Zjena Marley/Šminka: Lidija Ambrozijo/Grafičko oblikovanje: Nora Mojaš/Organizacija: Ksenija Medović/Rekvizita: Lerov fundus, ormar od Pomrčine, škrinja iz Perlica i pismohrana Grada sjena...
Igraju:
Ksenija Medović, Jasna Held, Zvončica Šimić, Ana Petrović, Rela Petric, Melko Dragojević, Paula Japunčić, Tina Krznarić Bakić
Elementi predstave: More/Vjetar/Žuža Egreni - Divan dan, Samuel Beckett (Snimljeno u studiju HR Radio Dubrovnika)/Zijad Gračić - Služavke i gospođe Milan Milišić (izbor iz knjige Dubrovačka zrcala)/Fragmenti iz radiodrama: Dijalog o ljubavi Nikole Vitova Gučetić u interpretaciji Ene Begović i Mie Begović i Hotel Imperial Davora Mojaša u interpretaciji Izeta Hajdarhodžića (Dramski program Hrvatskog radija)/Autoritret, Nasilje, Idealna služavka, Relativnost pozicije - iz eseja Služavke i gospođe Milana Milišića/O ustroju država, Nikola Vitov Gučetić/Psyche, Ivo Vojnović – uvodni fragment i didaskalije govori Sebastijan Vukosavić (iz Lerove predstave Psyche Pelingrada Ivo & Gene Vojnović, režija Davor Mojaš)/Zoo ili pisma ne o ljubavi, Viktor Šklovski/Kaplje, Davor Mojaš/Lino Šapro – Onoj koja ode, Ivo Vojnović/Valcer za dva srca, pjeva Vlaho Paljetak/Jugo /
Predstava Kaplje novi je Lerov teatarski snovopis prostorima Grada sjena. Njegovim zapletenim kronologijama i tajnim prizorima u, od nekoga negdje možda, zabilježenim albumima uspomena. Zaboravljenim librima odabranih snomorica i lijepih i plahih i ljubavnih zagovora istovremreno. Sklonjenih u Izgubljenim sanjarnicama i zatajenim svjedočenjima. I ne slučajno sačuvanim ljubavnim pismima i intimnim sutonskim zapisima koji kaplju iz, crnom tintom, Njenom rukom ispisanih dnevnika. Kaplje su priča o gospođama i služavkama o njihovim zajedničkim zavodljivim prepoznavanjima, interesima, usudima i preispitivanjima. Nekoliko mogućih slika nezaborava i nježna i poetska slikovnica zavodljivih uzdaha koji ostaju u praznim sobama, hladnim saločama i pustim ljetnikovcima. One su tema i zagovor Kaplji. Same i „u valceru“. Kaplje su priča i o ostavljenosti, nostalgiji i nezaboravu. Elegična scenska trajuća pjesma kojoj se, željeli bismo, refren ne zaboravlja.
