Punih 70 godina rada početkom travnja obilježava Institut za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku čija je temeljna djelatnost istraživanje prirodnih značajki Jadranskoga mora i priobalja, a posebno istraživanja strukture i procesa u ekosustavima, korištenje i interpretacija znanstvenih informacija za potrebe razvoja, suradnja sa sličnim ustanovama u zemlji i inozemstvu, obrazovanje i kulturna djelatnost. S obzirom na klimatske promjene i ljudski faktor, morska flora i fauna je promjenjiva, baš kao i uvjeti života u podmorju. Zbog toga je znanstveno praćenje svih tih novih pojava itekako važno.
- Sve što se događa u Jadranu, prvo se događa ovdje u južnom dijelu. Morske struje ulaze našom stranom i možemo biti prvi koji će otkriti nekakve promjene, indikacije da se nešto događa zbog globalnog zatopljenja. Primjerice, zadnjih 10 godina dolaze nove vrste u Jadran. Zato je bitno kontinuirano praćenje jer ukoliko se jedna karika u tom trofičkom lancu promijeni, vrlo je vjerojatno da će to izazvati još neke promjene. Pogotovo je bitno imati dugogodišnje nizove u praćenju. Mi se bavimo time u kontinuitetu 70 godina. I to je ono što je interesantno. Imamo podatke od prije 50 godina što su radile naše kolege što se tiče zooplanktona, fitoplanktona. Praćenje je bitno jer tada sa sigurnošću možete potvrditi je li se nešto mijenja. Za Hrvatsku je važno da ima ovakve institucije uz obalu koje će pratiti situacije na Jadranu. Mi moramo znati što nam se u moru zbiva – smatra ravnatelj dubrovačkog Instituta dr.sc. Nenad Antolović.
Monitoring živih bogatstava u moru i na kopnu, monitoring kvalitete mora, eksperimentalni uzgoj biljnih i životinjskih vrsta radi stjecanja fundamentalnih spoznaja i provjera odvijanja prirodnih procesa... dio je djelatnosti kojima se bave znanstvenici Instituta, njih 18 od sveukupno 35 zaposlenih u toj ustanovi. Ravnatelj Antolović će reći kako bi optimalno za rad Instituta bilo 25 znanstvenika.
- Nedostaje nam još mladih asistenata i znanstvenih novaka, to je prioritet ako mislimo nastaviti ovaj kontinuitet. Sad je zadnji čas jer dobar dio kolega kroz pet godina ide u mirovinu a ako oni pođu a nisu naučili mlađe poslu, eto problema. Za obuku ćemo morati slati ljude negdje drugdje. A opet Jadran je specifičan, malo je stručnjaka koji se bave određenom skupinom planktona – kaže dr.sc. Antolović kojem je područje rada biologija i ekologija novih vrsta u akvakulturi. U Jadranu se pojavilo više od 20 novih vrsta riba tzv. lesepijski migranti.
- Nova vrsta ne mora uvijek biti loša. Primjerice, plavi rak se pojavio 50-ih godina prošlog stoljeća u Veneciji, vjerojatno u balastnim vodama. Prije deset godina završio je na ušću Neretve. To je agresivna vrsta tako da je u kompeticiji sa autohtonom populacijom rakova. Sad ga ima svuda pretpostavljam i u Ombli. S druge strane, u Americi je u gastronomiji taj rak kao jastog. Uvijek se može nešto pozitivno izvući. Tamo je on delikatesa. Zašto i naši restorani ne bi nudili takvo nešto? Može ga se iskoristiti kao novu ponudu u gastronomiji. Ima ga dosta i toliko je invazivan da ga ne treba uzgajati, samo loviti. Imamo ga i u akvariju, ulovili smo ga s ušća Neretve. To je primjer novih vrsta koja jest problem ali može biti i pozitivna – navodi dr.sc. Antolović te spominje kako su djelatnici Instituta primjerice zabilježili novu vrstu u Jadranu – napuhaču, iako otrovnu i potencijalno smrtonosnu u slučaju konzumacije, ipak za kupače bezopasnu vrstu.
Znanstveno istraživački rad u Institutu se obavlja u četiri laboratorija: za oceanologiju, za ekologiju planktona i populacijsku genetiku, za ekologiju, uzgoj morskih organizama i akvaristiku te za floru i faunu kopna. U njihovom poslu značajno im pripomaže i istraživačka brodica 'Baldo Kosić II' koju je Institut dobio 2009. jer stara brodica je stradala u ratu pa su se čak 20 godina snalazili bez plovila. Orijentirani su na istraživanje planktona i po svom znanstveno – istraživačkom radu vezanom za planktonske zajednice prepoznati su na Mediteranu. A plankton ta sićušna čestica koja je temelj čitavog hranidbenog lanca u moru, područje je rada prof. dr. sc. Davora Lucića, znanstvenika koji je Institutu vjeran već 35 godina.
- Uz istraživanje mora, biologije, ekologije, morskih organizama u planktonu, najuža specijalnost mi je zooplankton. Taj mali plankton mikroskopske veličine znači život u moru. Osnovica je na koju se nadovezuju viši trofički nivoi npr. ribe. Mala plava riba se cijeli život hrani zooplanktonom i to je njihova osnovica za opće postojanje u morskim ekosustavima – kaže dr.sc. Lucić.
Iako je Jadran još uvijek biser, utjecaj ljudskog (ne)odnosa prema prirodi utječe i na naše more. Primjerice, zna se dogoditi da uslijed jačeg juga obale Dubrovnika zapljusnu velike količine smeća iz Albanije. Upravo plastika koje u moru ima najviše, najveći je problem, kako morskom svijetu tako i ovom našem ljudskom.
- Zooplanktoni su najosjetljiviji upravo na plastiku. Kao filtrator koji neselektivno filtrira, uzima mikroplastiku jer misli da je biljna stanica i prenosi je na veće trofičke nivoe, na ribu i na kraju na ljude. To je problem čovječanstva, svih mora i oceana na zemlji – pojašnjava ovaj istinski zaljubljenik u morski život. Globalno zatopljenje, pritisak masovnosti turizma, sveprisutno zagađenje okoliša vidljivo utječe, ali na sreću u Dubrovniku su te promjene male.
- Općenito južni Jadran nije zahvaćen snažno tim globalnim promjenama kao što su sjeverni dijelovi Jadranskog mora i pojedini zaljevi. Usporedba sjevernog Jadrana u početku mojih istraživanja i danas je dosta različita po pitanju zooplanktona. U Jadranskom moru imamo već ne baš mali broj vrsta koje su strane za Sredozemno more a pogotovo za nas. Upad uljeza ili nedomaćih vrsta je sve veći. Imamo često i neadekvatne produkcijske situacije u Jadranu ne samo fitoplanktona nego i životinjskih skupina kao rebraši i meduze. To pratimo dosta dugo. Od kraja 90-ih do danas imamo kontinuirani niz takvih pojava u Jadranskom moru – kaže dr.sc. Lucić.
Istraživanjem zooplanktona se uže bave i dr.sc. Igor Brautović kao i znanstvenica dr. sc. Mirna Batistić, i to gotovo tri desetljeća u Institutu.
- Moja uža specijalnost je želatinozni zooplankton, recimo meduze, rebraši. Spominjao se rebraš Mnemiopsis leidyi koji je ušao u pločansku luku. U sjevernom Jadranu je već nekoliko godina i taj planktonski organizam se jako namnožio. Ta potencijalno opasna vrsta je u Crnom moru napravila potpuni kolaps ribljeg resursa. Jer oni jedu i jaja i ličinke riba i hranu kojom se hrane ličinke. Nije nam se dogodilo do sada kao i Crnom moru jer Jadran je ipak more s velikom bioraznolikošću. Kolege to još istražuju za sada nema tolikih šteta. Pretpostavlja se da je došla sa balastnim vodama – pojašnjava dr.sc. Batistić.
Ova znanstvenica voditeljica je i projekta 2015.-2019. 'Utjecaj promjena termohaline cirkulacije u istočnom Mediteranu na planktonske zajednice u južnom Jadranu: ekološki i genetički pristup' (AdMedPlan) Hrvatske zaklade za znanost i obrazovanje.
- Cilj projekta je utvrditi stupanj utjecaja različitih vodenih masa na ekosustav otvorenog južnog Jadrana, prvenstveno kroz praćenje promjena u planktonskim zajednicama, koje prve reagiraju na promjene u ekosustavu zbog kratkog životnog ciklusa i položaja u hranidbenom lancu. Točni mehanizmi utjecaja ulaska vodenih masa na produkciju u Jadranu slabo su poznati. Njihovo razumijevanje omogućit će nam predviđanje ulova sitne plave ribe, što bi nam moglo poslužiti kao temelj za jedinstveno upravljanje i održivo ribarstvo kao važne grane hrvatskog gospodarstva – kaže dr.sc. Batistić.
Ukazuje na nekoliko problema. Prije je bio stalni monitoring Jadrana kojeg je financirala država. Pokušavaju to i dalje putem projekata ali su kratkoročni pa, smatra, potrebna nam je nacionalna strategija stalnog praćenja Jadranskog mora. Također, manjka ljudi koji se bave taksonomijom - određivanjem, poznavanjem i proučavanjem vrsta.
- To je mukotrpan posao, dosta sati rada pod mikroskopom. U svijetu imaju moderne metode ali imaju i problem jer ne znaju o kojoj se vrsti radi. Mi uspješno kombiniramo tradicionalan i moderniji način i publiciramo radove sa visokim pa faktorom u svjetskoj literaturi i to dovoljno govori o našem kvalitetnom radu – kaže znanstvenica Batistić.
Prof. dr. sc. Nenad Jasprica dubrovačkoj ustanovi, kako kaže, vjeran je 35 godina. Njegovo područje rada je konzervacijska biologija, vegetacija, ekologija sredozemnih sustava. Uz rad u Institutu, glavni urednik je specijaliziranog časopisa 'Acta botanica Croatica', a predsjeda Hrvatskim botaničkim društvom.
- Ako vas ovo ne interesira i niste 24 sata dnevno s time, nećete biti uspješni u znanosti. Uz kolege Onofrija i Lučića, najviše sam poznavao te kolege koji su bili prije nas, pokojne prof. Gamulina, dr. Huru i sve druge koji su značajno pridonijeli radu Instituta i njegovoj prepoznatljivosti u Mediteranu. Radili su super stvari koje su i danas moderne. Oni su držali tu znanstvenu razinu vrlo visoko. I to jest vrijednost Instituta, trajnost i kvaliteta. Kad kažete Institut u Dubrovniku zna se što se tu radi. Tu se radi plankton, tu je dobra grupa za plankton. Mi smo svi tu ekolozi, ne možete napisati znanstveni rad a da ste sami na njemu. Sjedinjuju se struke kemičari, fizičari, biolozi... morate biti otvoreni, surađivati s okolinom, a mi to jesmo – ponosno će nekadašnji ravnatelj Instituta prof.dr.sc. Jasprica koji često voli spominjati Malostonski zaljev.
- Mi smo srasli s njime jer smo znanstvene magisterije i doktorske dizertacije tamo završavali, pisali znanstvene radove, poznamo ga u dušu. Ono što uvijek naglašavamo je da je kopno jako važno u Malostonskom zaljevu i ukazujemo na potrebu očuvanja kopna. Ali ne shvaća vas se ozbiljno, postoje drugi interesi, sve to razumijem ali moramo li baš sve upropastiti i graditi tamo gdje je idealno mjesto za kamenice a nije nigdje više na jadranskoj obali? Ako je Hrvatskoj strateški cilj marikultura i akvakultura, nismo protiv gradnje ali zašto ne južna strana Pelješca kud ćeš bolje, otvoreno more, atraktivno. Tko će se kupati u Malostonskom zaljevu? A da ne govorimo o neriješenim kanalizacijskim sustavima, utjecaju drugih država tijekom juga. Jako puno je primjera kako ljudski faktor utječe ne samo na more, nego i na obalu – kaže prof.dr.sc. Jasprica i nastavlja:
- Jadran je dosta stabilan i zatvoren sustav i jako treba monitoring. Hrvatska je pola kopno pola more. O toj drugoj polovici nitko ne govori. Ako smo pomorska zemlja, ako imamo turizam, ulažite sredstva u istraživanje mora – poručuje dubrovački znanstvenik.
Institut skrbi i o akvariju u tvrđavi sv. Ivan u gradskoj povijesnoj jezgri gdje su i prostori ustanove. Akvarij kao i laboratorij za ekologiju, uzgoj morskih organizama i akvaristiku vodi znanstvenik instituta dr.sc. Valter Kožul. U dubrovačkom akvariju osim što su prikazani organizmi iz Jadrana ima i novih, tropskih i suptropskih vrsta koje zbog klimatskih promjena migriraju prema sjeveru.
- U akvariju imamo mramornicu koja je došla iz Crvenog mora kroz Sueski kanal. Imamo plavog raka, vrstu koja je karakteristična za obale sjeverne Amerike, ali je ima i kod nas. Imali smo neko vrijeme živu napuhaču a imamo i vrstu karangida, to su srodnici orhana, koja inače ne obitava u našem moru. Osim što je izložen posjetiteljima, akvarij je i nama vrlo bitan za istraživanje različitih vrsta. Pogotovo mom laboratoriju jer nastojimo istražiti životni ciklus organizama koji bi mogli biti interesantni za marikulturu, koji su potencijalno interesantni na tržištu i koje bi se moglo uzgajati. Radili smo dosta na mrijestu tih komercijalnih i zaštićenih vrsta. U laboratoriju radimo istraživanja s ribljom mlađi odnosno zagađenjem s mikroplastikom – kaže dr.sc. Kožul te ističe kako u akvariju ima više od 100 različitih vrsta organizama u akvariju, otprilike trećina onoga što se može naći na Jadranu.
- Vrlo je bitno da smo blizu mora da imamo uz akvarij i pokusno mrijestilište u kojem možemo izdvojiti vrstu iz akvarija ili je donijeti iz prirode i na njoj eksperimentalno raditi bilo da se radi o pokusima o načinu ishrane, kontroliranom umjetnom mriještenju...Imamo dosta problema zadnjih godina s visokim temperaturama i zagađenosti morske vode oko Dubrovnika jer kruzeri i pojačan pomorski promet izazivaju zagađenja. Ta kombinacija nam je stvarala ogromne probleme da je dolazilo do razvoja različitih bolesti i ugibanja organizama. To smo napokon riješili, dobivamo filtriranu morsku vodu iz velike dubine koja je konstantne temperature 17 do 18 stupnjeva – pojašnjava dr.sc. Valter Kožul.
Također, u ovom laboratoriju bave se i zaštićenim vrstama.
Zanimljivo je, uspjeli su uzgojiti perisku s dva na više od 25 centimetara, što je prvi uspio pokušaj kontroliranog uzgoja periske.
- Baš u Malostonskom zaljevu u suradnji s uzgajivačima napravili smo matične stokove. Skupljali smo male prozirne periske i stavljali ih u posebne kaveze i kroz dvije godine izrasle su na 25 cm. Imali smo puno jedinki. Pokazalo se da brzo raste i da se na taj način može zaštititi. Napraviti matične stokove gdje će se ona širiti dalje i raditi repopulaciju jer ona je trenutno u Sredozemlju ugrožena parazitom haplosporidium pine. Kolege Španjolci su zabilježili ogromnu količinu pomora. To se preselilo i na obale Sjeverne Afrike, a imaju problema i Talijani i Grci. U nas tada prije dvije godine nismo imali problema. Polako ćemo početi istraživati druge stvari vezano za školjkaše i pratiti stanje s populacijom i možda sutra i repopulacijom reagirati ako nastanu problemi – pojašnjava dr.sc. Kožul.
Uz akvarij, posao Instituta je i skrb o Botaničkom vrtu na Lokrumu, koji je posljednjih godina zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta pretrpio velike štete. Znanstvenica biologije dr. sc. Katija Dolina iz laboratorija za floru i faunu kopna, zimi je u prostorima Instituta a ljeti većinu vremena provodi na otoku Lokrumu.
- O vrtu brine dvoje zaposlenika, a botanički vrt iste veličine u Monaku ima 30 zaposlenih. Zadnjih godinu dana vlasnik Javna ustanova 'Rezervat Lokrum' je prepoznala važnost vrta u njihovoj ponudi, napravljeno je puno posla, od geodetske podloge, provedena je sanitarna rezidba eukaliptusa koji su nastradali, vide se pomaci samo posjetiteljima za ovu sezonu to još neće biti vidljivo. Osmišljena su dva projekta – uređenje staza i interpretacija u vrtu. Ishodili smo potrebnu dokumentaciju i vjerujemo s jeseni da ćemo krenuti u izvedbu tih projekata. Posljednjih godina puno toga nije išlo na ruku, od ekstremnih klimatskih pojava, snijega do ljetnih suša, a s druge strane nedopušteni unos kunića je znatne štete nanio biljkama u vrtu, posebno zeljastim. Na eukaliptusima su znatne štete kao posljedica hladnoće – kaže dr.sc. Dolina te tvrdi kako je brojnost biljaka u vrtu dosta manja zadnjih godina.
- U vrtu moramo osigurati infrastrukturu potrebnu za rani uzgoj biljaka. Mora se obnoviti postojeći radni prostor klijališta i plastenik kako bismo dugoročno imali uvjete za rad i uzgoj biljaka i sjemena – pojašnjava dr.sc. Dolina.
Kvaliteta mora ono je što ljude najviše zanima. Pogotovo kada se dogode situacije poput one u Malostonskom zaljevu i pojave norovirusa u kamenicama. Ekstremne situacije se dogode, ali mi smo još uvijek dobri kaže dr.sc. Svjetlana Bobanović Ćolić kojoj je područje rada mikrobiologija mora.
- Zbog velikog antropogenog utjecaja te globalnih promjena i velikog zagađenja normalno je da su ljudi zabrinuti i mi znanstvenici smo za prirodu i klimatske promjene. Što se tiče fekalnog onečišćenja, ovdje to nije problem. More je duboko i čisto. Smatra se za sanitarnu kvalitetu da smo u top pet na Mediteranu. Samo se moramo truditi da to zadržimo. Naš problem u Dalmaciji su septičke jame. Turizam taj problem povećava a jedan od mogućih problema su balastne vode jer ima puno kruzera – ističe dr.sc. Bobanović Ćolić.
Znanstvenici Instituta, ujedno su i predavači na dubrovačkom sveučilištu, rekli bismo zaljubljenici su u sve morsko, a uz istraživanje u fokusu svog posla imaju i izradu stručnih studija, rad na znanstvenim projektima kao i monitoring. Svatko od njih iza sebe ima pisani trag u znanosti kroz publicirane radove, posao rade predano i odgovorno što se itekako osjeća u razgovoru s njima. Kada ih pitate za radni prostor jer ipak rade u tvrđavi sv. Ivan u zaštićenoj cjelini tik uz more, baš svi će reći kako je to ekskluzivni radni prostor kojeg malo tko u svijetu ima te im na njemu zavide brojni kolege iz inozemstva.
Program proslave obljetnice
Institut će sljedeći tjedan kroz nekoliko posebnih aktivnosti obilježiti sedamdesetu obljetnicu utemeljenja. U četvrtak, 4. travnja organizira se Dan otvorenih vrata Instituta. Ulaz u Akvarij za domaće posjetitelje je besplatan. Taj dan u sveučilišnom kampusu održat će se međunarodni okrugli stol na temu 'Istraživanje Jadranskog mora'. Moderatori su dr. sc. Mirna Batistić i prof. dr. sc. Nenad Jasprica. Poslijepodne od 17 do 17 i 30 sati na sveučilišnom kampusu predavanje za javnost pod nazivom 'Udahnimo duboko' održat će dr. sc. Nikša Glavić. Navečer, u 19 sati u Akvariju će se otvoriti izložba dubrovačkih slikara na temu 'Tajne morskih dubina'. U petak, 5. travnja, u 10 sati upriličit će se svečanost obilježavanja 70. obljetnice Instituta u Kazalištu Marina Držića.
Glavata želva
- One su strogo zaštićene vrste. Uslijed juga mogu biti izbačene na obalu, zapetljaju se u ribarske mreže ili ljeti propelom pređu preko njih i budu ozlijeđene. Ljudi nam dojave mi uzmemo kornjaču, pokušamo je rehabilitirati i puštamo ih nazad u prirodu. Svake godine jednu, dvije želve rehabilitiramo i puštamo nazad u more – objašnjava dr.sc. Nenad Antolović i dodaje kako su u akvariju najstarije stanovnice bile jedna kornjača i kirnja 'Marica', ali su ih, nažalost, napustile.
Povijest
Organizirani istraživački rad u području oceanografije i ribarstva u Dubrovniku započet je nakon Drugog svjetskog rata osnivanjem Ribarstvene stanice 1946. godine i utemeljenjem Biološkog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) 1949. godine. To su ujedno bili i temelji današnjeg znanstveno-istraživačkog rada Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku. Dolaskom prof. Toma Gamulina iz Rovinja 1951. godine u Ribarstvenu stanicu, započeta su istraživanja planktona. Znanstveno-istraživački rad u Institutu u početku se zasnivao na istraživanju planktona ali dolaskom botaničara, uz rad u botaničkom vrtu, intenzivno je istraživana vaskularna flora i vegetacija dubrovačkog područja. Biološki institut od 1977. godine ulazi u sastav Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. 2005. počinje proces pripajanja dubrovačkog laboratorija Sveučilištu u Dubrovniku te 1. siječnja 2006. počinje s radom Institut za more i priobalje.
