Bili smo strpljivi, stvarno jesmo. Điravali po Pelinama ne bi li koga sreli. Jedan đir, pa drugi... Djelatnici Vodovoda koji su mijenjali stare ruzinave vodovodne cijevi postavljene još polovicom prošlog stoljeća, začuđeno su gledali. Našim pitanjem 'ima li koga na Pelinama, prolazi li itko ovuda' valjda im je postalo jasnije, a s njihovim odgovorom 'tek tu i tamo neki nono ili nonica', i nama je postalo jasno. Priča kako su se Peline pretvorile u apartmansko naselje, nažalost drži vodu.
U jednoj od poprečnih ulica ugledamo zvono pored vrata (apartmani te naprave nemaju, a i što će im). U tili čas na prozor izviri domaće čeljade. Orlanda Deliveglio na Pelinama je 'evo 60-tu godinu, na stanarskom pravu'.
- Nažalost, sa svojih 59 najmlađa sam u ulici. Tu nas je u Plovani Skalini tek pet ljudi. Kuće se prodaju, rade se hosteli, apartmani. Zimi je strašno, pusto. Obično do kuće idem s Pelina, neću kroz ulicu. Nisam strašljiva ali nije ugodno. K'o što na Stradunu na prozorima fali strata za svetoga Vlaha, tako u ulicama fali svjetla na prozorima – kaže nam sugrađanka koja ne vjeruje u svijetlu budućnost Pelina.
- Prodat će nas strancima. Kuću u kojoj živim gazda je prod'o Slovencu koji namjerava kupit' 30 kuća poviše Prijekoga. Kupio je desetak već što ja znam. Vjerojatno ću, jer imam stanarsko pravo, i ja morat do 2023. godine negdje iselit po novom Zakonu. Jedan dan je došo i provalio mi dole u magazin. Pitam ga 'što to činite' kaže mi 'ja sam novi vlasnik'. Pokazo mi je ugovor. Dubrovčanin mi nije reko što je učinio, što onda od stranaca očekivat – pita se Orlanda. Spominje susjedu koja je prije 14 godina doselila na Peline. Kamo sreće da je takvih rijetkih primjera više, po Pelinama bi se, kaže, možda ponovno, kao u njezinom djetinjstvu, igralo 20 i više djece. Dođu djeca s Pila, Ploča, iz drugih dijelova Grada, vuče ih igralište ispod Minčete. Ali 'od bure je jako ruvinano' kaže nam, tako da djeca ne navraćaju ni na igru na Peline.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!