Bog je stvorio savršeni stroj koji se zove žena. A ja sam ovisnik o tom stroju

- Znaš 'ko je od mene više u Gradu? Orlando, Gundulić i Pracat – tako počinje naš susret s Nikolom Nikićem, dubrovačkom legendom, facom, šarmerom, kojeg malo tko ne poznaje. Pa ja sam ti k'o ova pločica sa Straduna', kroz osmijeh nam govori o sebi Dubrovčanin kojeg ćete doslovno uvijek sresti na glavnoj gradskoj ulici. Pričati s Nikićem a ne pitati ga o noćnom životu, ponudi zabave i provoda prije i usporedbi s današnjom, ne bi imalo smisla. A tu bi on bestseler mogao napisati. I to u nastavcima.
- Dva caja su držala cijeli Grad. Nije na pamet nikome palo da napravi neku p..dariju. A sve je bilo u Gradu. Kako živim na Pilama pa vidim, subotom ispred diska to marica, specijalci, policija. Prije je sve bilo regulirano, jednom si mog'o napravit nešto, ideš u zatvor da to ne padne na pamet napravit više nikome. Danas se ljudi sprdaju sa zakonom – kaže i s osmijehom nastavlja:
- Glupo je reć da sam bio kralj noćnog života ali otvar'o sam lokale ujutro i zatvar'o diskoteke uvečer. I tako sam živio 20 i neku godinu. Kategorički tvrdim da je vrlo malo ekscesa i problema bilo. Mir, tolerancija, sve super. A što se tiče mogućnosti izlaska, u moje vrijeme nisam znao gdje ću prije izać'. Samo na Pilama je bilo pet živih muzika, diskoteke Tezej, Arsenal, Bachus. Bio sam na otvaranju Bachusa s gosparom Tomom Šuljkom, ja i njegov sin Edo. Bachus su otvarali pokojni Mario Pezzi i Milovan Stanić. Bio je to kultni disko u Lazaretima u četiri lađe... prisjeća se Nikić.
Ostalo pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika.