'Isus Krist je ime i prezime pravde kojoj težimo, čiji je konačni cilj i smisao pomirenje'  

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana održava se od 18. do 25. siječnja pod geslom 'Teži za samom pravdom'. Središnje ekumensko slavlje u Dubrovniku održano je u subotu, 19. siječnja u 19 sati u srpskoj pravoslavnoj crkvi Sv. Blagovještenja.
Na molitvi su sudjelovali novi zahumsko-hercegovački i primorski episkop vladika Dimitrije Rađenović i dubrovački biskup Mate Uzinić koji je u svojoj propovijedi, između ostaloga, istaknuo:
- Ne mogu i ne želim, u ovom našem večerašnjem zajedničkom promišljanju, zaobići samo srce evanđelja, a to su blaženstva. Blaženstva su, s jedne strane, portret Isusa Krista, dok su nam s druge strane trajni model s kojim se mi kršćani, iz dana u dan – svaki dan sve više jer naš konačni poziv je poziv na svetost, odnosno blaženstvo – trebamo usklađivati. Čak dva, od osam blaženstava, spominju pravednost - rekao je biskup u propovijedi, koju u cjelosti možete pročitati na stranicama Dubrovačke biskupije. - Prvo od njih je novozavjetni odjek one starozavjetne težnje, koja postaje glad i žeđ: „Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi!“ (Mt 5,6). Biti gladni i žedni pravednosti, ne znači težiti za kaznom drugih, već za vlastitim obraćenjem. Na crkvenoj razini, koja nas danas okuplja u molitvi za jedinstvom Kristove Crkve, to je glad i žeđ za obnovom okoštalih struktura koje nas dijele. To je glad i žeđ prosvjetljenja odgovornih Božjim svijetlom. Nemojmo zaboraviti da je svatko od nas na svojoj razini odgovoran. Zato je to glad i žeđ i za prosvjetljenjem svakog pojedinačnog vjernika. Biti gladan i žedan pravednosti znači odbaciti svaku iluziju o svojoj vlastitoj pravednosti, a nepravednosti svih drugih. I iluziju o svojoj vlastitoj nepogrešivosti, a pogreškama drugih, o svojoj pravovjernosti, a krivovjerju drugih… Drago mi je da dok o ovom govorim kao veliki iskorak u ovom smjeru prosvjetljenja večeras mogu spomenuti i Zajedničku izjavu katoličkih biskupa i episkopa SPC u RH sa susreta održanog u Požegi prije nekoliko dana. Tom smo se važnom i vrijednom izjavom, svjedočeći da sve zlo i nepravde međusobno nanesene „nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,37), konačno zajednički odrekli međusobnog optuživanja, manipuliranja povijesnom istinom, interpretacije ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima jedni drugih zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri i izrazili žaljenje za svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti. Dao Bog da ovo ne budu samo prazne riječi, nego da u ovom ustrajemo, odbacujući svaku samoobmanu i odlučni za hrabro suočavanje s istinom, bez obzira koliko nas to ponekad koštalo. No da to ponekad košta, i ne samo ponekad, nužna je posljedica koju ne možemo izbjeći, kako nam to potvrđuje i drugo blaženstvo koje spominje pravednost, ono posljednje, osmo: „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,10) Ono svoje tumačenje ima u slijedećoj rečenici, koju neki smatraju i devetim blaženstvom, ali to je zapravo isto blaženstvo: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,11-12). Ponovno – u ovom Isusovom „zbog mene“ – dolazimo do zaključka da je on pravednost za kojom trebamo žeđati i gladovati, pravednost zbog koje se ne trebamo bojati biti pogrđeni i progonjeni. Isus je pravednost zbog koje se ne trebamo bojati niti u onim trenucima kad „sve zlo slažu protiv vas.“ Zar nisu upravo takvi trenuci bili, te i danas jesu, razlog nesuglasica između naših Crkava i naroda? Razlog zbog kojih je i danas Kristova Crkva podijeljena?
- Moleći Oca, da i ovaj naš večerašnji susret bude još jedan maleni korak na putu prema jedinstvu Kristove Crkve, a samim tim i jedan korak bliže obećanom blaženstvu kraljevstva nebeskog, koje je pripremljeno za one koji su gladni i žedni pravednosti, Isusa Krista, te zbog njega progonjeni, svima nama želim da riječi autora Knjige ponovljenog zakona o kojim smo večeras pokušali promišljati: „Teži za samom pravdom“ (16,20), pretvorimo u svoj životni program, kako bi se, po zauzimanju i angažmanu nas kršćana, pravda i mir zagrlili, odnosno kako bi društva u kojima živimo bila pravednija, a mi jedni drugima i svim ljudima postali bliži, u Isusu Kristu, raspetom i uskrslom, koji je ime i prezime pravde kojoj težimo, pravde koja se očituje u milosrđu, čiji je konačni cilj i smisao pomirenje.