STUDENI 1991. Crni dubrovački ratni dani 

"Prva polovica mjeseca studenog na dubrovačkom ratištu je bilo jedno od najtežih razdoblja obrane Dubrovnika. Zbog neravnopravnog odnosa snaga obrane i agresora, manjka naoružanja, pa samim tim i manjka ljudstva, snage obrane su bile prisiljene povlačiti se prema samom Gradu, što je agresorskim snagama omogućilo zauzimanje Brgata, do tada najjače uporišne točke obrane, a samim tim i izbijanje na Žarkovicu i sjeverozapadni dio platoa brda Srđ te konačnu bitku za ovladavanje platoom cijelog Srđa.", zapisao je dubrovački branitelj Braco Elezović najteže dubrovačke ratne dane.

"Prigradska naselja Mokošica i Komolac još uvijek su odoljevala napadima brojčano i na svaki drugi način nadmoćnijeg neprijatelja. Dubrovnik se branio posljednjim atomima snage domaćih branitelja iz Dubrovnika ojačanih braniteljima iz sastava 4. gardijske brigade, IX bojne HOS-a, omiške bojne i Velikogoričanima. Tako nadmoćni neprijatelji su nakon teške bitke za Bosanku uspjeli ovladati ovim selom na padinama Srđa iznad samog Dubrovnika.

U jednom od kombiniranih pješačko-topničko-tenkovskih napada na sjeverozapadni plato Srđa, 6. studenoga na utvrdi Strinčjeri gine Mladenko Čavara, pripadnik 4. gardijske brigade. U bitci za Bosanku 9. studenoga 1991. godine ginu Dubrovčani Mario Pezzi, Hamdija Kovač, Željko Raguž, Antonio Vatović, Franci Lazibat i Vedran Ivošević – Genocid. Na Bosanci je istoga dana nakon ranjavanja zarobljen Damir Kos, Koprivničanin iz sastava Omiške bojne, koji je u veljači 2015. godine na žalost preminuo od posljedica ranjavanja i mučenja u crnogorskom logoru Morinj.

Dan poslije 10. studenoga na Strinčjeri i platou Srđa ginu Dubrovčani Mario Matana i Mato Damjanović. Već dva dana poslije na Strinčjeri i u njenoj okolici, 12. studenoga 1991. godine, ginu HOS-ovci iz Podstrane i Omiša Vladimir Vuković Vata, Ante Jerko Landikušić i Božo Merčep, te Dubrovčani Siniša Tkalec, Zdenko Baričević, Tomislav Bender i Ivan Raič. Istoga dana u Komolcu ginu pripadnici iz sastava Specijalne jedinice policije – Grof iz Dubrovnika Mario Mandić, Ivo Botica, Pero Peina Nenada i Miho Klečak.

Bitka za šire područje Srđa i Komolca završila je pogibijom dvadesetorice hrvatskih vitezova i heroja Domovinskog rata, od kojih su šesnaestorica pripadnici dubrovačkih postrojbi, a četvorica pripadnici IX. bojne HOS-a i 4. gardijske brigade. Plato Srđa s naseljima Brgat i Bosanka su okupirani, kao i Komolac u području Rijeke dubrovačke. Tvrđava Imperijal, iako privremeno napuštena u razdoblju od 12. do 15. studenoga, nikada nije pala u četničke ruke. Svim poginulim vitezovima vječna slava i hvala."