-Dislocirali su me u park i to sam primio "zdravo za gotovo". U parku sam već posadio cvijeće, fotografirao ga i poslao gradonačelniku. Odgovorio je: Bravo! Poštujem odluku gradskih vlasti kako papige nisu autohtone, ali u park ne idem dok ga ne urede! Odlazim u svoje rodne Vodice, koje su moj proizvod: očekuju me i tamo ću nastupati s performanceima. Iako sam i tamo kao branitelj "izvan zakona", tamo kao PTSP-ovac nemam problema. Moje su papige jednoglasno odlučile:- Hvala gradonačelniče za park. Ali, u neredu je, a mi smo kao i naš Šime eko- osviješteni i vraćamo se u Vodice! A moja poruka gradonačelniku Matu Frankoviću je: Mladi ste u turizmu, dok se ne vratim, sredite totalni nered parka u Pilama! Poslao sam mu pravu slikovnicu i pokazao kako ja gledam na budući izgled parka!
Priča nam to slikar i multimedijalni umjetnik, član Udruge likovnih i primjenjenih umjetnika Dubrovnika Šime Pelajić Brunac kojeg je kao dvostrukog hrvatskog šampiona turizma (iz 2000. i 2007. godine) javnost prepoznavala i kao pokretača akcije "Cvijeće, turizam, Hrvatska". Uz potporu Ministarstva turizma RH, na krajnji jug Hrvatske, u Dubrovnik dolazi 2008. godine i debitira s performanceom uz 10.001 ruža i porukom za tadašnjeg uznika u Den Haagu, generala Antu Gotovinu. U dogovoru s Turističkom zajednicom Dubrovnika sa svojim je performaceima ušao u program TZ Dubrovnika. Dubrovčani i turisti su ga lijepo prihvatili, a ljubav je trajala cijelo desetljeće.
-Imao sam u planu ove godine na blagdan Velike gospe ponoviti performance s "10.000 ruža za naš turizam" i obilježiti svoj jubilej. Ali, u nedjelju 29. travnja vraćam se u Vodice. Ponavljam vam: u Dubrovniku sam tek kad se sredi park u Pilama. Ali, nisu problem papige, problem sam ja, trostruki šampion turizma za koji sam mnogo učinio! S papigama sam ja faca na Stradunu, a medijski sam multimedijalac koji prati cijeli život Dalmacije. Problem sam kao individua: prejak sam za Frankovića i turizam uopće!
Šime kaže da je u proteklih deset godina za najam stana u Dubrovniku dao više od 100 tisuća eura. No, u zadnju travanjsku nedjelju namjerava gazdi uredno predati ključeve i vratiti se u svoje Vodice. Tamo je, kaže, godine 1995. dok su još padale granate, počeo saditi ruže. Jer, turizam je cvjetnjak i tako je preporodio izgled Vodica.
Tamo će kao kao slikar nastaviti slikati, tamo su mu i dva sina s uhodanim i renomiranim lokalnima koje bi, tvrdi, poželjela svaka metropola. S dozom gorčine u glasu, dodaje:- Više bi me voljeli da sam iz Europe nego što sam iz malih Vodica! Uljudno molim da se sredi park kako to dolikuje Dubrovniku i eto me tamo.