Nedostaje zidara, pitura, vodoinstalatera, tokara... a gdje su stolari, krojači, električari, pitamo se dok broj učenika Obrtničke škole evidentno opada. I sve to iako su ta zanimanja itekako na cijeni. Pituri su 'tražena roba u gradu' a ekonomisti kandidati za burzu rada. Stvarnost je to kojoj se, eto, ne znamo prilagoditi.
'A kako učenike zainteresirati za zanat kada praktičnu nastavu obavljaju na muzejskim primjercima strojeva koji su odavno izvan upotrebe' požalio nam se jedan dubrovački profesor.
- Troškove pokrivamo, ali potrebe su znatno veće. Za obrtnička zanimanja moramo kupiti potrošni materijal, iako smo napravili iskorak u opremi – objašnjava ravnatelj Obrtničke i tehničke škole Dinko Mandić. Napravljena je automehaničarska radionica s dizalicom i opremom, no velika je potreba za suvremenim edukativnim pomagalima tog smjera, nužnim za opremanje učionice za strukovnu teorijsku nastavu.
Svi bi u pomorsku, gimnaziju...
Profesor praktične nastave u strojarskim zanimanjima Željko Prce tvrdi kako je opremljenost škola problematična ne samo u Dubrovniku nego i drugim obrtničkim školama.- Naša škola po opremljenosti baš izrazito zaostaje, ali i škola Makarska, Metković... dok su u Zadru, Splitu i Šibeniku nove škole i poprilično opremljene. Vanjska praksa u radionicama je nešto gdje se oni susretnu sa stvarnošću i novim tehnologijama. Mi im to možemo pokazati djelomično, teorijski – kaže Prce.
- Prostor je isto problem. Mali je kabinet pa iako nema puno alata za vodoinstalatere, problem je raditi ako je...
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika!