U istoj godini, u Dubrovniku se 205 parova vjenčalo a 66 ih se razvelo. Te, 2016., posljednje godine za koju postoje službeni podaci Državnog zavoda za statistiku, usred razvoda našlo se 40-ero uzdržavane djece. Samo je troje dodijeljeno ocu na čuvanje i odgoj, 37-ero majci, a baš o nijednom djetetu rastavljenih te godine roditelji ravnopravno ne dijele roditeljstvo. Dakle, u Dubrovniku u 93 posto slučajeva dijete je dodijeljeno majci na čuvanje i odgoj, a poražavajući je podatak da je podijeljena skrb ravna nuli.
Statistika kaže kako se u Dubrovniku i prethodne dvije godine nijedan par nije uspio dogovoriti o ravnopravnom roditeljstvu. U 2015., 22 djece dodijeljeno je majkama, a jedno ocu, a 2014. 25-ero je kod majke a sedmero djece je dodijeljeno ocu na odgoj i čuvanje. Gledajući unatrag, na posljednji slučaj podjele roditeljstva nailazimo 2013. godine. Zavod još nije objavio podatke za 2017. godinu, a u Općinskom sudu u Dubrovniku kažu kako ne vode takvu statistiku.
Dva roditelja, jedan dom
- Posljednji podaci kažu kako je u Hrvatskoj 30 posto konfliktnih brakorazvodnih parnica u kojima sudjeluje 1500 djece. Toliko je djece za koje naš sustav u ovom trenutku nema rješenje. Problem je u zakonu koji je stupio na snagu 1. studenog 2015. koji kaže da je zajednička roditeljska skrb moguća samo ako se oko nje dogovore oba roditelja. Zbog čega bi roditelj koji zna da će mu dijete biti povjereno pristao dijeliti roditeljsku skrb? Predlažemo da, po uzoru na Švedsku, roditelj koji se suprotstavi zajedničkom roditeljstvu dokazuje kako to nije u korist djeteta – kaže Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.
Posljednjih godina, u Hrvatskoj između dva i tri posto brakorazvodnih parnica s uzdržavanom djecom završi uravnoteženim zajedničkim skrbništvom. U Švedskoj, tvrdi Čanić, taj je postotak došao do 50 posto.
- Zajednička roditeljstva kod nas su svedena na razinu statističke pogreške. U Švedskoj je 1980-tih samo jedan posto razvoda okončano zajedničkim roditeljstvom, a gdje su danas? Zanimljivo je da su sredinom 1980-tih, u Hrvatskoj u 20 posto slučajeva djeca bila povjerena očevima. Zamislite, koliko smo mi nazadovali, a Švedska napredovala – kaže Čanić.
Odluke o sudbini djece u prošlosti su često imale veze s predrasudama, stereotipima ili su bile ekonomske prirode. Nekad se smatralo da otac taj koji privređuje a da je majci mjesto doma uz djecu. Koji je razlog zbog kojeg je u Dubrovniku, u 21. stoljeću, ravnopravno roditeljstvo rijetkost, barem u sudskoj praksi?
- Više ne postoji dodjela skrbništva nad djecom jednom roditelju. Skrbništvo je zajedničko, ravnopravno, samo što dijete živi s jednim roditeljem, a za drugoga sud najčešće odlučuje kada i koliko će ga viđati. Istina je da djeca najčešće ostaju kod majke, iako sam u svojoj praksi baš prošle godine imala dva slučaja gdje je dogovoreno kako će dijete jedan tjedan biti kod jednog a drugi kod drugog roditelja. S jedne strane imate slučajeva gdje bračni par želi ravnopravno dijeliti roditeljstvo, a psiholozi će reći kako dijete mora imati jedno mjesto življenja koje će osjećati kao dom. Ne mislim da je to diskriminacija bilo kojeg roditelja. Također, iz prakse mogu reći da su rijetki očevi koji traže ravnopravno roditeljstvo, a često se iza takve bitke kriju i posve drugi motivi. Ako dijete podjednako živi kod oba roditelja, nema alimentacije. S druge strane, imam primjer gdje oba roditelja ravnopravno dijele obvezu odgoja i čuvanja djece, a otac ipak plaća i alimentaciju – kaže dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević.
Zla krv
Da, činjenica je da se majkama u većini slučajeva povjerava odgoj i čuvanje i to jest transgeneracijski prenosiv obrazac ponašanja, kaže odvjetnica Knežević, baš kao i činjenica da su žene još uvijek manje plaćene od muškaraca za isti posao.
- Svjetski trend ide prema ravnomjernoj raspodjeli tzv. efektivnog skrbništva. Treba imati na umu da je to često teško provedivo, osobito nakon što dijete krene u školu. Znam primjer sudske odluke po kojoj dijete živi tjedan u Dubrovniku, a drugi u Osijeku – kaže Ivana Mijić Vulinović, pravnica i koautorica Vodiča kroz rastavu braka.
Razvod je sam po sebi konfliktan, samo je pitanje do kojih granica su supružnici spremni ići i hoće li u tom konfliktu koristiti djecu. S vremenom se većina umori i rješava se zle krvi.
- Dojam je kako se parovi sve više civilizirano rastaju i sporazumno odlučuju o važnim stvarima. Da, istina je ipak da još uvijek živimo po onoj „daj dite materi“, a neka sud kaže ocu koliko ga smije viđati – kaže Ivana Mijić Vulinović.
Obiteljski zakon kaže kako dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s njegovom dobrobiti. Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja. Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati skrb.
StoryEditorOCM
DubrovnikRAVNOPRAVNO RODITELJSTVO NAKON RAZVODA
'Daj dite materi'
4. ožujka 2018. - 09:23