Apartmanizacija, gužve, parking, masa stolica i suvenirnica asocijacije su na povijesnu jezgru. O tome se u javnosti gotovo svakodnevno razglaba, a odgovornost se poput ping-pong loptice prebacuje s bivših vlasti na novu i obratno. Dok se političari u sveopćoj jagmi za profitom zdušno 'trude' pronaći rješenje za spas naše relativno žive spomeničke cjeline, savršen model revitalizacije doslovno im je pred nosom.
Prošlog ljeta u ulici Braće Andrijića br. 8., u Pustijerni, najstarijem dijelu povijesne jezgre, otvorena je novoobnovljena palača. U vlasništvu Dubrovačke biskupije u potpunosti je obnovljena zahvaljujući Zakladi Caboga Stiftung odnosno dobroti gospodina Iva Felnera, čija je zaklada za tu svrhu dala 14 milijuna kuna. Obnovom vrijednog kulturnog dobra koje zbog oštećenja u potresu 1979. te Domovinskom ratu nije bilo za stanovanje, Biskupija i Zaklada željele su pridonijeti vraćanju života u povijesnu jezgru. I uspjele su.
Nemoguće
Iako je broj registriranih kreveta za iznajmljivanje odavno premašio broj stanovnika povijesne jezgre, u spomenutoj zgradi šest mjeseci nakon cjelovite obnove živi čak 16 stanovnika. Zvuči nemoguće za Grad u kojem u pojedinim ulicama stanovnike možete izbrojiti na prste jedne ruke. Pogotovo kad polovicu useljenih čine djeca, starosti od 5 mjeseci do 8 godina, a ta će se brojka uskoro i povećati.
Prije 15-ak dana u palaču u Pustijerni doselila je šesteročlana obitelj Kutnjak. Slavica je profesorica hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Župa dubrovačka, ali trenutačno brine o svoje četiri curice. U Dubrovnik je sa suprugom Dubravkom došla 2009. godine. Nakon podstanarstva u Župi i u Mokošici skrasili su se unutar zidina.
- Dobili smo ugovor na godinu dana a poslije će biti i trajniji. Naša obitelj ovo doživljava kao providnost jer...
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika!