"Želio sam obići koncentracijski logor na Molatu jer su mi tamo bili zatočeni rođaci u Drugom svjetskom ratu. Nema niti jedne interpretacijske table koja bi upoznala ljude s važnosti ovoga mjesta. Betonski četverokut gdje su Talijani vješali ljude pretvoren je u smetlište lokalnog pekara. Ništa nije održavano ni pokošeno. Popadali borovi priječe pristup zaraslim objektima. Izraelci bi to pretvorili u memorijalni centar. Umjesto da to postane simbol otpora protiv talijanskih pretenzija na naše obale Jadrana, to stoji kao sramota..." piše nam čitatelj ogorčene zapuštenim stanjem prostora nekadašnjeg fašističkog logora.
"Ali kako domaći ljudi dopuste devastaciju? Ili kako se zadarski povjesničari koji su u politici pustili to na milost i nemilost pekaru kojem je brašno i kvas glavna preokupacija?" pita se ogorčeno naš čitatelj.
Slike u prilogu najbolje ilustriraju što ga je toliko razljutilo. Ali i dosadašnja praksa koja ukazuje na sustavno zanemarivanje tog prostora stradanja i mučenja stotina i tisuće stanovnika Zadra, zadarskih otoka i cijele Dalmacije koji su prošli torturu za vrijeme talijanske okupacije.
Političari su desetljećima u više navrata obećavali kako će bivši logor pretvriti u dostojanstveni memorijalni centar, ali od tada do danas nisu se udostojili ni pokosti travu na tom prostoru, osim jednom prilikom, kad je bivši logor trebao obići predsjednik Ivo Josipović.
Sjećamo se i epizode kada je izmjenama prostornog plana Grada Zadra logor na Molatu 'ispao' iz zaštićene zone u korist turističke zone, no nakon što se javnost tome usprotivila, sve je proglašeno slučajnom greškom koja će se ispraviti, a prostor logora primjereno zaštiti. Sada vidimo koliko su ta obećanja bila vjerodostojna...
