Majke mi mile, kad vidim nekog starijeg, onako frikastog čovjeka kako gleda malu djecu u plićaku, ja više ne mogu mislit kako taj čovjek vjerojatno voli malu djecu, nego kako taj čovjek “voli” malu djecu. I onda ga stanem proučavat svojim rentgenskim pogledom dokle god mu ne postane neugodno. A možda čovjek uopće nema pokvarene namjere. Javnost nas je tako nabildala jednosmjernim razmišljanjem da smo svi postali robovi najgorih scenarija u svojim glavama. Zamisli da ti neki masni, perverzni bolesnik s mračnim oblakom u mozgu dira tvog anđela, tvog pilića, tvoju ribicu, kojeg odgajaš ko malog princa ili princezu i za to bude nešto sitno osuđen i to u ludnicu jer su mu, jadnome, to isto radili kad je bio mali. Čovječe! Ja im ne bi face objavila u novinama ko oni Englezi. Moj rat se ne bi zvao “Spaljena zemlja”. Moj rat bi se zvao “Spaljena jaja”. I to bi objavila u novinama. Sa svim prljavim pojedinostima. Neka sva čula uživaju! Kažu da je naš grad jedan od najpederskijih u svijetu, a i šire. Zato što se ođe ne zna ko koga. I kako odgajat dijete? Uhvatiš ga pilat već od 2. godine dok se igra legićima. Vidiš, sine, tebe nije donijela roda, a nismo te našli ni u kupusu. (Uzmeš u ruku dva svemirca, muško s mačem, žensko s fjočicom, staviš ih u klasičan položaj.) Ovako smo te napravili i to je normalno.(Bogami, ne znam...- čuje se komentar iz sobe.) (Sad uzmeš dva svemirca golih guzica s povećim mačevima i staviš ih u njihov klasičan položaj.) Eto, a ovo je nenormalno. Mama, nisam debil, to su trubaši! - zaključi priču janjić od 2 godine i 3 petka.Svaki grad uz naše more nema više svoga Lera. To su sada deklarirani bolesnici u glavu koji sukobe rješavaju čakijom. I to slobodno šeta gradom. Dobro jutro!- kažeš, a on uzme kolt teškog kalibra iz “Točno u podne” i razvali ti život. Zašto? Zato što nije jutro, nego podne. A sad ti je dobra vječna noć! I što... zaključit će da je malo udaren jer je svašta nešto proživio, zatvorit će ga u Vrapče, tamo će kaznu izdržavat čupajući tratinčice “voli-ne voli” i onda će ga nakon par godina pustit zbog dobrog vladanja. Zapravo, jadnik nije namjerno puco, ona pištoljčina, hebo joj pas mater, opalila je slučajno. Ko što je slučajno i napunio po ure prije šranja. Života mi moga, ovoga, samo je čupo tratinčice, ovoga, a preko vikenda i kosu s glave, ovoga, iako je za Božića iščupo sve boriće iz okolice, ovoga - kaže doktor za lude, koji se sigurno, ovoga, razumije u tu bolest. Zašto pravni sustav ima tako puno razumijevanja za zločine, to mi nikad neće biti jasno. Mislim, pokro cijelu Hrvatsku i pola Europe, zabavlja javnost svojim bolesnim ispadima, ruga se sa svim i svačim, vadi domoljublje iz špaga kad mu zatreba ko da je novčanica od pet kuna, zatvore ga jer su mu sigurno našli neke dokaze, a onda ga puste jer je dobro platio da se brani sa slobode. Da ja ukradem čips iz butige, zatvorili bi me do kraja života. Bez mogućnosti pomilovanja i bez mogućnosti obrane sa slobode. Život je došo za 5 kuna. Neko je otvorio vrata i pustio luđake svih vrsta po ulicama. Pa ti, moj Cile, pisni nešto! A đe je onaj Berto iz mog djetinjstva koji je kroz džepove miješo znasešto pa poslije sebi miriso ruku! A mi mislili da je lud! Granice su pomaknute. I mozgovi također.Maja