Vjetroorgulje na 114 metara visokome brdu Trovro u Rogotinu vjerojatno su prve orgulje na svijetu koje muziciraju zahvaljujući snazi vjetra. Tri vjetra: bura, jugo i maestral, tako karakteristična za područje neretvanske doline, sada su u ulozi orguljaša. A da ova jedinstvena atrakcija zaživi, pobrinuo se Alen Kvaternik, čija je tvrtka Orguljartsvo Kvaternik d.o.o. iz Koprivnice izradila 21 sviralu, po sedam u svaki od tri, 15 metara dugačka, betonsko – kamena objekta vjetroorgulja.
Kažite nam nešto o Orguljarstvu Kvaternik?
- Tvrtka je osnovana prije deset godina i bavi se gradnjom i restauriranjem orgulja. Do sada smo izgradili pet novih i restaurirali preko 30 starih orgulja. Uglavnom su to bile orgulje vezane uz crkvene prostore u Hrvatskoj.
Vi ste jedan od svega nekoliko graditelja orgulja u Hrvatskoj. Kako ste se opredijelili za ovaj posao?
- Da, u Hrvatskoj ima petero graditelja orgulja. Za to je potrebno imati odgovarajuće iskustvo, položiti majstorski ispit u Hrvatskoj obrtničkoj komori koji uključuje pet predmeta i izraditi vlastite orgulje. Godine 1993. počeo sam svirati u crkvi, kao srednjoškolac, koji je imao osnovno znanje o sviranju orgulja stečeno u školi. Ovi instrumenti, moćnog, specifičnog zvuka, najveći su i po građi najsloženiji instrumenti iz skupine puhačkih. Kako sam bio orguljaš, a orgulje su doživjele kvar, ja sam ih popravio i tako sam, u stvari, ušao u posao koji mi obilježava život. Restauracija jednih orgulja traje oko pola godine, jer je riječ o zahtjevnom poslu. Popravljamo ih na licu mjesta ili u radionici, ovisno o kvaru. Nakon obnove svih dijelova, kreće montaža, a zatim i njihova intonacija. Stečeno znanje stalno treba nadograđivati, pa iskustva razmjenjujem s poznatim slovenskom orguljarima Antonom Škrablom, Tomazom Močnikom i Andrejem Dvoržakom, te iz Nemačke Wolfgangom Julijus Braunom.
Kako ste prihvatili posao gradnje orgulja u Rogotinu? Jeste li do sada imali sličnih iskustava?
- Sve je započelo pozivom Željke Škorića, idejnog začetnika ovoga projekta. Rekao mi je o čemu se radi, ali moram priznati u prvom trenutku sve skupa nisam previše ozbiljno shvatio. U stvari, bio sam pomalo iznenađen. Uslijedio je i drugi i treći poziv, poslao mi je dokumentaciju i tada sam počeo ozbiljnije razmišljati o projektu. Nisam se imao s kime posavjetovati, jer, koliko znam, nitko ništa slično nije radio. Onda sam to prihvatio kao izazov. Volim kada je nešto zahtjevno. I znao sam da možemo napraviti vjetroorgulje. Razmišljao sam mjesec dana na koji način to izvesti i sinula mi je ideja. U svojoj radnji napravio sam prototip istih dimenzija, jednu realnu sviralu, c1, to je najmanja svirala u ovim orguljama. Ispitivao sam odnos visine i širine izreza između gornjeg i donjeg labijuma, odnosno piska gdje nastaje ton. Kada sam dobio pravi omjer izreza, dopremili smo sviralu na Trovro i testirali je. Rezultat je bio zadovoljavajući i krenuli smo u izgradnju. Prototip je bio napravljen od aluminija i legure kositra i olova.
Od kojih materijala su izrađene originalne svirale?
- Većina dijelova na sviralama izrađuje se od posebne vrste inoxa, 316, a riječ je o materijalu koji se koristi u morskim krajevima, jer je otporniji na utjecaj soli od običnog inoxa. Ploče od kojih se izrađuju usisni dijelovi (tube) s redukcijom te rezonatori su dimenzija 3000 puta 1500 puta x 1,5 milimetar. Prirubnice služe za spajanje rezonatora, kao i usisnog dijela, s labijumom. Prirubnice su od istog materijala debljine 3 milimetra. Najprije se izrežu svi dijelovi tube, redukcija, cijev, rezonator, poklopac rezonatora po šabloni i dimenzijama svake svirale, a onda se savija lim na hidrauličnu savijačicu pod pravim kutom ili, kao kod redukcije, pod određenim kutom. Kada su svi sastavni dijelovi gotovi, započinje zavarivanje i to TIG postupkom, nakon čega se varovi bruse i poliraju. Prirubnice se tokare i zavaruju na rezonatore i usisne dijelove. Labijumi su unikati i izrađuju se od cink lima, a spajanje se izvodi lemenjem. Visina ili dubina zvuka zavisit će od dužine rezonantne cijevi. Ako je rezonantna cijev dulja ton će biti dublji, a ako je rezonantna cijev kraće ton će biti viši.
Koji je princip rada vjetroorgulja?
- Zrak ulazi kroz tubu i redukciju u labijum, u redukciji se povećava brzina zraka ako vjetar puše konstantnom brzinom ili se mu povećava brzina. Zrak kroz ventil ulazi u labijum (usnik, pisak). Kroz rascjep donje usne traka zraka udari u gornju usnu i počinje titrati, i tako nastaje ton. Svi dijelovi labijuma moraju biti geometrijski podešeni da bi se to dogodilo. Interferencijom tih titraja se dobije stojni val, koji kod otvorene svirale na završetku ima trbuh, a kod zatvorene čvor. To znači da otvorena svirala iste dužine kao i zatvorena ima duplo veću frekvenciju. U svakim od triju vjetroorgulja nalaze se četiri poklopljene svirale i tri otvorene svirale.
Na kraju, kako se osjećate nakon završetka projekta?
- Po završetku orgulja i rezultata koje smo dobili osjećam se zadovoljno i možemo krenuti u neka druga iskušenja. Imamo neki projekt za sljedeće orgulje drugih principa, ali o tome kad dođe vrijeme.