Zašto idioti misle da Zadarski.hr vodi prikrivenu kampanju za Branka Dukića i da je 4000 onkoloških bolesnika u Zadarskoj županiji škrto i prekomotno?

„Zraka za život”, medijska kampanja osvještavanja problema nedostatka uređaja za zračenje u Zadarskoj županiji - zbog čega onkološki pacijenti svakodnevno moraju putovati na terapije u Split ili Zagreb - koju su nedavno pokrenuli Slobodna Dalmacija i portal Zadarski.hr, uz potporu Lige protiv raka Zadar, dobila je svoje prve kritičare.

„To je u stvari prikrivena kampanja gradonačelnika Branka Dukića, ujedno i predsjednika Lige protiv raka Zadar, za nadolazeće lokalne izbore” tvrde jedni uvjereni da se radi o medijskom komplotu i „prizemnoj politizaciji” na koju oni, naravno, neće nasjesti. Drugi su pak u „Zraki za život” prepoznali klasično medijsko pretvaranje muhe u slona, odnosno izvrtanje činjenica kako bi se stvari prikazale onakvima kakve u stvarnosti nisu. „Nije to baš tako. Ti ljudi (bolesnici, op.a.) ne moraju svaki dan putovati za Split ili Zagreb, nego su škrti. Ne žele potrošiti i platiti smještaj u nekom od apartmana u Splitu”. Treći idu još dalje, pa optužuju cijele obitelji pacijenata: „Zašto ne idu svojim autom? Ako oni ne mogu voziti, zašto ih ne vozi netko od članova obitelji, otac, majka, djeca, sestra, rođaci...”

Uglavnom, zadarskim onkološki pacijenti su škrti i prekomotni, a mediji koji taj problem guraju u fokus javnosti, potkupljeni su i prikriveno agitiraju za političare.

Ovakvih i sličnih komentara naslušao sam se zadnjih dana i svaki zaslužuje odgovor, ali ne kako bi nekog idiota razuvjeravao u bolesne zablude, nego zato što ovakvi i slični komentari, ako je vjerovati autentičnosti izvora, dolaze iz medicinskih krugova. Među onima koji bi trebali imati najviše razumijevanja za problem i empatije prema pacijentima, očito postoje pojedinci bez trunke suosjećanja i dovoljno pameti da shvate širu (društvenu) sliku ovog zdravstvenog problema. Podsjećam, od izbijanja COVID pandemije u Hrvatskoj je, prema podacima starima dva mjeseca, umrlo više od 8000 onkoloških bolesnika!

Optuživanje naše medijske kuće za vođenje prikrivene kampanje u korist gradonačelnika Dukića pogrešno je iz najmanje dva razloga. Branko Dukić je kao ugledni liječnik bio predsjednik Lige prije nego što je postao zadarski gradonačelnik, a problem nabavke linearnog akceleratora ostao je isti. Drugo, Branko Dukić kao i svaki drugi kandidat na izborima, bit će promoviran u Slobodnoj Dalmaciji i na Zadarskom.hr onoliko koliko njegov rad to zaslužuje, odnosno kritiziran ako to ne zaslužuje. Promoviranje za izbore također je moguće, kao i za druge kandidate, ali u skladu s izbornim pravilima o oglašavanju političkih stranaka. Treće, puno prije Dukića, predsjednik Lige protiv raka koja u Zadru djeluje već 53 godine bio je Jandre Širinić, novinarski doajen, urednik i voditelj dopisništva Slobodne Dalmacije u Zadru te, na žalost, dugogodišnji onkološki pacijent.

Bolest ne poznaje vjeruju, rasu, klasu ili spol. Ljudi se svakodnevno razbolijevaju i pokušavaju se liječiti najbolje što mogu, odnosno onoliko koliko im zdravstveni sustav to omogućava i koliko imaju novaca. Svi oboljeli od karcinoma ne mogu si priuštiti mjesec dana odvojenog života u drugom gradu, neki su umirovljenici ili imaju niska primanja, neki nemaju auto kojim bi, kako neki misle, sami putovali u Split ili Zagreb. Nemaju svi bolesnici na raspolaganju rodbinu ili prijatelje koji bi mogli dvadesetak dana mjesečno izdvojiti da ih voze ili prate na liječenje. Zadarski pacijenti, uostalom, kao i svi građani Zadarske županije, izdvajaju za javno zdravstvo, ali uređaj za zračenje nemaju kod kuće, nego za svoje zdravlje moraju putovati 350 ili 600 kilometara. Nitko od dežurnih dušobrižnika ne pita zašto su stanovnici Zadarske županije, koji dakle podjednako izdvajaju za nabavku tih skupih uređaja, svedeni na građane drugog reda? Zašto im je otežana dostupnost medicinske usluge koja im može spasiti život? Zašto ih se dodatno traumatizira, iscrpljuje i financijski oštećuje?

Iz Zadarske županije u Split ili Zagreb sanitetski timovi godišnje prevezu preko 4000 onkoloških pacijenta na zračenje. Svakog dana sanitetskim kolima voze između 15 i 20 pacijenta, 80 posto za Split i 20 posto za Zagreb. Procjena je da se još nekoliko tisuća pacijenta snalazi samo, odnosno da na liječenje odlaze javnim prijevozom ili osobnim kolima, da borave kod rodbine ili prijatelja dok su na terapiji ili pak iznajmljuju stanove. Kad se izračuna njihov godišnji trošak za put, benzin, hranu, najam stana... dobiju se zapanjujuće brojke. Ako uzmemo da tih 4000 pacijenta - a broj je bez ikakve sumnje značajno veći - i njihov pojedinačni dnevni trošak pomnožimo s 250 kuna (putovanje plus jedan obrok), i sve to pomnožimo s 250 dana u godini, dobit ćemo podatak da samo onkološki pacijenti iz Zadarske županije godišnje imaju 250 milijuna kuna „putnih troškova” za svoje liječenje! Za taj novac može se kupiti sedam ili osam uređaja za zračenje.

Naime, trošak pacijenta koji koristi sanitetski prijevoz, HZZO računa po cijeni najjeftiniji autobusne karte. Iz Splita do Zadra karta je u prosijeku oko 100 kuna u jednom smjeru, plus neko piće i obrok, neka bude 50 kuna. Ako idete svojim kolima, HZZO će vam priznati trošak potrošenog goriva, ali opet u visini najjeftinije autobusne karte, dakle oko 200 kuna.

Zadar nema linearni akcelerator jer nije regionalni centar. Regionalni centri su Klinički bolnički centri (KBC) i njima takve skupe uređaje kupuje država. U Splitu, primjerice, postoje dva uređaja za zračenje stara devet godina. Za grad veličine Splita, uza sve ono što mu gravitira - Dalmacija od Zadra do Dubrovnika plus Hercegovina - dva uređaja su premalo. Kad bi Zadar imao svoj uređaj, najprije bi olakšao liječenje svojim pacijentima, drugo, rasteretio bi KBC u Splitu i, treće, ojačao bi svoj onkološki odjel i tako podigao kvalitetu zdravstvene skrb za svoje građane. Zadarska bolnica osim toga ne liječi samo stanovnike Zadarske županije, u nju dolaze pacijenti iz Ličko-senjske i Šibensko-kninske županije.

Naša kampanja upravo zato ima za cilj izvršiti pritisak na odgovorne da pronađu rješenje za problem koji već desetljećima opterećuje peti hrvatski grad. Zadarski problem imaju svi veći gradovi koji nemaju regionalne zdravstvene centre, što znači da se u zadarskim pričama mogu prepoznati onkološki pacijenti iz gotovo cijele Hrvatske. Novaca ima, uvijek je pitanje na što se troši. Ako zakon nije dobar, promijenimo zakon. Ako kriteriji nisu pošteni, donesimo nove.

Na sreću, koliko god ima kretenskih komentara, toliko, s druge strane, ima i pozitivnih reakcija koje pokazuju da je „Zraka za život” na pravom putu. Od objave prvog teksta telefon Lige protiv raka se užario. Zovu dobri ljudi sa svih strana i pitaju kako mogu pomoći, gdje novac trebaju uplatiti. Javljaju se ljudi iz Splita i Zagreba i nude besplatan smještaj onkološkim bolesnicima dok su na terapiji da ne bi morali svakodnevno putovati. Štoviše, smatraju da bi ovakva kampanja trebala pomoći izgradnji mosta solidarnosti među gradovima kako bi se tim teškim pacijentima olakšao proces liječenja. Takva mreža solidarnosti već postoji, ali je do sada uglavnom bila nevidljiva. Mreža satkana od bezbroj malih ljudi koji su svojim prijateljima, susjedima i poznanicima ponudili smještaj za boravak u drugim sredinama bez naknade, koji su ih besplatno vozili ili ponudili neku drugu pomoć kad im je bilo najpotrebnije. Ti mali ljudi velikog srca zaslužuju vidljivost, poštovanje i riječ zahvalnosti. Jer, kako kaže slogan zadarske Lige protiv raka, „ako ima volje ima i načina”.