Reforma, kažete. Ne mala, nego velika. Smanjit će se broj državnih dužnosnika za pola, smanjuje se broj ministarstava, spajat će se općine, uštedjet će se stotine milijuna kuna... Ajde da i to čudo vidimo. Nije da ne bi htio, nego jednostavno ne vjerujem. Zašto?
Ako ste kojim slučajem zadnjih trideset godina proveli u ovoj zemlji, nema potrebe objašnjavati. Kod nas je svaka reforma vođena Lampedusinom sentencom: "Promijeniti sve da se ne bi promijenilo ništa". Zašto bi sad bilo drukčije? Očekivati novi rezultat radeći stvari na stari način, od strane istih ljudi, jedna je od definicija ljudske gluposti. Ali neka.
Garantiram životom!
Mene zanima samo jedna reforma. Pravosuđa. Ne čak toliko reforma zakona i institucija, mada bi i tu za bagere bilo posla, koliko ljudi koji čine taj sustav. A to se, garantiram životom, neće dogoditi. Ne sada. Uopće. Zašto tako mislim? Bezbroj je razloga. Evo ih nekoliko.
Nema tome davno kad je u javnost "procurio" dio sudskog spisa bivšeg predsjednika Općinskog suda u Zadru Željka Rogića koji se na šibenskom sudu branio od tužbi za uvrede i klevete koje su protiv njega podnijeli neki njegovi kolege suci. Kako bi dokazao svoje javno iznesene stavove o nepotizmu Rogić je pobrojao neke obiteljske i prijateljske veze odvjetnika i sudaca na zadarskim sudovima koje u samom sudskom postupku nisu bile demantirane.
Bilo je to prije nekoliko godina, neke figure i relacije iz te njegove križaljke su u međuvremenu nestale (prirodni odljev), ali stvari se u osnovi nisu bitno promijenile, i odlična su ilustracija "klime" u kakvoj jedan pravosudni sustav radi.
Evo nekoliko Rogićevih primjera: kći bivšeg predsjednika Županijskog suda u Zadru Vladimira Mikolčevića Marta Mikolčević primljena je na Općinski sud u Zadru u vrijeme kad je njezin otac bio sudac na Županijskom sudu u Zadru. U vrijeme kad je preuzeo dužnost predsjednika tog suda Marta Mikolčević prešla je na Županijski sud u Zagrebu, a potom i na Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Onda slučaj sada također bivšeg suca Županijskog suda u Zadru Borisa Radmana, čija je supruga Kerol Sablić Radman državna odvjetnica na Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, potom slučaj Marina Grbića, suca i dugogodišnjeg predsjednika građanskog odjela Županijskog suda u Zadru i njegovog sina Frane Grbića, odvjetnika koji zastupa stranke pred sudom u kojem je sudac njegov otac. Odvjetnik Ive Brkić je sin Ustavnog suca Branka Brkića, koji je ranije bio sudac Vrhovnog suda, radi u uredu s Branimirom Zoricom, bivšim županijskim sucem, a supruga mu Ana Brkić je predsjednica kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru.
Pa Danijela Zubčić Poljak, kaznena sutkinja Općinskog suda u Zadru, inače kći bivše sutkinje Županijskog suda u Zadru Ankice Pučić Zubčić. Pa Domagoj Kurobasa, također sada bivši kazneni sudac Općinskog suda u Zadru, koji je sucem imenovan u vrijeme kad je njegov otac Milivoj Kurobasa bio predsjednik Trgovačkog suda u Rijeci.
Rogić spominje i dugogodišnju predsjednicu Trgovačkog suda u Zadru Ardenu Bajlo, rođenu Kotlar, i njezina brata, odvjetnika Franka Kotlara čija je specijalnost trgovačko pravo i koji uredno zastupa stranke pred sudom na čijem čelu je njegova sestra. Sin Ardene Bajlo, David Bajlo, također je odvjetnik i sa svojim ujakom Frankom zastupa stranke pred Trgovačkim sudom u Zadru, čija je predsjednica njegova majka.
Rogić nije zaboravio spomenuti Ivu Lovrin, imenovanu sutkinjom Općinskog suda u Zadru, i to odmah nakon stjecanja uvjeta potrebnih da može postati sutkinja, u vrijeme kad je njezina majka Ana Lovrin bila ministrica pravosuđa, a sada je zamjenica u Državnom izbornom povjerenstvu. U spisu se navodi da je Astrid Galović u Županijsko državno odvjetništvo u Zadru došla upravo u vrijeme kada je njezin otac Ivan Galović bio čelnik ŽDO-a. Spominje se da je nekadašnji općinski državni odvjetnik u Zadru Denis Sokol sada zamjenik županijskog državnog odvjetnika, kao i da je njegova supruga u to vrijeme također zaposlena u zadarskom općinskom državnom odvjetništvu (više nije), a supruga zamjenika općinskog državnog odvjetnika Igora Vulića, Dunja Vulić, je odvjetnica u Zadru koja klijente zastupa u kaznenim predmetima, a ranije je također bila zamjenica općinskog državnog odvjetnika kao i njezin suprug.
Rogićevom nizu može se dodati, recimo, Marko Marinović, nekada državni tužitelj i poznati odvjetnik, suprug bivše političarke i ministrice pravosuđa, a danas ustavne sutkinje Ingrid Antičević Marinović, i njihov sin, odvjetnik Dan Marinović. Pa bivši predsjednik Županijskog suda u Zadru Antun Klišmanić u čije je vrijeme njegova kći Ivana Klišmanić postala sutkinja i ubrzo voditeljica građanskog odjela Općinskog suda, a danas je zamjenica predsjednice Općinskog suda i šefica zemljišnoknjižnog odjela.
U isto je vrijeme njezin brat Josip Klišmanić bio sudski vještak angažiran u postupcima na Općinskom sudu, a njezin suprug, Zoran Vukušić Bokan, odvjetnik koji je pred istim sudom zastupao klijente. Tu je i Goran Troskot, bivši županijski državni odvjetnik, danas na mjestu zamjenika, i njegova supruga Magda Troskot, sutkinja na Prekršajnom odjelu Općinskog suda u Zadru...
Krvna veza
Kad se na takvu krvnu vezu još preklope rodbinske i prijateljske veze sudaca i odvjetnika, poznanstva sa studija i iz grada, privatna druženja, kućni posjeti, preljubnički odnosi koje međusobno koriste jedni protiv drugih, povezanost sudaca i odvjetnika s raznim tvrtkama i političarima, činjenicu da i suci i državni odvjetnici kući nose spise na kojima rade, ratne veze odvjetnika i sudaca s policajcima... dobijete tako gustu interesnu mrežu i plodno tlo za korupciju da se upuštanje u najbanalniji sudski postupak čini kao ulazak u labirint nevidljivih poluga moći. Kao uzaludan posao.
Dok se toga netko ne dohvati, dok se to ne primijeni, sva priča o pravu i pravednosti na sudovima bit će maglovita i nedostižna.
Tijekom zadnje izborne kampanje nisam primijetio da je itko od kandidata, pojedinaca ili stranaka, najavio neki ozbiljan zaokret u pravosuđu. Tek tu i tamo netko se usput očešao o imovinske kartice sudac kao državnih dužnosnika spominjući neke europske institucije koje naše pravosuđe cijene visoko korumpiranim, ali nešto malo dublje, što bi spriječilo ovaj incestuozni odnos između sudaca, državnih odvjetnika i odvjetnika, nikome ne pada na pamet promijeniti. Jer to nije moguće. Jer oni su sustav.