Splitski književnik i novinar, koji se nakon brojnih satira s 50 godina osokolio napisati knjigu za djecu ‘Đuro Hodalica’, za magazin Gloria otkriva da svaki dan sluša country glazbu i uz nju plače te da se boji svega - da će ostati bez talenta, posla, da će završiti na ulici i prositi...
Što vas je potaknulo da počnete pisati za djecu?
- Djetinjasta sam osoba, ali sam to dugo potiskivao. Glumio sam da sam odrastao sve dok, evo, u pedesetoj nije provalila moja istinska priroda.
Koja je vama kao klincu bila najdraža priča?
- “Poštarska bajka” Karela Čapeka.
Čega se najradije sjećate iz djetinjstva provedenog u selu Proložac kod Imotskog?
- Kad danas razmišljam, čini mi se da sam cijelo djetinjstvo proveo sam na stablima. Nigdje nisam bio sretniji nego na nekoj grani, skriven u gustoj krošnji, sasvim sam, sanjareći. Ako me netko zvao, obično se nisam odazivao. Pravio sam se da ne čujem.
Što ste najvažnije naučili na studiju filozofije i sociologije u Zadru?
- Kritički misliti. Sumnjati u sve, ništa ne uzimati kao sigurno i neupitno.
Sjećate li se prve priče koju ste objavili?
- Ujesen devedeset druge, kao student u Zadru, počeo sam pisati za novine. Za Nedjeljnu Dalmaciju. Kad mi je izašao prvi tekst, u zoru sam čekao da se otvori trafika. S vremenom sam, jasno, postao nešto razumniji, ali ne previše.
Jeste li ikada zažalili zbog objavljenog teksta?
- Naravno, pa nisam bezgrešan. Bio sam glup, nesmotren, ohol ili okrutan i napisao previše toga na što kasnije nisam bio ponosan. Uspomena na takve tekstove, zanimljivo, još me peče, a ako mi je nešto bilo dobro, to mi začas izblijedi u sjećanju.
Tom Dubravec / CROPIX
Ante kaže da obožava psovati i spava iza ručak kao tipičan Dalmatinac.
Po čemu ste tipičan Dalmatinac?
- Obožavam psovati. I spavam iza ručka.
Kada ste zadnji put zaplakali?
- Jučer... Ili možda prekjučer?... Zapravo, i jučer i prekjučer. Slušam puno country muzike.
Čime ste osvojili suprugu?
- Nasmijavao sam je.
Koja je tajna uspješnog braka?
- Pancirni prsluk.
Jeste li ikada imali brkove?
- Ne, žena i kći su mi to zabranile.
Možete li zamisliti da živite negdje izvan Splita?
- Zamišljam to često kad se nađem u nekom lijepom gradu kao što je, primjerice, Trst, ali sumnjam da ću ikad ikamo otići. Moj život je ovdje, među prostacima koji mi na ulici dobacuju psovke i uvrede. Da se preselim, kreteni bi mi nedostajali.
Aktualno pitanje
Bojite li se da će nakon epidemije koronavirusa doći velika ekonomska kriza?
- Dakako da se bojim, ali mene ne treba slušati. Ja sam cijeli svoj život prestravljen, da će me talent napustiti, da me nitko više neće čitati, da ću dobiti otkaz, završiti na ulici, prositi na štakama ispred crkve...
A što nam je još Ante otkrio pročitajte u novom broju magazina Gloria!