Zapovjednik, iskusni Mirko Klinac uhodanim redom aktivira kanal 16 za vezu s obalnom postajom Dubrovnik radio, provjerava AIS- identifikacijski sustav, autopilot, indikatore navigacijskih svjetala te brojnih uređaja za tlak i radnu temperaturu ulja...treba provjeriti i broj okretaja stroja, uključiti monitore radara, GPS i UZV- sonara, ali i laptope s programima za povlačenje mreže. Memoriraju oni i itinerer svake plovidbe, bilježe podmorske hridi i zaostale brodske olupine. Kapetan kaže da ima i olupina aviona koji također mrežama prijete. Samo uporabom svih podataka može se sigurno ribati i znati da se mreže neće rasparati na nekoj neželjenoj prepreci. A to znači ne samo veliki trošak popravka mreže, nego i dugo čekanje u luci do završetka krpanja i ponovnog isplovljenja.
Uz buku stroja, ali bez sirene da ne probudi sugrađane, "Sika" isplovljava prema jugozapadu, Sv. Andriji i rtu Gruj na Mljetu. Razbistri mi se onda uloga laptopa te plavih, zelenih i crvenih linija koje na pomorskoj karti bilježe tragove povlačenja mreža. Mirko programira autopilot i nagleda sve indikatore i kamere.
Od Kornata do Prevlake
Otkriva mi kako su po njegovim željama u škverovima Kaštela i Pule opremali brod vrijedan 1,5 milijuna eura. Hvali vlasnika, Šipanca Dinka Cvjetovića s kojim je postao pravi prijatelj i zbog istinske skrbi o brodu i posadi veže ih dokazano povjerenje:- Ribajući, naučio sam biti oprezan zbog zavisti i zabijanja noža u leđa, naučio sam se snalaziti. Od Dinka sam naučio da je nova i kvalitetna oprema najisplativija. Plaće su nam redovite, a dok je tako, nema problema za posadu i brod.Nije nama loše, ali je svejedno teško naći ljude. Bez dobre posade nema uspjeha, a naš svijet filozofira, misli da je na brodu jedini posao bacati i vaditi mreže, izabrati ribu i puniti je u kašete. Ne! Svi moraju sve znati, a staro je pravilo: što zaradiš po bonaci, ne traži po fortunalu - priča Mirko, Neretvanin iz Ploča.
Mjesecima je on osobno nadzirao dovršenje broda, davao upute za opremu interijera i poboljšice. Ribanje mu je davno ušlo pod kožu, a kao malo tko iskusio je dobre i loše strane mora. Okušao se on i na kopnu, no ipak se vratio i sad iznova kočom báti Jadran od Blitvenice na Kornatima do rta Oštro na Prevlaci.
Sve poste u dušu pozna i zna da su zora i suton vrijeme kad mreža mora biti u moru. Potom je koća vuče 4 do 5 sati, dok se posada u moli za što bolji ulov. Od njegove težine im ovisi plaća koja je uvijek na postotak. Ribari nema fiksne plaće, stoga se više trude a vađenje mreže sa zebnjom iščekuje, kao na kopnu žetva.
Mirko je i barba i cápo od makinje, nadzire bacanje i vađenje mreže, uhodava i pazi da potpuno štimaju oprema i rad posade koju čine Danijel Takač, Mato Blitvić, Slobodan Babić i Matej Majstorović.
Cijene oni i znaju kapa. Iskustvom i smirenošću djeluje na posadu. No, bore na čelu mu se skupe pri pomisli na 15. prosinca 2001. godine i havarije ribarice Mali Luka u Neretvanskom kanalu, kada su život izgubili njegovi prijatelji Marijan Sršen i Stjepan Bartulović:
- Jedini sam preživio i nema dana kad se ne sjetim onog noćnog udara vjetra, kad je potonula koča od 12 metara na samo kilometar od obale. Najteži je bio gubitak prijatelja. U mrklom mraku plivao sam u ledenom moru dok je bura brzine 50 čvorova ledila sve iznad površine. Kroz glavu su mi tada prolazile svakojake misli, bio bih klonuo da nisam ponavljao "Mirko, rano si ostao bez oca, neće i tvoj sin!" Sjećam se nekog glasa kako mi govori "Kad sunce bude iznad Pelješca, bit ćeš spašen!" Isplivao sam nekako na obalu otočića Lovorikovac upravo s prvom zrakom sunca iznad Pelješca. Tu me je kasnije pronašao helikopter u potrazi. Ni danas mi nije jasno kako sam na obali našao bocu vode i kako se nisam sledio na onoj buri!
Blagodat i prokletstvo
Današnji ulov iz mreže sve češće sadrži plastični otpad koji treba odvojiti kod uplovljavanja u luke Gruž, Trstenik, Orebić i Vela Luka, gdje zbog dubine gaza "Sika" najčešće iskrcava ulov. On se razvrstava po vrsti i veličini i zatim posipa drobljenim ledom i sprema u rashladnu komoru. Gambori se prije toga još pospu sulfitom da ne pocrne, iako za to nema ni vremena jer je iskrcaj uvijek uvečer, a riba i plodovi mora jutrom na banku peskarije dočekaju kupce.
Izvlačenje mreže "najavila" je želva kojoj je glava poput periskopa provirila 50 metara od koće. Ovaj su put sa 'Sike' izvukli i dio nagorjele pâle, malih morskih pasa, raže, trpove i nedorasle plave ribe. Sve što nije za peskariju, vraća se moru. Galebovi se iznenada pojave upravo tada, a ribari otkrivaju kako ptice "prepoznaju" zvuk sporijeg rada brodskog stroja.
Nakon naporna rada, slijedi zasluženi predah uz objed,a potom se "ubije oko" dok netko dežura na komandnom mostu. Gradele koje je zapovjednik osobno napravio u Puli postale su zaštitni znak "Sike", u što se uvjere svi gosti koje pomorci srdačno dočekaju. A opisati te blagodati mogao bi valjano samo Marin Držić koji bi, da je živ, liku Pometa iz "Dunda Maroja" sročio novi slavni monolog. Na ovoj plovidbi ulov je na skali od 1 do 10 dosegnuo tricu. Palo je nekih 25 kašeta sa sto kila ribe. Dolijali su moli, gambori, kovači, grdobine i pokoji kokotić. Sve u svemu, znalo je biti i bolje. Ali i puno gore.
Nakon objeda, u stanci između dva povlačenja mreže domaćini su mi ispričali o bahatosti talijanskih koćara. Katkad i po tri koće okruže naše, ugase AIS- uređaj i kreću u krivolov. Zbog cijene u Italiji isplati im se izlov i 10 kila škampa, pa i sarun koji je kod nas 10 kuna, a u njih 7 eura:- Tamo je riba došla pod zlato! Zašto političari ne pristaju proglasiti kontinentalni pojas? Dobro je da se uveo lovostaj u Jabučkoj kotlini između otoka Žirja i ušća Pescare gdje se mrijeste škampi, moli i ostala riba. Kažu naši domaćini da se rezultati već vide, Kornatari i Istrani već imaju ulov kao malo kada.
Posada kao obitelj
Red je predstaviti malu ali složnu posadu. Iako se o svakome može roman napisati, evo ovo osnovno: Matej Majstorović je iz Križevaca, a prije koće radio je u kuhinji Poklisara. Prozvan je Šime Purger: nije htio u Irsku ili Njemačku kao mnogi Prigorci. Htio je novi izazov i vjeruje da će dok se ne oženi tu će i ostati. Slobodan Babić je iz Prijedora. Posla u BiH nema, a ako i ima, očajne plaće su najviše 400 KM! Supruga ne radi, a ima dva sina i kćer. Već je radio u Puli i ne žali što se nije zaputio u "staru EU". Mato Blitvić iz Lapada se nakon odrađene turističke sezone ukrcao i dobro snašao, kaže da mu ništa ne fali, a doma je svaku večer uz sina i suprugu. Raduje ga 10 dana odmora nakon 20 radnih dana. Voli raditi, raduje se skorom branju maslina u Banićima a mobitelom je u stalnom kontaktu s obitelji. Bivši DJ i građevinac u Beču Danijel Takač iz Orebića ribar je već 10 godina. Od rođenja je na moru i kaže da je teško samo kad su bura i jugo. Ljubav prema moru platio je svježim razvodom, ali je novu obitelj pronašao na brodu.OSOBNA KARTA BRODA
Sika
Zapovjednik ne krije zadovoljstvo: koća je nova, tek nedavno porinuta u kaštelanskom škveru. Duga je 23,8 i široka 7,5 metara, izgrađena po svim EU- standardima. Gaz joj je 4,5 metra, veći je dio broda ispod linije mora. To jamči veću stabilnost, nužnu kad more vâlja. U trenucima predaha ribarima nudi komfor kao na luksuznoj jahti s klimatiziranim kabinama i zajedničkim sadržajima. Sve je sličnije apartmanu nego stereotipu o ribaricama. Propela ima 395 kW, odnosno 450 KS snažan stroj. Promjer mu je 2,8 metara i jamči pobjedu i nad najuzburkanijim morem. Zbog suvremene je tehnologije potrošnja goriva minimalna, a brod opremljen najsuvremenijim radarskim i ostalim sustavima te videonadzorom s osam kamera koje pokrivaju sve, od palube do strojarnice i zapravo, znače da posadi treba jedan čovjek manje.