U NAJBOLJIM GODINAMA Na današnji dan osnovano Društvo turističih vodiča

Na današnji dan, 15. rujna 1978. godine osnovano je Društvo turističkih vodiča Dubrovnik, koje danas ima vrlo razvijenu vodičku službu, a u službeni registar upisano je 1. prosinca iste godine, piše Gradoplov Radio Dubrovnika.

"U kratkom vremenu postalo je značajan čimbenik dubrovačke turističke ponude. To je moderna udruga koja: „...s jedne strane nastavlja u duhu tradicije, a s druge postupno usvaja nove zahtjeve koje nameću pravila tržišta i globalni procesi. No, počeci Društva, odnosno konkretnih aktivnosti po pitanju službe koja bi se bavila organiziranim vođenjem turista po Dubrovniku i upoznavala ih s dubrovačkom kulturnom i turističkom baštinom seže u 30-te godine 20. stoljeća, tako da se „Pravilnik o vođenju stranaca po Gradu», iz 1937. godine spominje kao prvi akt koji propisuje uvjete stjecanja dozvole za turističko vođenje. Akt je donijelo Kotarsko (sresko) poglavarstvo Dubrovnika iz kojega prenosimo tri odredbe: «Lice koje traži dozvolu mora na praktičnom ispitu pred komisijom dokazati:
1.      da poznaje u glavnim crtama opću historiju i geografiju naše države, zatim povijest umjet­nosti i faunu i floru onog turističkog mjesta u kojem želi biti vodičem
2.       da dobro poznaje turističke, historijske, umjetničke, arheološke, etnografske i druge znamenitosti onog turističkog mjesta  u ko­jem   namjeravaju   biti vodičem
3.      da dobro vlada onim stranim jezikom u kojem želi obavljati radnju vodiča»

Od tada pa sve do 50-tih godina, uslijed nemirnih prilika prilika do 2.svjetskog rata  i tijekom njega, te poratne stagnacije i neimaštine, vodičke aktivnosti, razumljivo je, nisu bile intezivne, ali vrijedno je istaknuti neke pojedince, koji su u ovoj profesiji ostavile neizbrisiv trag, poput  Iva Kastropelija, Zvonka Gojića, Iva Pastuhovića i  Ljubice Bube Marinović, kasnije dugogodišnje tajnice „Dubrovačkih ljetnih igara“. No, priča o vodičima u dubrovniku počinje znatno ranije. Naime, zahvaljujući  odličnom   geografskom   položaju, povoljnoj  klimi,  vještoj  diplomaciji  i  unosnom  poslu, Dubrovnik je oduvijek privlačio važne goste. U vrijeme Republike, oni su u Grad pristizali zbog poslova vezanih uz trgovinu, pomorstvo, diplomaciju ili građevinarstvo prije nego zbog onih vezanih uz dokolicu ili kulturnu radoznalost. Tek kasnije, od 19. stoljeća nadalje, u Grad su počeli pristizati ljudi iz književnih, umjetničkih i drugih kružoka iz zemlje i inozemstva, iz pobuda više poetske negoli prozaične naravi. Ali i jedne i druge su u šetnju Gradom, ovisno o zanimanju vodili, pokazivali Dubrovnik i govorili o njegovoj povijesti domaćini ili lokalni odličnici, pisci, povjesničari, profesori i drugi.

Za pretpostaviti je da su upravo ti Dubrovčani, tumači dubrovač­kih starina zadnjeg desetljeća 19. stoljeća : „Luko Zore, književnik i profesor dubrovačke gimnazije, Josip Gelcich, povjesničar i profesor Nautičke škole u Dubrovniku, a u prvom desetlje­ću 20. stoljeća Rafo Jani, Josip Posedel, Milorad Medini, Antun Vučetić, Vicko Adamović i Baldo Kosić“, koje u knjizi „Povijest dubrovačkog turizma od pojave parobrodarstva do 1941. godine“ navodi dr. Ivo Perić, bili začetnici dubrovačke vodičke službe. Ipak, bilo je to više pitanje ukazivanja časti, benevolentnosti nego prave profesije u današnjem smislu, tako da sve do 30-tih godina 20. stoljeća nema zapisa o zanimanju vodiča kao posebno prepoznatoj djelatnosti."