Stranci luduju kad čuju da je 'stojadin' bio brži od Porchea, da je 26 ljudi stalo u 'fiću'

Vratite se kroz vrijeme, iskusite Dubrovnik iz potpuno drukčije perspektive, na izletu za volanom nekog od Zastavinih oldtimera - kultnog "fiće", Yuga, "stojadina", Zastave 128. Automobilima koji su za stanovnike nekadašnje Jugoslavije bili cjeloživotna investicija, statusni simbol, obiteljski ponos, kućni ljubimac kojemu se nadijevalo ime - dubrovačke goste strane i domaće u okolicu vozi mlada ekipa dubrovačke agencije "Funky Wheels".
U automobilima bez klimatizacije, sigurnosnih pojaseva na zadnjim sjedalima, automatskih brava i električnih podizača prozora, ali tip-top uređenima, pričaju nostalgičnu priču o vremenima kada ništa od toga nije bilo potrebno za uživanje u avanturi vožnje cestama djetinjstva koje su danas ili proširene i asfaltirane, ili zarasle i zaboravljene.
U takve avanture uz pozitivne i duhovite priče o ovim jedinstvenim automobilima vozi ekipa Funky Wheelsa.

Glavna vozačica i naša domaćica je Nikolina Šimunović, koja se najbolje snalazi za volanom Zastave 128, a posao je pokrenula s bratom Hrvojem, no pomaže i uskače cijela obitelj.
Angažiran je i brat Mato, Hrvojeva žena Ines, a najviše tata Željko, zaljubljenik u automobile, koji rješava manje popravke, tu je još i Nikolinin momak Niko Grbić, a volan ovih starih Zastava povjeren je i Peru Grbiću,čija obitelj ugošćuje župski dio ture Zastavinim oldtimerima.
Funky Wheels čine još i Bruno, 49 godina star "fićo", odnosno Zastava 750, Biggy Zastava 128, "stojadini" Đive i Nono i najmlađa Roza Yugo 45 iz 1991. godine.
S izletima po dubrovačkoj okolici mlada je ekipa vozača starih automobila krenula tek ove sezone, i rade samo s malim skupinama, desetak gostiju, koliko može stati u njihove automobile.
Hrvoje je prvi došao na ideju da ponude vožnju Zastavinim automobilima, a onda su se svim Šimunovićima otvorila pozitivna sjećanja iz djetinjstva na vrijeme provedeno u tim automobilima. Nisu jedini, jer brojne su web stranice i grupe na društvenim mrežama posvećene zaljubljenicima u Zastavine aute koji razmjenjuju sjećanja, glazbu, fotografije, dijelove, aute, filmiće...
Nove gume i akumulatori
- Kada smo tražili automobile, tada smo i upoznali ljude koji su pravi ljubitelji oldtimera. Oni su nam dali savjete što, gdje i kako kupiti. Tako smo Bigija nabavili u Slavonskom Brodu, jedno auto je iz Osijeka, povezali smo se s ljudima iz Istre gdje smo kupili Rozu, i oni su nam poslali dosta dijelova, "fićo" je iz Čakovca.
Svi su auti bili u dobrom stanju, pa su bile potrebne samo nove gume i akumulatori. Puno je i web stranica na području bivše Jugoslavije gdje se još mogu kupiti originalni dijelovi, a naročito nam trebaju plastični dijelovi. Kad nađemo neke dijelove, kupimo više komada za svaki slučaj - govori Nikolina, s kojom smo krenuli na njihovu jutarnju turu u Dubrovačko primorje.
- Sve pričice koje im o automobilima ispričamo gostima su zanimljive, naročito ih čudi podatak da je bivša Jugoslavija uopće imala proizvodnju automobila, da se voze u autima autentičnima za ovo područje, a onda i sve pričice koje su vezane uz njih - da je "stojadin" bio jedan od prvih auta na svijetu koji je imao moderan prtljažnik.
Da je taj "bestseller" sudjelovao u ekspediciji Kragujevac - Kilimanjaro, gdje je ekspedicija putovala 45 dana s minimalnim kvarovima, da je na Tour de France "stojadin" na nekim dionicama bio brži od porchea, zbog čega je bio na svim svjetskim naslovnicama.
A tek "fićo"! Ne mogu vjerovati kad im na mobitelima pokažemo filmove gdje je "fićo" policijsko auto, ili ambulantno. Da su svi u to vrijeme učili voziti u "fiću", jer je bio jedini auto u autoškolama, a tek kad im kažemo da je rekord 26 ljudi koji su stali u "fiću", ne mogu vjerovati. Pokuša i njih sedam ući, ali jedva su uspjeli.
Za Yuga nam je prvo pitanje znaju li koje je auto proglašeno najgorim ikada napravljenim autom na svijetu? Ponekad znaju da je to Yugo, ali mi smo tu da im dokažemo suprotno. Ponekad je dovoljno da nabrojimo sve hollywoodske filmove u kojima je auto "glumilo", razuvjerimo ih i kažemo da je auto dobio ime po vjetru, a ne Jugoslaviji, gdje je Y stavljen zbog ambicija na međunarodnom tržištu.
'Svi trebaju Yugo ponekad'
Yugo je jedino Zastavino auto koje se prodavalo na američkom tržištu, gdje je koštao 3990 dolara uz slogan "Everybody needs Yugo sometimes" jer se prodavao kao treće obiteljsko auto.
Puno je tu priča, a gosti najprije reagiraju na onu kako su prototipovi bili darovani Titu, ali on je bio toliko razočaran autom da je ključeve odmah darovao svojim zaposlenicima - govori Nikolina dok nas vozi uskom primorskom cestom prema selu Ljubač.
Tamo njihove goste očekuje obitelj Martina i Jadranke Međica. Dočekali su i nas, i to djed Martin i unuci David i Marta u narodnoj nošnji, uz slatki i slani zalogaj i zvuk lijerice.
Nakon uzbudljive vožnje Zastavinim oltimetrima bez klimatizacije, gosti Funky Wheelsa se mogu kratko odmoriti u kući obitelji Međica, koja se seoskim turizmom bavi već desetljećima i nekad su, kaže Martin, primali velike grupe turista, a danas im odgovaraju ovako male, kakve im dovozi ekipa Funky Wheelsa.
S njihove sjenovite tarace i gumna puca pogled na Ljubačko polje i lako je zamisliti da su se u vrijeme kada je "fićo" Bruno bio nov, na uskoj seoskoj cesti prvi Zastavini auti susretali s volovima i konjima. Cesta je danas šira i asfaltirana, a ljubački je kraj jednako pitoreskan.
- Najveći je problem taj što auti nemaju klimu, što je gostima, naročito Amerikancima, nerazumljivo, mada im to naglašavamo od početka vožnje, zato smo u aute i postavili ove male retro ventilatore na baterije, ali uz otvoren prozor vožnja nije neugodna, iako rijetko znaju otvoriti prozore pa nam često "nastradaju" ručke podizača prozora.
Bez pojaseva na zadnjim sjedalima
To da gosti većinom ne znaju voziti s ovim starim mjenjačima sasvim je posebna priča, jer i nama je trebalo po nekoliko dana da se naučimo na svaki od mjenjača koji imaju svoje "mušice", pa vožnju mogu tijekom ture samo kratko isprobati. Naglasak je na priči o ovim autima koji su nekada bili puno više od prometnoga sredstva - govori Nikolina.
- Pričamo im i naše osobne priče koje su vezane uz ove aute. Kako su gotovo svi naši prijatelji imali ime za svoj auto. Kako smo se kao mali vozili na zadnjem sjedalu bez pojaseva, a da smo i odrasli u tom autu, proputovali cijelu Hrvatsku, Sloveniju...
Pričamo im da je naš tata nakon rata Yugom došao po mamu, mene i braću u Italiju, gdje smo bili u izbjeglištvu, pa im pokažemo naše slike. Ne mogu vjerovati - opisuje nam Nikolina.
Cijela je atmosfera ove zanimljive ture vezana uz neka ranija desetljeća, pa s retrovizora "fiće" vise velike igraće kocke od pliša, koje su nekada bile neizostavan auto-accessories, a putnici koji razumiju hrvatski sve detalje o "fići" mogu doznati iz knjige "Fićin bukvar", izdane kao priručnik za vozače davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Izletnički hladnjaci
U automobilima se sluša popularna glazba iz toga razdoblja, naročito pjesme u kojima se ovi automobili spominju, a budući da nemaju klima-uređaj, u njima su izletnički hladnjaci s hladnim pićima koja su se pila i onda i danas.
Tijekom izletničke ture gosti se kratko mogu okušati i u vožnji, a jutarnji primorski đir završava pred Muzejom crkvene povijesti u Dubrovniku, gdje se može više doznati o bližoj povijesti, dok ona poslijepodnevna župska tura na koju voze Funky Wheels na večeri u OPG-u Grbić Pajo, gdje sami sudjeluju u pripravi hrane.
- Gosti su oduševljeni ne samo autima nego našim seoskim putićima kojima ih vozimo, a koje ne bi nikada sami istražili. Vozimo ih gore po Primorju, makadamskim putovima Župe i Postranja kroz baštine, a onda ih nakon te avanture ugoste domaćini kao da su im dio obitelji. To ne mogu osjetiti u običnom restoranu.
Sviđa im se i što autići imaju svaki svoje ime i karakter, da se u Rozi sluša dobra glazba, da je Bruno romantičan pa ga traže za vjenčanja, Đive je avanturistica, Biggy šarmer, a Nono pravi domaćin - govore nam u Funky Wheels Dubrovnik zašto su se odlučili za prisniji pristup gostima.
Ova je sezona više ispitivanje tržišta, s jednom dnevnom turom, Šimunovićima nije niti cilj neka velika zarada nego uživanje u poslu, pa svoj vozni park ne misle zasad širiti. Naglasak je na pozitivnoj priči i doživljaju Dubrovnika koji nije samo stara povijest, more i zidine, nego može biti i funky priča.