Novi prijedlog Odluke o reklamiranju uskoro će biti predstavljen. Taman pred sezonu. Dosadašnje mogućnosti reklamiranja u nizu su onoga što žulja dubrovačke ugostitelje. Očekivanja?
- Pozdravljam odluke gradonačelnika Frankovića, dižem ruku za sve što je dosad napravio ali mislim da treba imati dozu senzibiliteta i osjećaja za prostor. Nisu sva pravila ista za sve i to malo boli. Inertnost je u zraku i apelirao bih da se reagira brže i stane iza donesenih odluka. One idu u dobrom pravcu ali se na neki način ne poštuju. A mi živimo od toga, nama je alat i stalak s menijem. Kad vam to netko uzme ili zabrani, isto je kao da je netko zidaru uzeo kačicu. Gost mora imati pristup ponudi i procijeniti želi li ostati. Mi uredno plaćamo javne površine I ne vidim zašto treba dizati feral i lampu grijalicu bez koje gost neće sjesti ako je vani prohladno. Te su stvari nužne nama za posao. Kakva će odluka uslijediti od svibnja i hoćemo li biti principijelni, ne znam ali na terenu ne vidim pomake. I dalje imamo šarenilo svih vrsta. Imajmo kriterije za svih iste i onda možemo negdje doći.Po isteku ugovora o zakupu javnih površina, za većinu krajem ove godine, planira se smanjiti 'gabarite', s ciljem prohodnosti pješačkih koridora. Vaš je objekt to smanjenje već osjetio. Koliko je ugostitelju važan taj jedan stol?
- Vrlo, pogotovo kad imate 26 zaposlenih koje treba uredno prvoga platiti. Kad ste u najmu i imate režijske troškove, naravno da vam taj stol puno znači i da mu je pozicija ključna. Nije isto ako ste u nekom 'ćorsokaku' ili tamo gdje je stalna fluktuacija ljudi. Kad vam dignu banalni stalak unutar vaše javne površine koju uredno plaćate gradu, to je apsurd. Mislim da grad tu treba imati senzibiliteta i naći mjeru. Dat ljudima prostora da funkcioniraju a da grad ne bude zakinut i da sve štima.Je li se zakasnilo s korekcijama u javnom prostoru? Ugostitelji će reći kako su poslovne planove radili na temelju zakupljenih 'kvadrata' koji im se olako smanjuju.
Grad je imao i imat će uvijek stolove. Kao i goste kojima mora ponuditi sadržaje. Otkad je Grada i stolova je. Ne vidim razloga za nekakvu reciklažu jer mi smo turistički grad, gost mora negdje sjesti. Svi smo različiti i dobro je što smo takvi. Volio bih da smo svi dobri, ali nismo. Ne možemo stalno ići na rezove i smanjivanja. Imamo publiku koja je široka, raznolika i koja raste. Mi se ne možemo tu smanjivati, naprotiv.Prema Zakonu o zakupu, po raspisivanju natječaja za zakup gradskog prostora dugogodišnji zakupitelji više neće imati pravo prvenstva.
U najmu sam koji uredno plaćam i koji će se, nadam se, uredno produžiti ali stvar je individualna. Ne mogu tvrditi za druge, to je stvar ponude i potražnje. Nažalost tko da više, možda stječe prednost. Imam korektnog vlasnika prostora i tu nemam problema. Ali mislim da probleme imaju mnogi jer je danas novac sve, on ruši sve gabarite. Fali socijalne mjere. Ljudi su prematerijalizirali cijelu priču.Svi su suglasni da je sanitarni čvor unutar zidina nužnost. Međutim, ideja o javnom WC-u u Ulici Cvijete Zuzorić tamošnjim ugostiteljskim objektima nije dobro sjela.
- Pitanje je lokacije. Da sam na mjestu ugostitelja koji tamo rade, ni meni ne bi mi bilo svejedno moram priznati. Da gradu treba javni WC unutar jezgre to sigurno, samo je pitanje je li to opravdana i logična lokacija. Mislim da su ugostitelji u jednom segmentu ovdje gubitnici a je li Grad dobitnik, vrijeme će pokazati.Do 2020. svi bi ugostiteljski objekti trebali imati ugrađene mastolovce.
- Osam godina sam u prostoru na Širokoj i napravio sam ga čim sam uzeo prostor. Neću kuditi i prozivati ali uvijek kažem - objekt treba biti složen iznutra a onda možemo izaći vanka, uzeti metar i mjeriti. Gabarite treba tražiti iznutra. Ako niste unutra posloženi i ne odgovarate propisima, a tu ima svega... što onda reć'?Čudno je da u Gradu još ima objekata bez mastolovaca?
- Negdje ga je možda teže izvesti jer se ne možete spojiti na mrežu koju grad na tom mjestu ima ili nema. No, ako je bilo uvjeta, trebalo ga je postaviti. Tako bi ugostitelj olakšao sebi poslovanje a i manje bi bilo problema. Tijekom sezone dođe do začepljenja pa zovu Vodovod, odčepljuju se te cijevi i to je onda neugodno i zbog mirisa i pogleda, kad imate goste, tu je ipak hrana. Ne znam koliko je kolega bez mastolovca ali definitivno ih ima i to bi službe trebale utvrdit'.Zašto ugostitelji nisu zainteresirani za rad zimi? Turističke brojke bilježe značajan porast dolazaka gostiju u tom periodu.
- Tržište raste apsolutno ali ne znam je li sazreo trenutak za zimu. Najmovi i kadar su takvi kakvi jesu, osoblje morate zimi platiti. Gosti jesu u zimskom periodu tu ali moramo zadrijeti malo u tu famoznu potrošnju. Pitanje je kakvi su potrošači, drži li sve to vodu. Danas imate dva poluvremena tijekom sezone. Ujutro imate light priču brodsku, izletničku a noćna je nešto znakovitija i bolja nego dnevna. Gost zimi jest tu ali... ja tu velikog plusa, bez obzira na moju poziciju u centru Grada, još ne vidim. Sezona jest dulja, sad je sedam mjeseci čak i osam ako proradiš početkom ožujka. Ali svejedno ostaju četiri mjeseca koja se ne može zatvoriti ničim. Nije to malo. Nisam baš siguran u cjelogodišnju sezonu. Turista s azijskog područja je sve više kroz cijelu godinu. Korejci i Japanci su standardni, a u prostor lagano ulijeću i Kinezi. Za njih bi čak rekao da su izbirljiviji i zahtjevniji. Naravno da će doći do ulaska većeg broja tih gostiju. Oni su potrošači, ne može ih se usporediti s Britancima i Nijemcima ali su im za leđima. Ja ih se ne bih odrekao.Ugostitelje strašno smeta odredba o glazbi do 23 i 30 sati. S druge strane, unutar zidina još ima stanovnika i oni odluku gradonačelnika srdačno pozdravljaju.
- Grubo je kad se glazba miješa i tri stila se isprepliću na sto kvadrata. Veliki decibeli u gradskim prostorima ne nalaze prostora i trebalo bi naći mjeru. Ne možemo od Grada i Straduna raditi disko podij. Naš je problem što nemamo u Gradu prostore izvan gradskih zidina koji bi goste privukli i gdje bi se nastavili zabavljati. Grad ima nešto drugo - spomeničku baštinu i to treba sačuvati, uz edukaciju iznutra prema gostu.Ove sezone ugostitelji su, kako bi kompletirali radnu snagu, većinom posezali za Makedoncima i Trebinjcima.
- Tu će biti zapinjanja. Od aklimatizacije čovjeka do toga kako će ga se primiti i kako će on na to reagirati. Moglo bi tu biti 'problema'. Domicilan kadar je uvijek domicilan kadar, ali izbora nema. Spominjemo Makedonce i Trebinjce, umalo ćemo imati i Indijce. Bojim se da nećemo imati Azijate za goste, nego kao radnu snagu. Gdje će nas to odvesti, ne mogu procijeniti. Ja sam lani morao posegnuti za radnicima iz BiH, zaposlio sam dvoje, troje. Isti je slučaj i ove godine i na tome sam stao. Na moju sreću 95 posto kadra je domicilno, nemam problema s tim.Zašto mladi Dubrovčani ne žele raditi kao konobari, u kuhinji?
- U moje vrijeme, bilo mi je vrlo važno za kojeg poslodavca radim. Sad je stvar obrnuta. Važno im je što mimo solidne plaće, mogu zaraditi. To je parametar koji kadar dovodi u neki lokal, gdje onda ili ostane ili traži dalje. Stvari su se promijenile. Konobari i kuhari imaju mogućnost dodatne zarade. Gotovo da nema granice u tome i to je problem. Oni dolaze s informacijom ima li i koliko prostora za dodatnu zaradu. A Grad nudi prostor za zaradu. Imamo sreću što je to Dubrovnik, jer u Zadru ili Splitu je priča drugačija iako ih zapljuskuje Jadransko more kao i nas. Ti momci i djevojke to danas ne respektiraju.Gastronomska ponuda Dubrovnika?
- Šarolika. Radim na izmjeni karte svake godine, uvijek nastojim uvesti inovacije i biti drugačiji. Naravno, ne možete na poziciji na kojoj jeste biti fine dinning restoran, imati 20 ljudi i njima se baviti cijeli dan. Imate masu koja prolazi, morate se obraniti kvalitetom. A ima prostora da svi budemo još bolji.Kruzeri – nužno zlo ili prihvatljiv vid turizma?
- Ne možemo bez njih. Oni su dobrodošli. Cijeli Mediteran funkcionira na sličan način, ne znam što bi mi trebali biti iznimka i izmišljati toplu vodu. Vjerojatno bez njih ne bi bio u prostoru u kojem radim. Je li gost s kruzera samo pretrčao, napravio gužvu ili nešto potrošio, bez njega ne možemo. Ako ga ne bude, mnogi će se 'ugasiti'.Što nam gosti zamjeraju?
- Žulja ih da smo zapravo sami sebi plagijat. Nema autohtonih stvari, nema drugačijih stvari, da smo svi jednoobrazni, slični ali to je pitanje za nas. Uistinu jesmo, kopiramo jedni druge. Treba promatrati sebe I raditi oko ponude pa će gost imati manje pitanja ove vrste.Suživot stanovnika i turista unutar zidina?
- Kao dijete sam trčao kroz ulicu u kojoj sada radim. Dijete sam grada, bez velike patetike to kažem. Imao sam lijepu mladost. Tamo gdje su sada stolovi, nisu nikada bili. Međutim stolova biti mora jer smo turistički grad. Je li korekcija jednog ili dva stola negdje moguća ili ne, to je relevantno ali ići na 'harakiri' i oduzimati trećinu javne površine, ljude stavljat u poziciju da razmišljaju kako nemaju tu više što radit', nešto je o čemu moramo razmisliti da ne izgubimo kompas - kaže Ratko Vuletić o mogućnosti suživota živog grada i turizma u zidinama.
Jesmo li skupi?
- Gledajući gradove u okolici i izvan zemlje mislim da smo negdje tu. Ima li prostora za porast cijena, ne znam ali znam da bi i tu trebali imati mjeru. Mislim da smo došli do vrha piramide. Tržište diktira i rast cijena ali smatram da je ostalo malo ili nimalo prostora za tu priču.
- Gost je onaj finalni momenat, njemu je sve podređeno i tu trebamo zablistati. Treba dati sebe i onda ste destinacijom prepoznati. Na tome treba konstantno raditi. Ja se brusim stalno da u svom objektu educiram i one koji su kod mene pet, šest godina za redom, a da ne govorim o edukaciji nekoga tko je tek došao iz neke susjedne zemlje. Nije ni čovjeku lako došao je u novu sredinu moraš mu pristupiti i u konačnici vidjeti je li se uklapa ili ne što će vrijeme pokazati. Ali treba imati volje i senzibiliteta. Naravno da to sve troši i umara i ovaj posao je uistinu zamarajući. Koliko bi ga preporučio djeci ili bilo kome drugome, upitno je.