Od 1167 manjih i većih hotela koliko ih je po eVisitoru registrirano, ovih dana goste prima tek njih 338, dok ih je 829 – zatvoreno.
Brojčano stanje će poslije božićnih i novogodišnjih praznika biti još poraznije, pa će tijekom siječnja i veljače, prema podacima dobivenim s terena, raditi tek oko 200 hotela, odnosno manje od 20 posto ukupnih kapaciteta. I sve to u isto vrijeme dok se s državne razine ulažu velika sredstva u zimske aviolinije, a na lokalnoj razini za programe i manifestacije, dočeke i fešte koji bi trebali biti mamac za goste, ali i siječanjske programe i događanja. Iznimka na obali su samo veći gradovi u kojima hoteli ne prekidaju rad zimi i cjelogodišnji turizam jedino tamo funkcionira, dok ostale razvikane turističke sredine spavaju zimski san, piše Slobodna Dalmacija.
Bolje je bilo prije 20 godina
Podatak je to koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim jer je, na primjer, prije 20 godina, kada se turistička Hrvatska tek vraćala na međunarodno tržište, zimi zatvarao tek neznatan broj hotela (20 posto) i to onih koji nisu imali grijanje i bili su tipično ljetni odmorišni hoteli. Ostali su poslovali i to ne prazni, još prije dva desetljeća zimi smo imali brojne grupe njemačkih, skandinavskih i britanskih gostiju koji su zime provodili na sunčanom Jadranu. Hotelijerima u tada još uvijek državnim hotelima to se isplatilo, a eventualne "minuse", ako ih je bilo, podmirivala je država.
No, kada su došli vlasnici hotelijerstva sa svih strana svijeta, unatoč tome što su hoteli renovirani i gotovo svi imaju grijanje i hlađenje, jedino se gleda prihod. A njega zimi, kažu, nema jer i bez ijednoga gosta, otvoreni hotel mora plaćati ogromne račune za struju radi grijanja, ZAMP, vodoprivredne i šumske naknade, odvoz smeća, komunalnu naknadu i niz drugih davanja. Cijela knjiga zimskog turizma zato je predstojećih mjeseci spala na obali na Dubrovnik, Split, Zadar, Šibenik, Opatiju i Pulu. U turističkom prometu predstojeće zime na Jadranu će prednjačiti Dubrovnik u kojemu će raditi osam hotela, ali će ostalih čak 29 biti zatvoreno, uglavnom do ožujka.
– Trenutno u Dubrovniku imamo oko 2,5 tisuća gostiju i postojeći broj otvorenih hotela je sasvim dovoljan za očekivani zimski turistički promet u hotelima. Sami hotelijeri su izrazili spremnost da u slučaju potrebe ili najave većih grupa otvore i druge objekte. Osim toga, tu je i oko 20 tisuća postelja u obiteljskom smještaju koje će sigurno, osobito u blagdansko vrijeme, imati svoje goste. Pravi zamah počinje idućeg tjedna kada će Dubrovnik aviolinijama biti povezan sa sedam inozemnih destinacija. Puno veći problem su nam ugostiteljski objekti koji zimi zatvaraju pa gosti nemaju gdje izići – kaže Romana Vlašić, direktorica Turističke zajednice Dubrovnik.
Najveći broj otvorenih hotela koji čekaju turiste tijekom predstojećih mjeseci imat će Opatija u kojoj je trenutno otvoreno 17 hotela, dok će božićni i novogodišnji program imati čak 29 hotela.
Pada i Opatija
No, i Opatija će u siječnju desetkovati ponudu pa će tako do proljeća raditi 15 hotela, dok će 22 biti zatvorena.
Na cijeloj Makarskoj rivijeri radit će tek nekoliko njih u Makarskoj i Baškoj Vodi, svi ostali su odavno zatvoreni i ostat će tako do travnja. Slično je i na otocima Braču, Hvaru, Korčuli, Visu... U Zadru rade dva veća gradska hotela i nekoliko malih obiteljskih, a slično je i u Šibeniku, dok splitski hoteli prema trenutnim mogućnostima rade cijelu godinu bez zatvaranja, baš kao i oni u Zagrebu. Rad cijelu godinu, kažu hotelijeri, nije pitanje entuzijazma i želje, nego racionalnosti. Njihovo razmišljanje ne dijele u Sindikatu turizma Hrvatske, Eduard Andrić, predsjednik STUH-a, smatra da je odluka vlasnika o masovnom zatvaranju hotela zapravo put k još većoj sezonalnosti poslovanja i nesigurnom statusu radnika koji se i zbog toga sve više pretvaraju u sezonce. Slaže se, međutim, da bi država trebala potaknuti one koji rade zimi nekom beneficijom ili olakšicom, što bi i radnicima otvorilo mogućnost rada i zarade tijekom cijele godine.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Turska izdašno sufinancira hotelijere
Turistička obala Antalyje s desecima hotela radi cijelu zimu i to vrlo pristupačnim cijenama, ali uz izdašnu potporu države. Naime, turskim hotelijerima država subvencionira zimske letove aviokompanija koje dovode goste, ali im omogućava i cijenu nafte za grijanje hotela po iznimno niskoj tarifi (industrijskoj), što im troškove poslovanja značajno snižava, dok su ostali nameti upola manji od onih kod hotelijera u Hrvatskoj. No, Turska nije članica EU-a i sve to im je dopušteno, za razliku od Hrvatske koja podliježe pravilima tržišne utakmice koju reguliraju zakoni EU-a po kojima je izravna subvencija ili sufinanciranje nedopušteno.