Vijesti Turizam i gospodarstvo

MIROSLAV ČUTURA, VLASNIK HOTELA MORE, JEDAN OD NAJUSPJEŠNIJIH DUBROVAČKIH PODUZETNIKA

Da se ponovno rodim, ne bih radio u informatici

MIROSLAV ČUTURA, VLASNIK HOTELA MORE, JEDAN OD NAJUSPJEŠNIJIH DUBROVAČKIH PODUZETNIKA
Miroslav Čutura jedan je od najuspješnijih dubrovačkih poduzetnika posljednjih dvadesetak godina. Na dubrovačkom području jedan je od pionira informatičke tehnologije, njegova tvrtka Combis koja se bavila prodajom programskih rješenja i informatičke opreme uglavnom za financijski i telekomunikacijski sektor, svojedobno je bila najveća hrvatska informatička tvrtka. Godišnji proračun Combisa bio je veći od proračuna Grada Dubrovnika. Kada je Combis 2010. godine prodao HT-u ova je tvrtka sa sjedištem u Dubrovniku zapošljavala 270 ljudi. Čutura se u međuvremenu okrenuo ulaganjima u turizam i nekretnine, pri čemu je vrhunac svakako gradnja visokokategornika Hotel More. Posljednja akvizicija mu je zgrada nekadašnjeg DTS-a, a gradi i apartmane u Zatonu i uređuje ljetnikovac na Konalu.
Susjedi kažu kako ste divno obnovili nekadašnji ljetnikovac Natali. Starosjedioci na Konalu nemaju zamjerke.
- To tek divno uređujemo... Ljudi nisu naviknuti na takav pristup. No i ja bih da sam sebi susjed rekao, 'vidi ove budale, kako lijepo radi'. Prvo hoću to lijepo uraditi, a drugo, mogu. Ja nisam rođen u Dubrovniku, ali sam rođen u kamenu. Ljetnikovac sam kupio odavno i 1987. godine sam za njegovu obnovu naručio, mislim, tada jedini elaborat konzervatorskih smijernica za kompleks ljetnikovca. Želio sam tada kao budući investitor steći neke pozitivne odnose s njima, kao iskreni štovatelj baštine. Da, davno sam kupio taj ljetnikovac, a svi misle da sam ja proizvod ovog grubog poratnog kapitalizma i da sam to zamutio na neki način (smijeh).
Međutim, ja sam 1985. godine otišao raditi u Njemačku pa sam imao i više novaca, a ne više ambicije. U međuvremenu je izbio rat, a 1995. smo kupili i kuću u Lapadu pa mi je sve to skrenulo interes. Ljetnikovac je, međutim, bio žila kucavica Combisa cijelo vrijeme, kao zalog za kreditne aranžmane bankama, a imali smo milijunske poslove. Dugo smo bili prva tvrtka u Dubrovniku i među prve tri informatičke tvrtke u Hrvatskoj. Nikad nismo objektivno koristili više od milijun maraka, a njegova je procjena uvijek bila između 1,3 i 2,3 milijuna maraka.
- Nedavno ste zgradu DTS-a kupili od Raiffeisen banke. Što mogu očekivati sadašnji najmoprimci prostora i suvlasnici?
Nastavak dosadašnjih i još oplemenjenih odnosa jer ćemo mi više paziti na taj prostor. Ne namjeravamo mijenjati namjenu prostora. To je investiranje. Moja supruga i ja, kad god smo kupovali nekretnine, pravili smo geometriju kupnje da svima, a imam troje djece, ostane ponešto slično kada presijeku tortu. I apartmane koje smo kupili u Palmotićevoj ulici, išli smo logikom da kupujemo samo ekstra stvari, a to je i vrhunsko ulaganje. Uskoro ide i uređenje vile Filaus gdje smo sada kao i svi drugi tamo morali naći mjesta i urediti smještaj za zaposlenike. Svi koji rade moraju voditi računa o tome da imaju zaposlenike, a investitori ne mogu zadnjih godina dobiti radnika ako mu ne daju smještaj.
Sad ste potpuno posvećeni turizmu i Hotelu More?
Hotel More upravo je dobio prvu upravu društva, jer imamo dosta posla i radimo dobro. Leo Vujnović je financijaš i došao je sa mnom iz Combisa. On je taj koji je ukinuo Combisovu poslovnicu u Dubrovniku. Tu su još Nikolina Pirjač koja je bila direktorica i novi direktor hotela Igor Katavić te Marta Mimica, pravnica koja je kod nas došla iz drugih hotela.
Hotel More je završen, a otkad smo uz njega napravili vilu Malo More, ovdje više nemamo ambicija graditi. Moje poimanje ove zone ispod hotela je bilo za turističke svrhe, a ne za rezidencijalni objekt. Sada gradimo apartmane u Zatonu, na zemljištu koje sam također kupio osamdesetih. Tamo ćemo u dvije faze graditi 12 apartmana od kojih će pola biti gotovo već za iduću godinu.
Zašto ste se tada odlučili na gradnju hotela, a ne ulaganje u turizam kroz kupovinu dionica turističkih tvrtki?
- To je to nešto u meni, volja da gradim. Ovdje se pružila prilika da investiram, kupio sam zemlju od Goražda koju sam na kraju platio dva puta.
Kupovanje dionica za mene je, kada sam početkom devedesetih vidio kako se to radilo, bilo preprljavo. Kupovao sam samo ono za što sam imao novaca. Mi smo kupili Filaus za milijun ondašnjih maraka, nitko mi to nije poklonio.
Ovdje u Hotelu More smo, kao i drugi, iskoristli vrlo dobru potporu države za investicije u turizmu, ali su pretpostavke za to bila stravična ulaganja. Da nisam imao svojih novaca, bankrotirao bih do tada, ali za to ne smatram državu krivom, već odgovornom. Zašto ne ubrzaju proces? Gradio bih možda i više, da je u nas građevinska operativa barem onakva kakva je bila prije 15-tak godina. Građevinari nemaju ljudi, građevinske firme čekaju da im država na kapaljku odobri radne dozvole. Isti je problem i u turizmu. Država mora normativno riješiti taj problem i dozvoliti dolazak ljudi. Mi imamo odnarođenu državu kad je u pitanju gospodarstvo, brigu pokazuju samo mjesec ili dva prije izbora, kada se ljudima obećava svašta.
Stranim poslovnjacima je nevjerojatno da je u Hrvatskoj insolventnost garancija za stečaj. Vani je nelikvidnost motor razvoja, potreba za tijekom novca koji imaš negdje, pa taman da je to kukuruz koji tek raste. Combis je uvijek bio stabilna firma, ali je i tako stabilna firma mogla doći na ispit egzistencije jer nam je Ina u jednom trenutku dugovala skoro 50 posto našeg godišnjeg prometa. To je bilo strašno.
No niste se na taj način utopili u Agrokoru kao mnogi drugi?
- Nisam želio raditi s Agrokorom, imao sam neki nos. Za jedan posao koji smo im jednom ponudili tražili smo garancije plaćanja, što nisu prihvatili. Rekli su da će nas uništiti. Eto, nisu uspjeli. Bahatost Agrokora bila je bolna, a država je to tolerirala.
Radite li još nešto u IT sektoru?
- Ne, ništa. Znam pogledati email na iPhoneu (smijeh).
Je li onda bespredmetno moje pitanje da ocjenite kakva danas treba biti informatička tvrtka da bi uspjela na tržištu?
- Moja kćer Ivana radi u informatičkoj tvrtki, pa imam eho onoga što se danas događa. Teškoće su iste, malo se oblik teškoća posla promijenio i nije više u hardwareu, tastaturama, već je taj IT svijet otišao pomalo u, čini mi se, hipokriziju interneta. Mislim da će Amerika u budućnosti ulagati milijarde da se obrani od problema interneta. Amerika je opsjednuta sigurnosnim aspektom i oni više ne luduju kakav će biti iPhone. Pobjeglo je dakle to od one nekadašnje informatike. Čovjek mora doživjeti četiri-pet profesionalnih katarzi, jer u informatici ne možete biti stari informatičar, sve se prebrzo mijenja. Da se ponovno rodim, radio bih isto, ali ne bih želio informatiku jer je to mlin gdje je radni vijek kao upotreba kineskih japanki.
U Hrvatskoj, pa i u Dubrovniku, ipak ima nekoliko vrlo uspješnih informatičkih tvrtki, kako se mogu nositi s konkurencijom?
- Vrlo teško, S konkurencijom se mogu nositi tako da skupljaju lišće oko velikih zgrada u kojima se danas događa velika IT tehnologija, čiji su izvori u Rusiji Finskoj, Češkoj... Inovacijski aspekt danas u informatici melje sve, do toga da se rastužim kad netko kaže da radi u informatici. Ja sam bio u top formi kada sam držao računalo u ruci i pokazivao ga. To je bilo prije 25 ili 30 godina, ne tako davno, i bila je to prava revolucija kada sam otišao iz IBM-a u njemačku tvrtku i dovukao u Dubrovnik jedno računalo IBM color preko Atlantske plovidbe na demonstraciju. To je bilo ludilo! Kako smo samo živo raspravljali što sve može, Maro Rathman, Baldo Franić, Nikša Ivanović..., sve ljudi koji još rade u informatici.
No vi ste se se potpuno okrenuli turizmu?
Svako vrijeme nosi svoje. Ja sam ranije pratio turizam samo zato što sam živio u Dubrovniku, u koji sam došao kada su buldožeri tek počeli kopati na Babinom kuku 1971. godine.

Kako kao investitor i poduzetnik gledate na rad gradske uprave, način kako se nosi s problemima koje donosi turizam? Mislim i na aktualnu i na prošle uprave.
- Aktivnosti svakog gradonačelnika usmjerene su uvijek prema nečemu što dobro zvuči, a nikako da se koncept održi. Neki dan mi je netko sarkastičan rekao kako gradski pročistač radi, ali je voda i dalje prljava. Mi smo u vrlo kratkom vremenu doživjeli jednu histeriju i za kruzerima, kruzersko vrijeme, a nadam se da ćemo doživjeti i postkruzersko vrijeme. U kratko vrijeme od jake želje za njima, krenulo je suprotno ludilo. Ja se nadam da nam se takva ludila kakva iznenađuju ovaj Grad više neće događati, a ni ona prirodna, kakav su površinske oborinske vode. Nije ni Gradu jednostavno, komunalni teret grada Dubrovnika sukladan je ekspanziji turizma, prebrzo se sve događa, a oni presporo rade. Vrlo dobro se sjećam kada je budžet Combisa bio veći od budžeta Grada Dubrovnika. A što im donosi toliki prihod? Sve iz troška koji čine gosti. A oni to ne mogu potrošiti u komunalne svrhe, nego kao da smo još u socijalizmu.
Naslovnica Turizam i gospodarstvo

Najčitanije

Odustali pred ciljem, ali ne žale

Odustali pred ciljem, ali ne žale
Ova grupa mladih turista stigla je sa sjevera Europe, iz Poljske. To su autostoperi kojima je cilj što brži dola...
Odustali pred ciljem, ali ne žale

Prodani Dubrovački vrtovi sunca!

Prodani Dubrovački vrtovi sunca!
Dubrovački vrtovi sunca u Orašcu imaju novog vlasnika, kinesku korporaciju HNA Tourism group. Potkraj rujna fina...
Prodani Dubrovački vrtovi sunca!

Najnovije

MJESEC IZ SNOVA Dubrovnik dobio i šestu

MJESEC IZ SNOVA Dubrovnik dobio i šestu
Nastavili su košarkaši Dubrovnika pobjednički niz. Pobjeda kod kuće protiv splitskog Universitasa u 10. kolu Prv...
MJESEC IZ SNOVA Dubrovnik dobio i šestu

VREMENU UNATOČ Detour rasplesao Stradun

VREMENU UNATOČ Detour rasplesao Stradun
Treći festivalski vikend na 5. Dubrovačkom zimskom festivalu na Stradun je doveo grupu Detour. Unatoč nepovoljni...
VREMENU UNATOČ Detour rasplesao Stradun