Ruske snage su proteklog mjeseca intenzivirale zračne napade na teritoriju Ukrajine. U najmanje 15 odvojenih udara tijekom svibnja gađani su vojni ciljevi, ključna infrastruktura, a pogođen je i niz civilnih objekata, što je rezultiralo novim nevinim žrtvama. Nebo nad Ukrajinom parali su krstareći i balistički projektili, hipersonični Kinžali, a ponajviše dronovi-kamikaze iranske proizvodnje. Koliko su ti napadi naštetili Ukrajini, koliko efikasno se od njih brani i jesu li oni onemogućil planove za kontraofenzivu Kijeva s vojnim analitičarom Igorom Tabakom s portala Obris.org raspravljalo se u podcastu "Prva linija" koji se može gledati na portalu jutarnji.hr i na YouTube kanalu Jutarnjeg lista.
- Rusi imaju kombinaciju razloga zbog kojih su krenuli s učestalim napadima iz zraka. S jedne strane kopnena djelovanja su ponešto zamrla. S druge strane, udari u dubinu teritorija, iza linija, su ono čime se ometa transport i okupljanje snaga, a gađaju se i zalihe materijala i industrijska postrojenja. Također, dobar dio djelovanja usmjeren je i na ukrajinsku protuzračnu obranu. Branitelje se tjera da što češće pale radare i da se prati njihov signal, kako bi ih se lociralo i onda uništilo ponešto raznih PZO sustava koje Ukrajina ima, kaže Tabak i dodaje da je šteta koja se time nanosi Ukrajini raznolika, piše Jutarnji list.
- Tu dolazi do poremećaja dnevnog i radnog ritma, a Ukrajinci su bili prisiljeni i pokazati posljedice nekih od tih napada, što inače ne rade često. Eksplozije i dim teško je sakriti, i očito je da Rusi i ponešto pogode. Ali to su vijesti s bojišta i treba paziti kako ih zaraćene strane plasiraju.
Na pitanje koliko su pouzdane tvrdnje ukrajinske strane da 90 ili više posto svih projektila i dronova njihova protuzračna obrana uspješno obara, vojni analitičar napominje da je to jako teško reći.
U problemima i Ukrajinci i Rusi
- Ukrajina je trenutno okupljalište svjetske industrije protuzračnih sustava. Moguće je da se presretne puno toga i da bi i štete mogle biti i puno veće. No, konkretne brojke nisu jasne, kaže Tabak.
Vojni analitičar smatra da je ovaj opseg zračnog ratovanja bez presedana.
- To je definitivno velik pritisak na protuzračnu obranu, a teško je procijeniti koliko zapadni PZO sustavi uspijevaju nadomjestiti one istočne koje Ukrajina ima još iz vremena prije invazije. Ali jasno je da Ukrajina nema dovoljno tehnike da pokrije cijeli svoj prostor. Također, ovakav set kontinuiranih napada Ukrajincima radi i jedan problem koji se manje spominje. Naime, svu tu doniranu protuzračnu tehniku prisiljeni su koncentrirati da čuvaju te velike mete, a manje ih ostaje za pridodati bliže bojišnici i mjestima okupljanja snaga za buduću ofenzivu. A ona mora biti pokrivena protuzračnim kišobranom da bi se mogla provesti priprema tih operacija. I zato treba dobro odvagnuti što braniti, kojim intenzitetom i kako raspodijeliti tu opremu.
Tabak ističe i da taj problem nemaju samo Ukrajinci, nego i Rusi.
- U ovom napadu bespilotnih letjelica na Moskvu vidjelo se i da tamo ima nedostataka u sustavu protuzračne obrane. To je očekivano - to je vrlo skup, rijedak sustav koji je teško nabavljati u velikoj količini. To je svugdje deficitarna roba. Tko god bio odgovoran za napade na Moskvu, svjestan je da utječe na bojište, kao što su utjecali i upadi ruskih pobunjenika preko granice u Belgorodsku, a ranije i Brijansku i Kurdsku oblast. Naime, to sve sili Rusku Federaciju na raspodjelu snaga i troši im energiju, vrijeme i resurse pred trenutak u kojem će Ukrajina krenuti s ozbiljnijim napadom.
Goleme ruske zalihe
Na pitanje može li se pretpostaviti kolike su zalihe ruskih projektila kojima napadaju teritorij Ukrajine, a za koje se s ukrajinske strane često govorilo da samo što nisu presušile, Tabak kaže da je to jako nesigurno za procijeniti.
- Jasno je da su Rusi imali neke zalihe, ali i da ih nemilice troše. To su sve brojke koje višestruko nadmašuju čitave arsenale nekih država. A tu je i proizvodnja koja ovisi i od nabave nekih komponenti, i ako se zapadne zemlje uspiju srediti i pojačati režime sankcija za izvoz takve robe, to će sve predstavljati novi problem Rusiji. Broj proizvođača koji proizvode takve kritične komponente zapravo je vrlo mali i onda vrlo zaobilaznim rutom nekad dođu do sankcioniranih država. Ali te se tokove u posljednje vrijeme pojačano reže i mislim da će se to odraziti na proizvodnju. Ipak je jasno da Rusi u zadnje vrijeme koriste novo proizvedenu tehniku, a kad bi se koristila stara tehnika, bilo bi jasno da su zalihe pri kraju.
Na kraju vojni analitičar ističe da Ukrajini zapravo treba još puno PZO sustava, a napominje da su tu dosta praktični njemački PZO sustavi Gepard.
- Oni koriste topničko streljivo koje je puno jeftinije od raznih modernih raketa kojima je neracionalno rušiti jeftine dronove. To je bolje riješiti strojnicama ili ovakvim automatiziranim topničkim naoružanjem koje ima i radar pri sebi. Sve su te opcije u igri, i to za čitav niz mjesta koja su svako malo pod napadom. A tu je i dodatni problem šarenila sustava koje sve treba ujediniti kako bi im barem radari radili sinkronizirano - tu treba jedna koordinirana igra koja ujedinjuje razne generacije sustava, sa zapada i istoka, zaključuje Tabak, piše Jutarnji list.
Epizode podcasta Prva linija može se pogledati OVDJE.
