Nedavno nasilničko obraćanje patrijarha Porfirija, čelnika Srske pravoslavne crkve, na račun žena snažno je odjeknulo u cijeloj regiji. Komentar i analizu toga teško shvatljivog čina potpisuju novinarke BBC-ja Nataša Anđelković i Dejana Vukadinović. Mi ga zbog njegove važnosti prenosimo u cijelosti.
"Plakao bih, vrištao bih od muke, kad vidim jadnu ženu koja mijenja teze, pa kaže ‘A zašto se nisu brinuli se o ženama, žene su ugrožene‘. Pa jesu ugrožene, svi smo ugroženi od tebe, bijedo jedna", rekao je patrijarh srpski Porfirije samo dva tjedna nakon dvije nezapamćene tragedije u Srbiji u kojima je ubijeno 18 ljudi, a gotovo svaki tjedan po jedna žena umre od partnerskog nasilja.
Teške riječi izrekao je za stolom punim hrane, okružen svećenicima i vjernicima, tijekom svečanog ručka na dan Svetog Vasilija Ostroškog 12. svibnja, naknadno je pojasnila Srpska pravoslavna crkva (SPC) detalje sa snimke koja se pojavila na društvenim mrežama, pišu Nataša Anđelković i Dejana Vukadinović za BBC.
U 62 godine života profil patrijarha srpskog Porfirija oslikala su mnoga lica. Prošao je put od ljubitelja rock glazbe, studenta i monaha do episkopa, člana Republičke radiodifuzne agencije (RRA), popevši se crkvenom ljestvicom do mitropolita, pa sve do poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Hrvoje Klasić, njegov prijatelj iz vremena boravka u Hrvatskoj, gdje je obnašao dužnost mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, kaže da je Porfirije dolaskom na čelo Srpske pravoslavne crkve dobio "povijesnu priliku" da pomogne mijenjanju srpskog društva i uzduž i poprijeko.
"Nemoj bježati od odgovornosti, nemoj se prilagođavati sredini, prilagodi okolinu svojim stavovima", rekao sam mu i stvarno sam mislio da je on ispred svog vremena, barem vremena u Srbiji.
"Pokazivao je naklonost, ali je očito odlučio da se on treba prilagoditi Srbiji, a ne Srbiju prilagoditi sebi, što mi je posebno žao", rekao je za BBC Klasić, inače profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Puno manja očekivanja imala je Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra, koja kaže da postoji kontinuitet SPC-a i njenog djelovanja od devedesetih godina, uz kratke prekide koji se događaju kada na čelo crkve dođe netko tko može promijeniti retoriku.
"To što je patrijarh rekao smatram apsolutno neprihvatljivim i nedostojnim s njegove pozicije čelnog čovjeka crkve", kaže Ignjatović.
Ovo nije prvi put da čelnik, u srbijanskom društvu utjecajne Srpske pravoslavne crkve, izlazi iz protokolarnih okvira. Uz otvaranje naloga na Instagramu, zapamćena je i rođendanska čestitka Radiju 202, najmlađem članu obitelji Radio Beograda, gdje je u emisiji otkrio dio glazbe koju voli slušati.
Poglavlja ovog teksta nazvana su prema odabranim stihovima njegovih omiljenih pjesama iz te emisije.
"Obrana i posljednji dani"
Tanja Ignjatović smatra da su patrijarhove riječi "direktno omalovažavanje žene i žena".
"Ti mehanizmi degradiranja i okrivljavanja onih s kojima se ne slažete temelj su svakog nasilja. To omogućuje svakom nasilniku u ovoj zemlji da se prema svim ženama, svojoj ženi u kući, odnosi istim, pa čak i oštrijim riječima, bez osjećaja krivnje ili odgovornosti", rekla je ona za BBC.
Iako su mnogi od patrijarha tražili ispriku za svoje nedavne postupke, Crkva se oglasila sličnim priopćenjem. Objasnili su da je snimka nastala tijekom razgovora sa svećenicima i vjernicima kada je patrijarh "oštro i ogorčeno govorio o kampanji koju protiv Crkve vode neki državni dužnosnici i tzv. antirežimski mediji", priopćila je SPC.
Uz ironičan naslov "Nova srpska serija: ‘Dobar dan, dobra ženo‘", pojašnjeno je da se uvreda odnosi na povjerenicu za ravnopravnost spolova Brankicu Janković, te da Crkva očekuje ispriku.
"Jer zima sigurno prolazi... Mrazeva više nema, a kamenje nije vezano...", oštrim riječima završava pismo SPC.
Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti spolova Brankica Janković ocijenila je patrijarhove riječi duboko ponižavajućim i uznemirujućim.
"Još više zabrinjava što takve riječi dolaze u iznimno teškim trenucima za naše društvo, u kojima smo se suočili s dvije velike tragedije i kada umiru najranjiviji u društvu – djeca i žene. U danima tuge i boli, kada brojimo 18. ženu žrtvu obiteljskog nasilja, i dok su žene izložene raznim oblicima diskriminacije, nasilja i agresije, najmanje što se od svih nas očekuje je da budemo svjesni težine i odgovornost za izgovorene riječi", zaključila je Janković.
Željko Injac, vjerski analitičar, ističe da se "pravoslavno svećenstvo ugleda na svece, a da sveci nikada nisu bili formalisti i politički korektni. Naprotiv, bili su oštri kritičari devijantnih pojava u društvu, državi, pa i samoj crkvi, a zbog svojih oštrih riječi često su i ispaštali", naveo je on u pisanom odgovoru BBC-ju.
Srpska pravoslavna crkva do objave ovog teksta nije odgovorila na pitanja BBC-ja. Kako su objasnili u telefonskom razgovoru, u žurbi su jer je Sabor u tijeku, a odgovore će poslati najkasnije do nedjelje ili ponedjeljka ujutro, 22. svibnja.
Povod za posljednje oštre patrijarhove riječi bila je polemika oko Zakona o ravnopravnosti spolova koji je stupio na snagu 2021. godine, ali bi se od sljedeće godine mogao naći u udžbenicima. Zanimljivo je da se patrijarh, boreći se protiv rodno osjetljivog jezika, poslužio upravo rodno osjetljivim jezikom spominjući "jadnicu i bijednicu", napominje koordinatorica AŽC-a.
"Upotrijebio je jezik za koji tvrdi da dolazi sa Zapada i koji temeljito napada obitelj i pravoslavne vrijednosti, što je potpuna besmislica", kaže Ignjatović.
U obraćanju uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa prije mjesec dana patrijarh je mnoge iznenadio jezičnim osvrtom.
"Apeliramo da se ujednači upotreba ćirilice u javnom prostoru, kao i da se zaustavi nasilje nad srpskim jezikom i ukinu odredbe zakona koje to nasilje nameću. Osobito protuustavnim zakonom koji nameće tzv. rodno osjetljivi jezik iza kojeg se krije borba protiv braka i obitelji kao bogom ustanovljenih svetinja i prirodnih oblika čovjekova osobnog i saborskog života", dio je njegova govora.
Nakon "dva neviđena masakra" i sve većeg broja ubijenih žena iz godine u godinu, svaka riječ izgovorena u javnosti mora biti pažljivo odmjerena i birana, kaže Tanja Ignjatović.
Prema podacima AŽC-a, u Srbiji je 2022. godine ubijeno 25 žena i jedna djevojčica, što je više nego prethodne 2021. godine, kada je živote izgubilo 20 žena, uglavnom u partnerskom nasilju. U prvih pet mjeseci ove godine ubijeno je 15 žena i dvije djevojčice.
Porfirije je također govorio o nasilju nad ženama, iako možda ne tako često kao o jeziku.
U propovijedi iz listopada 2022. oštro je osudio sve oblike nasilja, istaknuvši da su "za kršćane naše majke i žene i sestre svetinje. To je nezamislivo i bolno nasilje nad njima, a činjenica je da su muškarci – kukavice i slabići – samo u posljednje dvije godine u Srbiji ubili više od 40 žena, a u zadnjih 10 godina oko 300! Sam Bog zna koliko ih je još izloženo svakojakim torturama u obiteljima, na radnom mjestu i drugdje. Kakvi smo mi to ljudi kada nam žene bježe iz domova u sigurne kuće? Koliko bismo sigurnih kuća trebali izgraditi da bude manje zlostavljanih i ubijenih žena?"
("Obrana i posljednji dani" je album beogradske grupe Idoli, objavljen 1982. godine).
‘Knockin‘ On Heaven‘s Door‘
Porfirije je rođen 1961. godine u Bečeju, kao prvo od troje djece Radivoja i Radojke Perić, koji su se nakon Drugog svjetskog rata doselili u Vojvodinu iz sela Osinje kod Dervente u Bosni i Hercegovini. Pri rođenju je dobio ime Prvoslav.
Osnovnu školu završio je u Čurugu, naselju u Bačkoj, na desnoj obali Tise, na pruzi Bečej - Novi Sad. Ljubav prema rock and rollu, zbog koje su ga kasnije prozvali "rock biskupom", javlja se još u dječačkim danima.
"Kao dječaci išli smo kod seoskih domaćina raditi u polju, kopali kukuruz, repu, hmelj, znojili se da zaradimo nešto novca za odlazak na more i na koncerte, da kupimo ploče i traperice, koje su tada bile naš znak raspoznavanja.
"Slušali smo Janis Joplin, Boba Dylana, Jethro Tull, a kasnije su došli ovi domaći, Azra, Smak, Leb i sol i drugi", prisjetit će se u intervjuu njegov školski kolega Dušan Delić, koji se danas bavi glazbom. Iz Čuruga je otišao u Novi Sad, gdje je 1980. godine završio gimnaziju "Jovan Jovanović Zmaj", stoji u njegovoj službenoj biografiji.
Bogoslovni fakultet završio je 1986. godine, a godinu dana prije toga zamonašen je u manastiru Visoki Dečani.
"Zamonašio sam se jer sam u Crkvi tražio ono što ona zaista nudi i zbog čega jedino postojimo na ovom svijetu, jer Bog nije ni Hrvat, ni Srbin, ni Nijemac – on je ljubav, a Crkva nije na ovom svijetu da mi budemo bolji ljudi, ili da se bavimo socijalnom pravdom. Postoji jer nema čovjeka koji se ne pita za smisao svoga postojanja", godinama kasnije objašnjavat će zašto se zamonašio. Nakon završenog fakulteta odlazi na postdiplomski studij u Atenu, gdje ostaje do 1990. godine.
Pjesmu Knockin‘ On Heaven‘s Door prvi je otpjevao američki kantautor Bob Dylan 1973. godine.
‘Bože, oprosti nam, pruži ruku i smiluj nam se‘
Iste godine, s blagoslovom episkopa bačkog Irineja, odlazi u manastir Kovilj. Tu je 21. studenoga 1990. imenovan igumanom. Bilo je to vrijeme zveckanja oružja i raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Manastir je posetio veliki broj Novosađana i Beograđana koji su u igumanu Porfiriju videli svećenika, oca i prijatelja, kaže za BBC svećenik te zajednice Branko Ćurčin.
"On je tada bio otkriće za mlade ljude, jer je razumio njihov jezik, njihove potrebe, a dolazili su i oni s problemima ovisnosti. Kako se njihov broj povećavao, a tehnički više nisu mogli ostati u samostanu, ukazala se potreba za stvaranjem nečeg sličnog", objašnjava.
Na Porfirijev prijedlog 2005. godine nastala je zajednica Zemlja živih, prepoznata kao najuspješniji projekt liječenja ovisnosti o drogama, u suradnji s brojnim psiholozima, liječnicima, sociolozima i kriminolozima.
"Spojio je moderno i tradicionalno, štićenici tamo borave besplatno, imaju individualnu i grupnu psihoterapiju i 80 posto ljudi koji prođu program od 30 mjeseci osjeća se bolje. Duguje to svom osjećaju za ljude i empatiji koju ima - to je tajna njegova uspjeha".
Kroz ovu zajednicu širom Srbije prošlo je oko 6.000 ljudi, dodaje otac Branko.
("Bože, oprosti nam, pomozi nam i pomiluj nas" stihovi su pjesme "Molitva" beogradske rock grupe Partibrejkers).
‘Biti isti, poseban, slobodan, biti samo svoj‘
U periodu kada je postavljao temelje za Zemlju živih, Skupština Srbije izabrala ga je kao predstavnika crkava i verskih zajednica za člana Saveta Republičke radiodifuzne agencije (RRA), kasnije Regulatornog tijela za Elektroničke medije (REM).
Tri godine kasnije, u svećeničkoj mantiji, sjeda u predsjedničku fotelju ovog tijela za medije.
"Sreli smo se u prostorijama RRA, on s mantijom, ja s kravatom. Počeli smo surađivati, razgovarati, razmjenjivati mišljenja i tako 11 godina", kaže Goran Karadžić, bivši član RRA i tadašnji Porfirijev zamjenik.
Tijekom njihovog mandata odlučeno je da se psovke i nepristojni izrazi u reality programima, poput Farme na Pink TV, moraju zvučno pokriti (bipovati), a počelo je i emitiranje brojnih vjerskih radiopostaja i vjerskih emisija. Posebnu pozornost javnosti izazvao je i propali natječaj za dodjelu pete nacionalne frekvencije kada su TV Nova i Kopernikus imali isti broj glasova. Glasanje je ponovljeno dva puta, niti jedna televizija nije dobila pet glasova.
Nacionalnu frekvenciju trenutno posjeduju televizije Prva, Happy, B92 i Pink, dok je peta frekvencija, koja je nekada pripadala televiziji Avala, deset godina nedodijeljena. Pravilnik koji je REM donio 2014. godine propisuje da su informativni, dječji, znanstveno-obrazovni, dokumentarni i kulturno-umjetnički sadržaji obvezni kao minimalni programski uvjeti. Nakon desetljeća poznanstva, Karadžić kaže da je sadašnji poglavar Srpske pravoslavne crkve jedan od najtolerantnijih ljudi koje je upoznao.
"Kada je postao patrijarh, sretali smo se povremeno, ali on se nije promijenio ni milimetra, što je potvrdila i njegova čestitka novom zagrebačkom gradonačelniku, dan nakon što je izabran na tu dužnost. Nikada nismo imali isti pogled na svijet, ali nismo razmijenili nijednu riječ koja nosi negativnu emociju", dodao je za BBC.
Godine 2021. patrijarh Porfirije čestitao je Tomislavu Tomaševiću, kandidatu zeleno-lijeve koalicije "Možemo" izbor za gradonačelnika Zagreba sa željom da njegov mandat bude ispunjen blagostanjem svih Zagrepčana, bez iznimke.
("Biti isti, poseban, slobodan, biti samo svoj" dio su pjesme "Hoću da znam" koju izvodi grupa Partibrejkers)
‘Zagreb i ja se volimo tajno‘
Iz medija, tadašnji biskup otišao je u crkvenu misiju izvan granica Srbije. Dana 24. svibnja 2014. izabran je za mitropolita zagrebačko-ljubljanskog SPC-a.
U poznatoj crnoj mantiji, sa skupinom suradnika, odlazi u glavni grad Hrvatske, bivše jugoslavenske republike, i sedam godina pokušava popraviti porušene mostove između Zagreba i Beograda.
Stavljanje crkve na stranu ratne politike Slobodana Miloševića tijekom 90-ih godina 20. stoljeća, o čemu je pisao vjerski analitičar Mirko Đorđević, ostavilo je dubok trag na odnose dvaju društava. Porfirije je učinio nešto što je do tada bilo nezamislivo, smatra profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Hrvoje Klasić.
"Sjedio je s nama u centru grada na kavi, mogao mu je prići svatko, u trgovinama se znalo što voli kupiti, uvijek u mantiji, išao je na jazz koncerte, okupljao veliki broj ljudi, sjećam se da su neke proslave imale različitu glazbu od rock and rolla do zabavnih pjesama. Dogodila se normalizacija koju prije niste mogli vidjeti – pa ne možete vidjeti ni rimokatoličkog svećenika na koncertima, a kamoli da se družite s ljudima iz estrade", prisjeća se Klasić Porfirijeva boravka.
Zagrebački profesor posjećivao je brojna neformalna druženja na kojima je stekao dojam da je "tolerantan i liberalan čovjek".
"Na njima su uglavnom bili Hrvati, uglavnom ateisti, i nije bilo teme o kojoj se nije razgovaralo, nikad nije rekao da ga neka tema tišti, razgovaralo se čega nema u društvu. I njegove su poruke tada bile drugačije, Srbi općenito, pa ni pripadnici Srpske pravoslavne crkve, nisu bili poželjna skupina, on je to razumio i tako se ponašao. Nije nametao svoje stavove, nego je radio na međunacionalnim odnosima", dodaje Klasić.
Nakon Porfirijeva ustoličenja za patrijarha, njih su se dvojica nekoliko puta srela.
"Kasnije sam shvatio da je jedno kada je čovjek u poziciji manjine, a drugo kada je dominantna većina, pogotovo kada si u važnom tijelu te većine. Mislim da mu je boravak u Zagrebu bio važno iskustvo, iako se to ne vidi iz njegovih zadnjih izjava", dodaje.
Profesoru se sada čini da je za patrijarha SPC mnogo više srpska, a tek onda pravoslavna, što mu je, kaže, zasmetalo.
"Imao je priliku svojim duhovnim autoritetom, kao u Hrvatskoj, stvarati toleranciju prema slabijima, suživot s drugačijima, a čini mi se da je to propustio u trenucima kada je nacionalizam dominantan u srpskom društvu. Vrijeme će pokazati je li potpuno propustio šansu, ističe Klasić.
Više od desetljeća Porfirije je bio i predsjednik Upravnog odbora Srpskog privrednog društva "Privrednik" u Zagrebu, koje stipendira veliki broj nadarenih i siromašnih učenika i studenata, bez obzira na vjeru i nacionalnu pripadnost.
(Arsen Dedić, hrvatski skladatelj i pjevač, prvi je pjevao "Zagreb i ja se volimo tajno" 1984. godine).
‘Over the rainbow‘
Na valu zagrebačke i regionalne popularnosti Porfirije stiže na tron Svetog Save. Prije dvije godine, kao novoizabrani patrijarh, obukao je zaštitno medicinsko odijelo (skafander) i posjetio oboljele od koronavirusa, emotivno izrazio sućut obitelji preminulog glazbenika i pjesnika Đorđa Balaševića, čestitao najboljem tenisaču svijeta Novaku Đokoviću na pobjedi i uručio pomoć obiteljima stradalim u potresu kućama u okolici Petrinje u Hrvatskoj s porukom: "Računajte na nas".
U duhu suvremenosti i tolerancije protumačen je i njegov prvi intervju u kojem je izrazio spremnost da crkva prihvati istospolne zajednice sve dok se one ne zovu brakom.
Upravo je ta izjava dala nadu Marku Mihailoviću, LGBT aktivistu iz Beograda.
"Bio sam ugodno iznenađen njegovim stavom, mislio sam da je konačno na čelo crkve došao racionalan čovjek", rekao je za BBC.
Godinu i pol kasnije taj je dojam pokvario nitko drugi nego sam patrijarh odlukom da ne podrži održavanje Europridea, europske manifestacije koja slavi ljudska prava i prava LGBT zajednice.
"Ova tema nam je umjetno nametnuta i potpuno je suprotna sustavu vrijednosti našeg naroda, kao i naše braće i sestara drugih vjera i naroda s kojima živimo. Stoga smatram ispravnim otkazivanje ovog događaja", obrazložio je patrijarh.
Mihailoviću je, kako kaže, bilo šokantno "što je poglavar religije čiji su principi mir, razumijevanje i neosuđivanje upleten u strašnu kampanju koja je praktično pozivala na nasilje".
Ove patrijarhove riječi zapele su uši i Hrvoju Klasiću.
"Na tom skupu imate vjernike koji idu u istu crkvu kao i vi, vjeruju u istog Boga kao i vi. Ne razumijem kako vas to smeta, a nije vam smetalo što se u Zagrebu družite s ateistima i bivšim komunistima koji su čista suprotnost od onoga u što vi vjerujete", upitao ga je Klasić.
Porfirije je znao slušati, ali, kaže Klasić, uvijek bi radio po svom. "Činilo mi se da će mu, što god bih mu preporučio, to imati smisla, ali on bi rekao da nije vrijeme za to u Srbiji, da Srbija to ne može", dodaje.
Vjerski analitičar Injac smatra da patrijarh ni tada ni sada nije odstupio od kršćanskih načela.
"Istina, nije se ni ponašao kao budist ili hipi, kako su mnogi očekivali, a koji zapravo poistovjećuju pravoslavlje s ta dva fenomena. Ali u stvarnosti, kako kaže crkva, on nije ‘osudio grešnika, nego grijeh‘: ako očekujemo da patrijarh svoju popularnost u medijima ili svoju popularnost u narodu plasira na pravo mjesto, onda fga možemo kriviti jer je ostao dosljedan kršćanskim načelima", dodaje.
Patrijarh Porfirije postavljen je za poglavara Srpske pravoslavne crkve u Sabornoj crkvi u Beogradu u veljači 2021. godine, a godinu i pol dana kasnije posljednji obred njegovog ustoličenja obavljen je u manastiru Pećke patrijaršije na Kosovu. Manastir u zapadnom dijelu Kosova već je osam stoljeća važno mjesto za vjernike Srpske pravoslavne crkve, jer čuva sveti tron u koji se obredno uvode srpski arhiepiskopi i patrijarsi.
U svom prvom televizijskom nastupu nakon ustoličenja, patrijarh je izjavio da u ovom trenutku, fizički, srpska država nije prisutna na Kosovu u punom smislu te riječi, ali da je "Kosovo suštinski dio Srbije".
"Kosovo za nas nije samo geopolitičko pitanje, već je za nas zapravo tema našeg identiteta", rekao je. U narednim obraćanjima ponovit će da je "Kosovo zavjet za nas koji je vezan uz Novi zavjet".
U funkciji patrijarha redovito se isprepliću vjerska i politička uloga, što je kroz povijest često bio slučaj. Drugog dana zasjedanja Sabora, u jeku polemike u javnosti o uvredama koje je iznio, patrijarh je s brojnim episkopima bio na ručku s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, a takvi susreti nisu rijetkost u posljednje dvije godine, koje tako je bilo i za vrijeme prethodnog patrijarha Irineja.
Sveti arhijerejski sinod, kojim predsjedava patrijarh, predstavlja zakonodavnu i vrhovnu vlast u SPC. Marko Mihailović smatra da država manipulira SPC-om i da se ta institucija uključuje kada treba kada su neke teme u pitanju, što je, smatra, i dalje slučaj, ali da je s druge strane patrijarh ispolitizirao i svoj stav.
"Odrastao sam u sredini koja je imala dosta čvrst odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, moja baka je bila iz obitelji u kojoj su bili episkopi. Ponižavajuće je da su vjerski poglavari neizravno ili izravno uključeni u politiku, pogotovo kada politika pokušava pridonijeti ili izazvati problem", zaključuje on.
"Over the rainbow" je jedna od pjesama koja je bila na užem izboru omiljenih pjesama patrijarha Porfirija, ali u jazz stilu, u izvedbi Keitha Jarretta, pišu Nataša Anđelković i Dejana Vukadinović za BBC.