“U Engleskoj ne bih mijenjao ništa, osim vremena”, rekao je jednom veliki Oscar Wilde. Da smo znali što nas očekuje u svibnju, i sami bismo pomislili istu stvar. Vjerojatno zvuči čudno da jedan Englez njorga o vremenu, ali u dvadesetjednu godinu, koliko živim ovdje, prvi put svjedočim ovakvom početku ljeta: Sivilo, oblacima natrpano nebo, kišni dani i temperature poput onih u mjesecu studenom. Nikad nam se nije dogodilo da u svibnju imamo uključeno grijanje.
Da, službeno, ovo je “najmokriji” i najhladniji svibanj otkad pamtimo. I nije samo Dubrovnik u pitanju, u pojedinim dijelovima Hrvatske padao je snijeg! Nemojte me krivo razumjeti, nemam ja ništa protiv ovako neobičnog (ne)vremena, ali nek’ to ostane među nama! Vjerojatno sam na to navikao; odrastanje u Engleskoj značilo je ljeto koje traje par tjedana i to je to! Tako da par kapi kiše me nimalo ne uzbuđuje.
Ali jako mi je žao turista koji su ovdje na odmoru. Radi se većinom o sjevernjacima koji su doputovali kako bi svo vrijeme proveli na plaži, sretno se okrećući na suncu, međutim, godišnji odmor provode pod kišobranima. A što se može raditi u Dubrovniku kad pada kiša? Mi jednostavno nismo spremni za situaciju da ljeti pada kiša.
Cijela naša turistička ponuda zasnovana je na suncu i kupanju u Jadranu. Čim zakiši, sve se raspada, jednostavno nemamo plan B! To je ujedno i razlog zašto nam sezona ne traje cijelu godinu. Prije neki dan sam šetao po našem “monsunskom” Gradu s grupom Amerikanaca, pa su pitali jednog lokalca “što vi radite po kiši?” Čovjek im je odgovorio “okisnem!” Ja bih dodao: “spavam.” Kad bih dobio kunu svaki put kad čujem “ovo je idealno vrijeme za spavanje” mislim da bih mogao otplatiti vanjski dug Hrvatske!
Englezi jako vole razgovarati o vremenu, radi se o svojevrsnom nacionalnom hobiju, ali izgleda da Englezi ipak nisu jedini. U posljednje vrijeme stalno slušam “ajme, bolestan/bolesna sam više od ove kiše” ili “ka’ će više ljeto”. Prema nedavnim istraživanjima BBC-a, 94 posto Britanaca priznaje da su u proteklih šest sati pričali o vremenu.
Prema meni dostupnim informacijama, 100 posto Dubrovčana govorilo je o vremenu u proteklih šest minuta. Znači, stalno! Jasno mi je zašto je tema o vremenu toliko popularna u Engleskoj: izmjene su česte pa se dogodi da se tijekom dana promijene sva četiri godišnja doba.
Geografski pokazatelji u Britaniji govore da je klima: blaga, promjenjiva i apsolutno nepredvidljiva, što je tu klimu i napravilo toliko poznatom. S druge strane, klima u Dubrovniku je totalno predvidljiva. Naravno, zna i u nas biti ljetnih oluja ili čak i snijega (zimi, naravno), ali, općenito govoreći, klima je ovdje predvidljiva poput dana u kalendaru.
Ima i neobičnih stvari, kao to da u Dubrovniku padne više kiše nego u Londonu. Zvuči čudno, ali je istinito. Godišnja količina kiše u Dubrovniku je preko 1200 mm, dok je u Londonu manja od 600 mm. Sve ove godine “trpim” podbadanja i zafrkavanja od strane prijatelja i moje hrvatske rodbine kako u Londonu svaki dan kiša, a stvar je zapravo skroz kontra. Ma ne samo da je kontra, nego ovdje padne dvaputa više kiše nego u Londonu!
Vjerojatno je pravi razlog što kiša u Londonu pada meko, kao lagani sprej, dok u Dubrovniku kad krene padati, onda je to biblijskih razmjera! Na drugu stranu, u Dubrovniku, u usporedbi s Londonom, ima duplo više sunca. Imam nekako osjećaj kad stane kiša, da će nastupiti jedno od najtoplijih ljeta ikad i da će trajati debelo do listopada!
Tomu se barem nadam. “Ako želiš vidjeti sunce, prvo moraš doživjeti oluju” rekao je neki mudar čovjek. Oluju smo doživjeli, bez imalo sumnje!