Svako jutro išao sam u školu, pisao domaću zadaću, na televiziji gledao dječji program Nickelodeon, igrao nogomet s prijateljima i išao u krevet u 21.30 sati. Ne, nisam se našao u filmu “Povratak u budućnost”, ili, bolje rečeno, povratak u prošlost; cijeli prošli tjedan (žena i ja, naravno) imali smo baby-sitting. U ovom slučaju riječ “baby-sitting” zapravo je pretjerana, jer ipak nismo čuvali bebe (boguhvala!).
Zbog sedmodnevnog službenog putovanja u inozemstvo naša prijateljica nas je zamolila da joj pričuvamo djecu. Naravno da djeca od 14 i 9 godina ne spadaju u kategoriju beba, ali njihove potrebe u toj dobi, skoro su jednake. Dakle, ulazak dvoje prekrasne djece, djevojčice i dječaka u naš, blago rečeno, pomalo dosadan život okrenuo je naš svijet naglavačke. Strategija planiranja budućeg zajedničkog, sedmodnevnog života mogla se usporediti s planiranjem gradnje Pelješkog mosta: pregovori, rokovi, odstupanja.
Trebalo je napraviti strateški plan odlazaka i dolazaka iz škole, plan obroka, trebalo je usklađivati sestrinsko-bratske odnose, tko je na nogometu, tko je vani s prijateljicama, te riješiti pitanja poput: “Zaboga, đe su nam kučki????” - u šetnji s Malom (i njenim prijateljicama).
Tijekom spomenutog tjedna savladao sam nekoliko lekcija o djeci.
Lekcija br. 1 – Pizza ima magičnu privlačnost kojoj djeca ne mogu odoljeti. Topla ili hladna, sasvim je svejedno, privlači ih kao med pčele. Lekcija br. 2 – Djeca imaju problema s procjenom protoka vremena: “Ugasi laptop, predugo igraš igrice”, ali, odgovor stiže ekspresno: “Pa tek sam ga uključio!” S druge strane na moje pitanje “Kako si već završio domaći rad kad si tek započeo s njim”, također stiže superbrzi odgovor: “Pa satima već radim domaći!”
Lekcija br. 3 – Djeca imaju različito poimanje o čistoći i redu od odraslih. Tamo gdje je njima “čisto i pospremljeno”, odrasli vide prizor “kao da je bomba eksplodirala”. Lekcija br. 4 – Kečap je čarolija. Od svakog jela može napraviti super ukusan obrok. Lekcija br. 5 – Sva su djeca potencijalni novinari, imaju samo jedno pitanje: Zašto?
Lekcija br. 6 – Dječaci i djevojčice su poput magneta. Svako je na svom polu, dečki na sjevernom, a cure na južnom. Imaju totalno različite poglede na stvari. Lekcija br. 7 – Čokolada po noći loša je ideja (ovo vrijedi i za mene, također). Lekcija br. 8 – Djeca su poput spužvi, u pozitivnom smislu, svakako.
Jako brzo uče i upijaju znanje. Ali, s druge strane, nemaju pucu za isključiti se, tako da moramo biti vrlo pažljivi što govorimo i radimo, odnosno, kakav im primjer dajemo. Lekcija br. 9 – Smiju se svaki dan. Ova lekcija je i mene “osvijestila”. Kao što je Charlie Chaplin rekao: “Dan bez smijeha, izgubljen je dan!”. Tu djeca zasigurno ne gube nijedan dan. Lekcija br. 10 – Budite bez straha.
Što smo stariji, to više strahova imamo. Djeca nemaju straha. Kad im se pjeva, pjevaju na glas. Kad im se pleše, oni plešu radosno i slobodno, kao da ih nitko ne gleda. Mi se odrasli bojimo nepoznatog. Držimo se poznatog i teško, vrlo rijetko izlazimo iz zone komfora.
Lekcije usvojene
Platon je rekao: “Djeci lako opraštamo strah od mraka; prava je životna tragedija kada se odrastao čovjek boji svjetla!” Kada bi odrasli razmišljali kao djeca (bar pola sata dnevno), život bi bio puno jednostavniji, i zabavniji. Glumeći Gospođu Doubtfire, ili za starije generacije čitatelja, Mary Poppins, svladao sam mnoge korisne lekcije u tjednu “dadiljanja”. Ali, šalu na stranu, zaista sam uživao u društvu dvoje prekrasno odgojene i pristojne djece.
I čini mi se da sam kroz ovo iskustvo više naučio od njih nego li što bih sam shvatio. Pitanje: “Što djeca znaju, a odrasli su zaboravili?” Odgovor: “Skoro sve!” Kako starimo, svakodnevni život i obaveze “otele” su nam tu dječju ljubav prema životu i njegovoj jednostavnosti.
Čini mi se da se cijelo vrijeme grozničavo pokušavamo vratiti u vrijeme kada smo bili djeca. Nažalost, u tome nikada nećemo uspjeti. Ali možemo pokušati. Osjećajmo život, uzbuđenje. Ne plašimo se novih stvari. Zabavljajmo se. Budimo radoznali. Budimo iskreni, izrazimo svoje želje. Uživajmo u svakom trenutku.
Volimo bez straha. Prilagodimo se promjenama. Tek što smo se pozdravili s našim dragim, malim prijateljima, doslovno isti dan, na vratima su se pojavile moja mama i nećakinja koje su stigle iz Engleske na proljetni odmor. Kao što bi rekli u serijama: Nastavlja se….. Epizoda: Baby-Sitting 2.