- Znam da ne izgleda baš najelegantnije, ali je jako zabavno”, viknuo je iz plićaka moj prijatelj Englez dok sam se s ženom spuštao prema plaži. Izgledao je poput lika iz Star Warsa. “Što je kvragu to tamo…..i ja bih tako”, doviknuo sam mu.
Tehnologija svakodnevno napreduje velikom brzinom, nekad se čini da je napredak brži od trčanja prema toaletu “u onom trenutku”, a taj razvoj uočljiv je na svim poljima: od kućanstva, preko kulture i sporta sve do biznisa. A sad, izgleda da je tehnologija dotaknula i opremu za kupanje. Davno su prošli dani kada smo na more odlazili sa šugamanom oko vrata.
Danas postoji cijeli niz potrepština za plažu i more. Naravno, pametni telefoni su i dalje na visokom prvom mjestu. Pa kako poći na more bez objave fotografija na Instagramu? Ono što mi uvijek izmami osmijeh na lice je promatranje djevojaka u plićaku dok pokušavaju uhvatiti onu jednu, najbolju fotografiju koja će pokupiti veliki broj lajkova na nekoj od društvenih mreža.
Očigledno je da postoje točno određene poze u kojima se mogu istaknuti pojedini atributi: izbacivanje jedne noge, zabačena glava i napućena guza pobjednička su kombinacija. Nakon fotografiranja, sljedeći korak je objavljivanje fotografije i čekanje na komentare i lajkove.
Sve ovo podsjeća me na digitalno ribanje: baci se mamac, a to su u ovom slučaju guze, grudi i napućene usne, i nakon toga, čeka se “ulov”. Zahvalan sam što moja generacija nije živjela pod takvim pritiskom da svi moraju izgledati poput Viktorijinih anđelica.
I tako smo se žena i ja spustili na jednu od najpoznatijih konavoskih plaža s ruksacima punim “domaće tehnologije”: šugamana, kave, keksa, peraja i maski. Dok sam se pripremao za svoj treći ulazak u more ove sezone, sjetio sam se šale Jerryja Seinfelda o cipelama na plaži, i bio je u pravu: ”Ono kad na plaži ostavite novčanik u cipeli…. mislim, stvarno, pa kojem bi lopovu moglo pasti na pamet da tamo potraži dragocjenosti?”, našalio se.
Izgleda da šlape, tenisice i japanke imaju neku posebnu “čarobnu silu” kojom brane novac, telefone i ključeve od auta od potencijalnih lopova. I da, naravno da sam “sakrio” ključeve od auta u jednu, a novčanik u drugu tenisicu. Nekad bismo prije ulaska u more nabili na glavu masku, disalicu i vrlo brzo zaronili. Danas ni maske nisu više ono što su nekad bile. Moj engleski prijatelj s početka priče donio je dvije nove maske, svojevrsni tip 2 u 1.
Radi se o maski koja pokriva cijelo lice, disalica se nalazi na njenom vrhu pa tako više nema “žvakanja” disalice među zubima, a uz sve to normalno se diše. Ideja je prilično dobra, izgled maske nešto manje. Izgleda kao da ste na lice namontirali vrata perilice koju pridržavaju dvije trake, pa tako izgleda kao da ste na glavu nabili stakleni ruksak.
Bez obzira na to kako sam izgledao, morao sam isprobati novotariju. Ispočetka mi je bilo vrlo neobično, a nakon što sam zaronio osjećao sam se poput kapetana Nema u pohodu na 20 tisuća milja pod morem. Koja senzacija! Bio sam pod morem, ali sam disao normalno.
Jesam li ja sad riba? Zapravo, malo sam bio nesiguran jer sam imao osjećaj da ću ako udahnem napuniti pluća morem. Migoljio sam se po površini kao žuta patka u kadi, dok mi je pogled ispod mene otvarao novi svijet.
Voda prekriva 70 posto Zemljine površine, a 95 posto je neistraženo i neoznačeno. Zvuči ludo. Nedavno sam vidio vrlo zanimljiv dijagram sa slikama Mjeseca, Marsa i Zemlje. Podaci govore da je voda na Marsu i Mjesecu označena 100 posto dok je na Zemlji označeno samo 5 posto oceana. Moja misija da pronađem i označim još koji postotak, vrlo brzo je privedena kraju jer mi je more počelo ulaziti u masku. Jasno je da je nisam dobro “namontirao” tako da mi je lice ubrzo bilo skroz poplavljeno. Kod standardne maske ta teškoća se vrlo lako riješi, međutim, kod ovog “akvarija” stvar je puno kompliciranija.
Usta punih mora, koprcajući se, panično sam pokušavao skinuti masku s glave. Okrenuo sam se da provjerim koliko sam daleko od obale, ali sam zgroženo ustanovio da sam još uvijek u plićaku. S obzirom na to koliko sam prskao i koprcao se, ljudi na plaži vjerojatno su pomislili da se hrvam s morskim psom. “Treba vremena dok se navikneš”, doviknuo mi je prijatelj. Više sam energije izgubio u borbi s maskom nego da sam otplivao turu. Je li to do mene ili je prije sve bilo puno jednostavnije?