Ne događa se često da me nešto ostavi bez teksta, ali doček naših nogometnih heroja na povratku sa Svjetskog nogometnog prvenstva, to je u potpunosti uspio. Moć nogometa, posebno u ovom dijelu svijeta, je fascinantna. Više je ljudi dočekalo Modrića i njegov tim iz snova nego što je bilo na proslavi samostalnosti Republike Hrvatske.
Na dočeku Vatrenih Hrvatska je bila ujedinjena: mladi i stari, bogati i siromašni, ljudi svih vjeroispovijesti, izbrisana su neprijateljstva, Hrvatsko srce kucalo je kao jedno. Nogometna ekipa je tako učinila više na zbližavanju i jedinstvu hrvatskog naroda nego bilo koji događaj dosad iz povijesti mlade nam države Hrvatske.
Nogometni uspjeh Vatrenih sigurno neće spasiti Hrvatsku od njenih problema, ali mogao bi dati "vjetar u leđa" svjetlijoj budućnosti. Ako ovaj događaj nije najbolji primjer što se može postići teškim radom, strašću, vjerom u ono što radiš i posvećenošću, onda stvarno ne znam što bi to moglo biti. Ovih trideset ljetnih dana prvenstva, prikazalo je Hrvatsku kao moćnu, snažnu državu, sa srcem većim nego što je njena geografska veličina.
Kad pogledamo gole činjenice, Hrvatska je u svijetu po svojoj veličini na 124. mjestu. Ali gledajući unatrag, posljednjih nekoliko tjedana, "narasla" je na veličinu kontinenta. Po meni, jedan od najvažnijih faktora uspjeha naše reprezentacije njezin je trener, koji je pokazao suosjećanje, dostojanstvo s velikim D i osjećaj za smirenost i mjeru, što je za ove prostore apsolutna nepoznanica.
Skidam kapu gospodinu Daliću, koji je unio dašak svježine u Hrvatsku. To je čovjek koji otvoreno govori i priznaje svoje pogreške. Upravo takav vođa potreban je ovoj državi. U ovom trenutku "jašemo" na valu sreće i optimizma, a kako bi bilo da nas taj isti val nosi dalje, naprijed u svjetliju budućnost?
"Pesimizam vodi u slabost, optimizam daje snagu", rekao je jednom američki filozof William James. Zamislite samo kako bi izgledalo kada bismo atribute koje imaju Vatreni primijenili na ostale sfere života? Ne bi se vidio kraj našem uspjehu.
Crveno bijele kockice koje su dominirale zadnjih dana s TV ekrana trebale bi, a ne mogle bi, postati brend za sve ono što Hrvatska nudi. Zašto ne rebrendirati uspješne hrvatske proizvode i obući ih u kockice? Nakon događaja posljednih dana, vjerujem da ne postoji nitko na svijetu tko ne bi istog trenutka prepoznao hrvatski proizvod. Meni se to čini kao logičan nastavak svega dosad.
Zamislite gdje bismo bili kada bi ovu državu vodilo 11 ljudi istog kalibra kao što je naša nogometna reprezentacija? Hrvatska je mala zemlja, i uvijek će biti mala, međutim, njezino srce i duša uvelike prelaze državne granice. Ova pozitivna energija, čijoj smo snazi svjedočili posljednjih dana, mogla bi pokrenuti planine. Pa zaboga, dovela je na ulice glavnog grada pola milijuna ljudi!
Mogli bi zapuhati neki novi vjetrovi, vjetrovi koji bi donijeli promjenu ovoj zemlji. Izvor inspiracije. Zaboraviti ovaj ljetni događaj, pospremiti ga u sjećanje, bila bi kardinalna pogreška. Bez imalo sumnje, sve ovo nam je pokazalo da ako stavimo prave ljude na prave pozicije, pružimo im potrebnu potporu i osiguramo "alate" za rad, rezultati mogu biti vrhunski. Hrvatska je pokazala svima da se može postići nemoguće ako svu svoju snagu uložiš u ostvarenje cilja!
Jedina ograničenja koja imamo smo mi sami. Ovih dana gledali smo izljeve istinskog patrotizma, nikako ne nacionalizma. Na mjesec dana zaboravili smo na rak rane hrvatskoga društva: korupciju, sporu i neučinkovitu administraciju, sukobe interesa, odlazak mladih ljudi iz zemlje, neadekvatne ljude na svim razinama vlasti, neučinkovito pravosuđe. Svi naši problemi bili su skriveni pod tepihom, dok smo kao začarani gledali natjeravanje
Netko će možda reći kako je žalosno da nam je nogomet odvratio pažnju od svakodnevnih problema, ali, vjerujem da nam je sve ovo pokazalo da postoji i drugi put, postoji nada. Bilo je ovo više od nogometa, više od sporta. Nogomet je najčešće prava slika nekog društva: Brazilci igraju nogomet u ritmu sambe, Nijemci su efikasni i dobri radnici, Talijani temperametni umjetnici, Islanđani su borbenog duha, i sad, Hrvatska ima priliku cijelom svijetu pokazati najbolje od najboljeg!
Zahvaljujući Daliću, nismo vidjeli ni trunku arogancije, zahvaljujući reprezentaciji vidjeli smo potpunu predanost poslu kojeg rade, zahvaljujući navijačima pokazali smo ponos i odanost, i na kraju, zahvaljujući Kolindi, pokazali smo koliko srce imamo! Za Hrvatsku, ovo je bilo veličanstveno ljeto! I zato sad: CARPE DIEM!