StoryEditorOCM
MišljenjaENGLEZ U DUBROVNIKU

Ja sam pravi 'jugo freak'

18. prosinca 2017. - 16:38

Ne možemo ga vidjeti, a opet nas uvijek dodiruje. Ne možemo ga namirisati, a mijenja mirise u našim nosnicama. To je nevidljiva sila koja mijenja način našeg ponašanja i uvijek je glavna tema razgovora, gdje god pošli. Koja to neobična energija ima moć nad svima nama? Vjetar! Kad sam se doselio u ove krajeve, burom nošen prema jugu, nisam ni slutio da vjetar može imati takvu važnost. Ustvari, nisam čak ni znao da vjetrovi imaju imena.

Osim toplih južnih vjetrova koji pušu preko Atlantika prema Engleskoj, uistinu nisam razumio koliko su ovi vremenski uvjeti važni. Još uvijek su mi u živom sjećanju riječi ''Kad jugo puše, ljudi su neraspoloženi i depresivni'' koje su odjekivale oko mene prije toliko godina. Mislio sam da je to bila, pa, puka mašta. Kako li sam samo bio u krivu! Uvjerenje da vjetar može utjecati na naše emocije i raspoloženje prisutno je već tisućljećima.

U pokušaju razumijevanja ovih nevidljivih utjecaja, davali smo im ljudske i životinjske oblike te značenja njihovim raznim ''licima''. U drevnoj grčkoj mitologiji Anemoi tj. bogovi četiri glavna vjetra bili su Borej (bog sjevernog vjetra), Zefir ili Fen (bog toplog zapadnog vjetra), Eur (bog suhog istočnog vjetra) te Not (bog južnog vlažnog i toplog vjetra). Mogli su biti prikazani kao bradati muškarci, krilate djevojke ili leteći konji, za mene je sve to bilo novo.

Međutim, ja imam malo drugačije mišljenje o vjetrovima. Budući da su jugozapadni vjetrovi dominantni u Velikoj Britaniji, pretpostavljam kao što je ovdje jugo, više sam nego naviknut da je vjetrovito cijeli dan. To je naravno razlog kiši i oblacima koji su sastavni dio svakodnevnog života na otoku koji sam nekad zvao domom. To također znači da kad jugo puše u Dubrovniku, ja se osjećam kao doma. ''Ne postoji loše vrijeme, samo neprikladna odjeća'', jednom je napisao popularni britanski penjač i pisac Alfred Wainwright.

Unaprijed znate da će vam za šiloka kišobran poslužiti isto kao vilica u zdjeli šećera, a opet su ih uvijek prepune, naravno u slomljenom obliku, javne kante za smeće. Vlaga u zraku, stalan prekrivač od oblaka poviše glave te kapi kiše, sve je to glazba za moje uši, doslovno pjevam na kiši.

A umjesto da se osjećam depresivno ili suicidalno, ja sam pun energije i života. I dok se moja inače vesela punica žali kako se ''prokleta roba neće nikad osušit'', ili moja žena jadikuje da je ''premokro za prošetat' kučke'', a svi ostali posežu za Andolom, ja skakućem preko lokvi poput patke na vodenim skijama.

Čini se da je jedina pozitivna strana juga što možete prozračiti svoje krpature od perja te ne vidite koliko su vam prozori šporki. Ustvari, da sam živio u vrijeme Dubrovačke Republike, bio bih idealni ''knez vlažnog vremena''. Dok bi svi oko mene odlučivali ne donositi nikakve odluke, ja bih ih ''izbacivao'' poput Trumpa kad je jako zaposlen.

Jugo mi jednostavno odlično odgovara! S prognozom koja predviđa južne vjetrove sljedećih deset dana, ja sam sretan poput vala koji se valja nemirnim morem. Međutim, isto ne mogu reći i za buru koja me probija poput noža. Dok moja punica robom puni svoj tiramol, a moja žena trči s kučkima, ja se skrivam poput krtice. ''Zašto toliko puno ljudi ovdje toliko priča o vjetrovima?'', jednom je upitala moja majka. To je još jedan dokaz da su Englezi navikli na samo jednu vrstu vjetra i da radije pričaju o temperaturama i kiši negoli o vjetrovima.

Počeo sam joj objašnjavati emocije i raspoloženja koje svaki vjetar nosi sa sobom, ali kad sam joj vidio upitni izraz lica, zaustavio sam se. Pretpostavljam da sam ''jugo freak''. Kad se ostatak populacije zavuče u svoje domove, ja upijam vlagu poput ljudskog papirnatog ručnika. Čini mi se da ona revitalizira moju dušu, i da, znam da zvuči čudno, ali je neobično istinito. Ja sam poput onih vjetrenjača na obroncima Pelješca, vjetrom punim baterije.

Često slušam jugo kako udara u prozore, gledam more kako se razbija od obalu te prozore i vrata kako treskaju.

''Pesimist se žali na vjetar, optimist očekuje da se vjetar promijeni, a realist prilagođava jedra'', napisao je američki pisac Arthur Ward. Ja istovremeno prilagođavam jedra i očekujem da se vjetar promijeni. Samo ne na buru, molim vas!
 

20. travanj 2024 07:49