Prva dva slova riječi ''prosvjed'' su P i R iliti PR (odnosi s javnošću), međutim, nema sumnje da je prošlotjedni prosvjed taksista bio prava PR katastrofa. Bez obzira na simpatije koje javnost gaji u borbi između analogne taksi službe i digitalnog internetskog servisa Ubera, one su na kraju ipak otišle na stranu novih ''laktaša''. U posljednjem gotovo kaubojskom obračunu na glavnoj magistrali, taksisti su uspjeli upucati sami sebe u stopalo. Putnici su kasnili na avione, umirovljenici su sjedili dva sata u užarenim autima, djeca su plakala, autobusi su se napunili turista koji će se nerado sjećati ovakvog Dubrovnika.
Vozači Ubera veselo su trljali ruke dok je rastao pritisak javnosti. Gotovo nitko nije podržao ovaj prosvjed. Gradonačelnik, direktor Zračne luke pa čak i ministar prometa su oštro kritizirali prosvjed. Dubrovački vozači taksija su uspjeli ujedniti javnost, ali ne onako kako su zamislili. U samo jednom toplom jutru sve su ''analogne'' putnike potaknuli na korištenje Uberove aplikacije i time ih pretvorili u ''digitalne''. Ključ PR-a je dobro procjeniti javno mišljenje i iskoristiti ga do maksimuma. ovo je bio klasičan primjer PR-a pometenog pod tapit. Prava implozija!
Kako bismo smo reagirali da se T-Com tuži što mu Viber i WhatsApp oduzimaju posao? Na čijoj bismo strani bili? Kad bi T-Com na jedan dan ugasio cijelu telefonsku i mobilnu mrežu i internet, bismo li izašli na ulice i podržali ga? Ne! Bi li profesionalni fotografi trebali prosvjedovati jer danas svi fotografiraju mobilnim telefonima i fotke stavljaju na Instagram? A što je s medijima? Bi li trebali prestati objavljivati članke jer je Facebook postao glavni izvor vijesti (ili lažnih vijesti, kako bi to rekao Trump)? Opet, ne! Pitam se, što su taksisti stvarno mislili postići zatvaranjem jedine ceste do zračne luke? Jesu li mislili da će Gradsko vijeće zabraniti Uber? Ako jesu, onda su se grdno prevarili.
Jesu li možda mislili da će ljudi izbrisati Uber aplikaciju s mobilnih telefona u znak potpore? Opet, ne! Ustvari, kontaktirao sam Uber u Zagrebu kako bih saznao koliko je ljudi učitalo njihovu aplikaciju taj dan na dubrovačkom području. Oni su mi odbili odgovoriti, pozivajući se na poslovnu tajnu. Ali prilično sam siguran, barem na temelju informacija iz moga kruga prijatelja, da je taj dan Uberov server gotovo ''izgorio'' od novih korisnika. Uberovci su pak rekli je da planiraju zaposliti još 2,000 vozača na jadranskoj obali. To će biti znakovito povećanje jer sad imaju oko 1,500 vozača u cijeloj Hrvatskoj. Čak su me neki prijatelji kontaktirali kako bi se informirali o Uberu. Nikad prije nisu čuli za online taksi službu (da, i ja sam bio iznenađen jednako kao i vi) te su se pitali kako Uber funkcionira i zašto je toliko popularan. Kad sam im objasnio, prilično sam bio siguran da je Uber dobio još par novih klijenata.
Ovo je bila katastrofa na toliko puno načina. Stoji podatak da analogni taksisti trebaju plaćati porez, koncesije i licence, a da su njihovi Uber ''kolege'' izuzete od tih davanja, također je donekle istinita. ''Uber je donio sa sobom nepoštenu konkurenciju'', optužba je koja se često čuje. U ovom slučaju bih mogao stati na stranu analognih taksista, ali rješenje nije započeti rat jer ljudi koji su u cijeloj priči uistinu povrijeđeni i oštećeni su upravo oni ljudi koji plaćaju vaše hipoteke, tj. vaši korisnici, javnost.
Naučiti se nositi s dodatnim pritiscima takozvanih ''profit sharing community'' službi kao što su Airbnb i Uber, bitka je koju treba voditi na puno lukaviji način. Međutim, to je jako delikatno jer će se vaši zaposlenici i javnost vrlo vjerojatno naći u unakrsnoj vatri, kao što smo tome već svjedočili. Ovi isti taksisti već godinama vrlo lijepo žive od, u mafijaškom stilu, zatvorenog tržišta. A sad je to carstvo do temelja potresla šačica Uberovih vozača. Rimsko Carstvo je trajalo tisuću godina, ali se raspalo u samo nekoliko dana. Početak kraja dubrovačkog taksi carstva počeo je prošli tjedan.