'Vrag odnio i prešu', reći će naši stari. Mnogi su se nemoćno čekajući u koloni i po nekoliko sati za prolazak kroz Neum sjetili toga kada su proteklih dana putovali na sjever ili se vraćali u Dubrovnik. Prošla su vremena kad smo na Bistrini i Kleku samo mahnuli policajcima i carinicima te prošli graničnu rampu. Došlo je vrijeme da upoznamo Schengen u koji Hrvatska nikako da uđe unatoč izdašnim donacijama Europske unije u helikopterima, terencima, kombijima, termovizijama i drugoj opremi za nadzor granice vrijednoj skoro 100 milijuna eura .
Uredba Europske komisije od 7. travnja po kojoj se postrožila kontrola putnika pri ulazu u Sloveniju i Mađarsku, a koju je Hrvatska želeći se valjda dokazati Europi primjenjivala i na svojim granicama prema istoku, zapravo je pokazna vježba kako će izgledati prolazak kroz bosansko hercegovački Neum i prijelaz granice sa Crnom Gorom kada doista uđemo u schengensku zonu. A u nju smo trebali uči još u srpnju 2015. godine.
Godinu dana prije to je najavio tadašnji premijer SDP-ove vlade Zoran Milanović naglasivši kako će Hrvatska do srpnja 2015. pokazati da je u roku ispunila sve kriterije i namjenski potrošila sredstva iz fonda za primjenu Schengena. No kao i sve druge rokove u skladu sa hrvatskom tradicijom i taj smo probili pa je umjesto ulaska, u proljeće 2015. godine tek pokrenuta procedura ulaska u bezgraničnu zonu. Optimistično je najavljen novi rok , srpanj 2016. godie. No u međuvremenu se Hrvatska povukla iz arbitraže oko Piranskog zaljeva, pa su nas Slovenci malo zakočili.
Uz to Europu su pogodili brojni teroristički napadi, a kako je dio terorista stigao izbjegličkim valom preko Balkanske rute, u pitanje je došao i sam schengenski režim. Stigla je potom nova hrvatska Vlada, ona HDZ-ova i MOST-ova. Eto prigode za novi val optimizma po pitanju Schengena i naravno novi rok. Pa tako bivši Oreškovićev i sadašnji Plenkovićev ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, u srpnju 2016. s dozom relanosti predviđa da ćemo za zonu biti spremni tek početkom 2018. godine.
Ako se dogodi čudo pa ne probijemo i taj rok, od iduće godine ćemo u Sloveniju i Mađarsku i dalje prema sjeveru Europe putovati bez zadržavanja na granicama. Kilometarske kolone koje sada gledamo, biti će tek ružna uspomena. Hrvati će tako bez problema putovati na skijanje u Alpe, a Austrijanci, Nijemci i ostali Europljani na ljetovanje u Istru i Dalmaciju. Bez ikakvog zadržavanja. Ali samo do Neuma. Dalje prema jugu Europske unije, dubrovačkom području i Dubrovniku teže nego sad. Jer ublaženi režim kontrole na Kleku i Bistrini, koji su hrvatske vlasti suočene sa kaosom na granici na početku turističke sezone vratile ovaj tjedan, jednostavno više neće biti moguć. Budemo li se doista držali rokova, od iduće godine ili ćemo biti strpljivi u kolonama pred Bistrinom i Klekom ili ćemo' nagariti' do Trpnja i ukrcati se na trajekt za Ploče. Za razliku od turista, drugog izbora nećemo imati. Možemo se jedino nadati da će se barem do izgradnje Pelješkog mosta održati tradicija. Po pitanju rokova, naravno.