Zbog čega je postalo loše zarađivati u Dubrovniku od iznajmljivanja apartmana, poslovnog prostora ili općenito od turizma? Naime, posljednjih godina u Dubrovniku se vodi polemika oko toga robujemo li turizmu, a to pitanje se u posljednjih desetak godina izbacuje u prvi plan upravo u predizborno vrijeme. I pri tom se na sve više stigmatiziraju svi koji žive od turizma i turista. I dok se drugi gradovi u Hrvatskoj doslovce laktaju da se što bolje pozicioniraju na turističkoj karti kako bi što više zaradili od turista, poput primjerice prekrasnog ali siromašnog Šibenika koji je spletom nesretnih okolnosti tek nedavno 'otkrio' turizam, mi se u Dubrovniku rukama i nogama borimo da nas s nje izbrišu. Ili barem sakriju. Tako se čini kada slušate naše gradske političare. Posebice uoči lokalnih izbora, kada svi, apsolutno svi govore isto.
Toliko su prionuli piljenju grane na kojoj, barem u Dubrovniku, oduvijek sjednimo i na kojoj ćemo još dugo sjedati da su čak izmislili i pojam za to - iznajmljivački , odnosno rentjerski mentalilet kojim se sve više stigmatiziraju svi koji se na ovaj ili onaj način bave turizmom. Iznajmljivači apartamana, ugostitelji, trgovci jeftinim kineskim ili skupim domaćim i stranim suvenirima, agencije koje zarađuju od kruzera, vlasnici poslovnih prostora koji ih iznajmljuju…. Svi oni prema toj definiciji ispadaju lijeni i bezidejni ljudi kojima je jedino stalo do lake i brze zarade. Naime, to se da zaključiti i iz definicije pojma iznajmljivački , odnosno rentjerski mentalitet. Prema njoj puno je lakše i unosnije iznajmljivati apartman ili poslovni prostor nego zasukati rukave pa se baviti onim za što ste se školovali.
Kada je tako, onda sebi dajemo za pravo uzvratiti im pitanjem zbog čega se oni ne bave onim za što su se školovali. Zašto primjerice Vido Bogdanović kao strojar ne bati more, zašto Andro Vlahušić ne mjeri cukar, zašto Tatjana Šimac Bonačić ne popravlja zube, zašto Dubravka Šuice ne predaje u školi, zašto se Maro Kristić ne bavi turizmom nego se bori protiv njega? Mogli bi tako nabrajati u nedogled. I pri tom definirati da je u pitanju političarski mentalitet. Jer lakše je i unosnije unedogled pričati priče nego zasukati rukave i baviti se onim za što su se školovali. Uostalim i stari Dubrovčani živjeli su uglavnom od uslužnih djelatnosti. Trgovine i preprodaje tajni. S time su i izgradili ovo čime se danas ponosimo. I ne vjerujem da su baš puno razmišljali o nama koji sada živimo u njihovu gradu.
Priče da iznajmljivački mentalitet pustoši Grad, priče su za jeftine političke poene. Iz Grada turisti nikoga nisu potjerali. Prvog mene koji sam se u njemu rodio i u kojem su se rodili moji i njihovi roditelji. Svi koji više ne žive u njemu, nisu pobjegli od gužvi i turista, već su samo iskoristili priliku da uz dobru cijenu svoju nekretninu zamijene novom, kvalitetnijom i jeftinijom za održavanje. Za stan u koji bocu plina ne moramo nositi na ramenu uz stotinjak skalina. Neki to nisu napravili, i to je njihovo pravo. No zbog njih osamstotinjak ne mora od gladi umrijeti ostalih 40 tisuća Dubrovčana čija je egzistencija direktno ili malo manje direktno vezana za turizam. Posebice jer ljudi iz Grada to i ne traže.Tek malo više reda u neredu za koji su najmanje krivi turisti.
Naravno da u svemu treba imati mjere i da se u bocu od litre ne može naliti dvije litre vode. No u populističkom lovu na glasove ipak su malo prešli mjeru. Posebice jer ni sami nemaju ideju čime bi se to Dubrovčani trebali baviti ako ne turizmom. Industrije nemamo , niti je itko pametan želi. Dovoljno nam je bilo smrdljivog Radeljevića. Nemamo rudnike ugljena, nemamo naftu, nemamo oranice. Nemamo ništa osim čistog mora i lijepog Grada. Kažu trebali bi se baviti razvojem Sveučilišta. Odlično! No koliko bi u Dubrovniku trebalo studirati studenta da od njih možemo živjeti? Zar i tada u gradu ne bi vladao iznajmljivački mentalitet? Zar i tada ne bi imali jeftine fast foodove , picerije, kafiće….. Možda i poneki skuplji restoran za profesore. Mislite li da bi da bi studenti krpili gaće u krojača, a cipele u postolara? Ili bi preko interneta za manje para naručili nove iz Kine? Ma Dubrovnik će uvijek živjeti od turizma. To je jasno svima nama, pa i našim političarima. Stoga umjesto da svake četiri godine izmišljaju toplu vodu, neka smisle kako da od manje turista zarađujemo barem isto, ako ne i više. Zato ih biramo, zato ih uostalom i plaćamo.
