Stjepko Mamić planira niz atraktivnih izložbi diljem Europe

Suvremeni dubrovački umjetnik Stjepko Mamić, izniman je slikar na Hrvatskoj likovnoj sceni, ali i u svijetu. Svoje slike izlagao je u vodećim svjetskim likovnim središtima Italiji, Francuskoj, SAD-u i Engleskoj. Posjetili smo ga u njegovom ateljeu u povijesnoj jezgri Grada, te nam je u ugodnom razgovoru otkrio mnogo zanimljivih detalja o svom radu i budućim planovima.

Odakle pronalazite inspiraciju za svoje slike?

Većinom su to morski motivi, sve vezano uz more, pri moru ili pod morem. Najčešći motiv su ribe u kojima dominiraju boje. Boja je poseban element koji određuje važnost slike. Općenito slike s jakim bojama prema vama će zračiti pozitivnom energijom, te će se osjećati bolje. Mislim da je to najveća bit svake slike. Ja koristim jake kontrastne boje jer su one za mene izraz nekog raspoloženja, a mislim da sam pozitivan čovjek, pa zato su mi slike ovako jako kolorativne.

Kojom se tehnikom koristite?

Koristim se specifičnom metodom koju razvijam osam godina. Radi se od bojama za staklo na lanenom platnu. Za tu tehniku odlučio sam se iz više razloga. Prvo i najbitnije zbog iznimne kvalitete jer slika naslikana tim bojama može stajati na suncu par godina bez ikakve promjene. Sunčevo svjetlo i UV zrake oštećuju uljane boje i one se ne smiju zadržavati na suncu jer nakon par mjeseci dolazi do vidnog oštećenja, što nije slučaj s ovim bojama. Osim izdrživosti, ove boje su polu transparentne. Mogu se kombinirati razni slojevi ispod, poput zlatnih i srebrnih listića što ostavlja poseban efekt svjetline. Osim navedenog u svojim slikama koristim razne pigmente u prahu kako bi povećao jačinu boja.

Koliko Vam treba da naslikate jednu sliku?

To pitanje nema pravi odgovor, nekad počnem sliku i dovršim je napola, pa je ostavim dva, tri, šest mjeseci zbog drugih obaveza, putovanja ili izložba. Ustvari slika nikad nije potpunosti gotova, uvijek se može dodati neki detalj. Ja sam u situaciji da ne moram ništa forsirati, slikam kad osjećam potrebu i inspiraciju. Kad je čovjek sretan i zadovoljan, tada slika sa srcem u ruci i ta energija ostaje u njoj zauvijek.

Slike imaju veliku kulturu, što mislite što se događa s našom kulturom?

Po meni nema tu nekakve kvalitete, ja osobno nisam pobornik nove kulture koja je sve više prisutna zbog trendova. Mislim da kultura u Gradu stagnira i ide unazad, te da se pojam  koristi najviše u nekim pričama i objavama, a ne u praksi.

Osim što se poznati u Hrvatskoj, poznati ste i u svijetu?

U svijetu sam daleko više prepoznat nego u Dubrovniku i Hrvatskoj, to ima svoje razloge. Nažalost kod nas za mnoge stvari postići i napraviti potrebno je politička podobnost, dok se vani treba dokazati i izboriti sa svojom kvalitetom.
 
Gdje možemo pogledati vaše radove, osim ovdje u našem ateljeu?

Moje radove možete pogledati na izložbi u Sebastijan galeriji koja je otvorena do 15. studenog. Nakon toga ću slike velikog formata od dva tri metra poslati u Pariz da budu za izložbu Art Capital u veljači sljedeće godine. Osim toga, nedavno sam imao lijepu i uspješnu izložbu u Rimu u galeriji biblioteke Angelike.

Koji su planovi za budućnost?

U dvanaestom mjeseci planiram ponovni put u Pariz. Izložbu s akademskim društvom Art –Science – Lettre u kojemu sam isto član. Nakon toga godinu završavam izložbom u Europskom parlamentu u Strasbourg gdje ćemo nadam se napraviti modnu reviju na kojoj će biti motivi s mojih slika. To je nova suradnja između mene i modne kreatorice Slađane Krstić koja je u Italiji, dobro radi i priznata je. Slike s izložbe u Strasbourgu kasnije će biti prezentirane na Alta Roma i drugim modnim smotrama.

Za kraj, može te nam preporučiti neki savjet kako izabrati idealnu sliku za sebe?

Kad uđete u galeriju, naše oko prvo uoči neku određenu sliku i stvori s njom neku posebnu kemiju. Kod odabira slike kupac mora birati po svom instinktu, a ne po interijeru u svom domu. 

Anja Vlašić