Izložba „Emocionalne regije duha“ Milana Konjovića otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Postav prikazuje sve faze umjetnikova stvaralaštva, počevši od rane faze (1913.- 1928.), potom plave faze (1929. – 1933.), crvene faze (1934. – 1939.), sive faze (1940. - 1952.), kolorističke faze (1953. – 1959.), asocijativne faze (1960. – 1984.) pa sve do posljednje, bizantske faze (1985. – 1990.).
Okupljene je pozdravila voditeljica odnosa s javnošću Umjetničke galerije Dubrovnik Magdalena Prkut koja je ispričala ravnatelja Tonka Smokvinu. Više o konceptu postava, slikarevu liku i djelu kazala je autorica izložbe, muzejska savjetnica UGD Vesna Delić Gozze.
- Izložba klasika moderne umjetnosti u jugoistočnom dijelu Europe, dakle, našem području, velikog Milana Konjovića, koji je imao sreću poživjeti više od devet decenija svog izuzetno plodnoga života, bila je zamišljena sigurno prije tri ili četiri godine, ali stjecajem okolnosti koje su se odvijale u gradu i ovome muzeju suvremene umjetnosti nije ostvarena. Ta ideja je ponovno aktualizirana, a moram naglasiti da je prvi poticaj izložbi zapravo došao iz Sombora, iz matičnog muzeja Konjovića koji sad već ima pozamašnu zbirku, više od tisuću primjeraka njegovih slika. Radeći ovu izložbu, bila sam dobrim dijelom u strepnji hoćemo li uopće opravdati na neki način malu retrospektivu Konjovića. Uspjeli smo u toliko što su ovdje izložene slike iz različitih izvora, od puno vlasnika i zapravo pokrivaju sve faze tog ekspresioniste. Zanimljivo je pratiti Konjovićev put, on je klasik modernog slikarstva i to najprije po svom koloritu. Međutim, on je već s prvom izložbom dok je još bio gimnaziji 1914., već tada je bio zapažen u javnosti svoga rodnoga grada Sombora. Jedna slika iz tog perioda iz 1914. je na ovoj izložbi i taj sjenovit ugođaj na način Courbeta već naviješta budućeg velikana slikarstva, kazala je Delić Gozze.
Kazala je muzejska savjetnica UGD kako je francuski slikar Paul Cézanne na neki način postao ideal Konjoviću i to najprije zbog „samodostatnosti slike i Cézannovog svođenja na ona tri osnovna oblika – na valjak, stožac i kuglu“. Slikar je tijekom svog života ostvario više od 300 samostalnih i više od 600 grupnih izložbi, a naglasila je Delić Gozze kako je umjetnik izlagao „od Venecije do São Paula“.
- Konjović je zapravo slikao nagonski, on je volio sve svoje predjele, ponajprije svoje vojvođanske motive s beskrajnim horizontima i ti se elementi i u kasnijim radovima mogu prepoznati, ali oni su gotovo u nekoj dionizijskoj igri gdje je ponekad teško dešifrirati o kojem se motivu radi. Ono što se malo ističe jest to da Konjović utjecao na cijelu plejadu slikara koji su ovdje živjeli i radili – od Ettorea do Rajčevića, do - bez sumnje - Masle, Pulitike pa čak i do Dulčića. Konjović s Dulčićem dijeli jednu veliku strast, jednu potpunu posvećenost slikarstvu i to je ono što će Konjovića, bez obzira s koje strane granice i u kojem plein airu radio, zadržati kao autora koji ne gubi na vrijednosti, zaključila je Delić Gozze.
Konjović, koji je inače 1898. rođen u Somboru gdje je i umro 1993., itekako je povezan s Dubrovnikom. Na akademiji u Pragu bio je u klasi znamenitog dubrovačkog slikara Vlaha Bukovca. Također, Konjović je s obitelji od 1932. godine povremeno boravio u Mlinima, potom u Cavtatu i u Dubrovniku. To je vrijeme, slikajući vedute i portrete lokalnih stanovnika, autorove znatne promjene kolorita jakih kontrasta u kojoj prevladava topla gama žute i crvene boje, a sačuvan je i slikarev izražajni portret Koste Strajnića s kojim s umjetnik družio. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca. bLu