Falili ste Dubrovniku!

Jesu li članovi Zbora „Romeo i Julija“ Švedskog dramskog kazališta iz Stockholma rekonstruirali Knežev dvor na sjeveru Evrope kako bi u njemu uvježbavali glazbeno–scenske projekte za Dubrovnik? Jer tako savršeno korištenje podija, skala, stupova, izlaza i ulaza, navodi vas na zaključak da je svaka udaljenost izmjerena u centimetar. I da sve savršeno funkcionira. Ili su svih ovih petnaest godina pamtili Knežev dvor kao najljepšu uspomenu? Unatoč prekidu suradnje?

Renesansa i barok

Dubrovačka je publika s nestrpljenjem čekala ovogodišnji dolazak popularnih Šveđana koji su na Festivalu „Dubrovnik u pozno ljeto“ imali čak dva nastupa, dan za danom. Prvi se zvao „Decameron“. Zbor, čiji je voditelj od osnutka pa do danas Benoît Malmberg, uprizorio je pet Boccacciovih novela (Filippo Baldano, Kazna za ljubav u Pratu, Časna majka s gaćama, Masetto u ženskom samostanu, Girolamo i Salvestra). Između glumačkih dijelova Zbor je pjevao renesansnu glazbu koju potpisuju O.di Lasso, O.Vecchi, G. Da Nola, J. Des Prés, R.Mantovano, F.Patavino i A.Willaert. Dakle, najznačajniji majstori tog razdoblja.
Druga je večer bila podijeljena u dva dijela. U prvom se izvodila renesansna literatura, uglavnom djela di Lassa i C.Janequina, te P.Certona, P.Passereaua, J.Arcadelta i C. De Rore. U drugom smo čuli baroknu vokalnu glazbu iz pera H.Purcella, G.F.Händela i C.Monteverdija, opet velikana svoje epohe. Za svako su razdoblje izvođači bili različito stilski odjeveni.

Za kraj pjesma i ples s publikom

Ansambl sastavljen od četrnaest članova za pratnju koristi dvije lutnje, kontrabas i udaraljke. Njihovi nastupi na začuđujući način objedinjuju odličnu glumu, odlično pjevanje, opuštenost, promišljeni scenski pokret te mnoštvo duhovitih i smiješnih situacija i dramaturških rješenja. Često je riječ o komičnim dosjetkama koje svojom mimikom i pokretima izazivaju smijeh. Smijeh izazivaju i povremena naglašena glumatanja. Proizlaze li ona iz njihove zaigranosti ili iz potrebe da prokomentiraju svoje manje talentirane kolege, nije važno. Važno je da se i publika i izvođači pri tom odlično osjećaju. A unatoč stalnom kretanju, koračanju, plesu, trčanju, zaljubljenim pogledima i potpunom glumačkom angažmanu u svakom trenutku, pjevački je dio u besprijekornoj uigranosti. Posebno istaknimo da su boje glasova, dinamika i izgovor u savršenoj ravnoteži. Pri čemu, bez obzira na kvalitetne izvedbe, draži su nam kad pjevaju kao ansambl nego kao solisti. Možda Šveđani i improviziraju – reagirali su na Zelence, avion i glazbu uživo iz blizine Dvora – ali je i taj dio savršeno usklađen. Iako je prvi nastup trajao sat i po a drugi dva sata, Šveđani su bili raspoloženi i za glazbene dodatke. Na prvoj večeri je bila to renesansna glazba. Na kraju druge večeri otpjevali su „Dancing queen“, hit popularne ABBE. Svirali i pjevali i plesali zajedno s publikom. Prava festa u Kneževom dvoru!