U 99. godini života preminuo je jedan od najuglednijih i najznačajnijih hrvatskih slikara Šime Perić. Naime, umjetnik je lani Umjetničkoj galeriji donirao dva djela Vedar dan III, 1997. i Val, oko 1997. koja su dubrovačkoj javnosti prvi put predstavljene 13. prosinca 2018. prilikom predstavljanja knjige "Pogled iznutra (Čitati s razumijevanjem)/View from Inside (Close Reading)“ dubrovačke slikarice-grafičarke Anabel Zanze.
Umjetnik je odlučio brojna svoja djela donirati hrvatskim muzejima i galerijama, a navedeno je tada kako je zahvaljujući umjetnici i povjesničaru umjetnosti Igoru Zidiću dvije Perićeve slike završile u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Zidić je tada ispričao kako se slikar rodio u Čileu davne 1920., kako je kao dječak putovao od Južne Amerike do Europe odnosno od Čilea do Hrvatske, kako je naučio govoriti španjolski i hrvatski. Pred početak Drugog svjetskog rata trajno se nastanio u Hrvatskoj. U ratu je završio u partizanima, a poslije rata upisao je Akademiju za primijenjenu umjetnost u Beogradu da bi po dolasku u Zagreb radio u radionici Krste Hegedušića. Zidić je naglasio kako Perić nikada nije bio komercijalni slikar te kako slikarstvo pokazuje u ozbiljnome svijetlu. Istakao je Zidić kako slikar vodi dva života jer se, s jedne strane intenzivno bavi freskama, a s druge strane, tehnike koje tim bavljenjem usavršava primjenjiva u svom modernom izričaju. Tadašnji v.d. ravnatelja Umjetničke galerije Marin Ivanović ocijenio je promociju knjige dobrom prilikom za predstavljanje dvaju Perićevih djela.
Perić je studirao zidno slikarstvo na École des Beaux-Arts u Parizu. Diplomirao 1952. na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. Bio je suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića (1952–57), profesor na Akademiji (1969–84) te član skupine Mart (1957) i galerije Forum u Zagrebu. Godine 1947–68. bavio se kopiranjem fresaka od Istre do Makedonije. Isprva je slikao intimističke prizore dubokih kolorističkih naslaga, potom se priklonio informelu (Kompozicija III, 1961). Razrađujući prethodna likovna iskustva od početka 1970-ih zaokupljen je slikanjem kružnih elastičnih oblika snažne kromatske izražajnosti (ciklus Atlantida, od 1975). Od 1985. oblikuje maštovite ritmizirane skulpture od često obojena drva (Rekvijem za bračke iseljenike umrle u Antofagasti, 1988; Energija moći, 2005). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1989). bLu