OKUPILA SE BROJNA PUBLIKA Dubravka Lošić predstavila svoj treći Susret u depou

Nakon Laubinih Fascinacija u Sponzi, izložbeni program 70. Dubrovačkih ljetnih igara nastavljen je otvorenjem izložbe „Susret u depou III“ dubrovačke umjetnice Dubravke Lošić u prostorima njezine radionice u bivšoj uljari Radeljević. Prvi „Susret u depou“ bio je u studenom 2015., a drugi u studenom, ali 2018.  

Umjetnica je ovaj put pored poznatog ciklusa „Kiše/Pariz“ predstavila neke stare radove koji nikada do sada nisu bili izloženi u Dubrovniku, a riječ je o djelima okupljenim pod zajedničkim imenom „Ljetno popodne u pet dana“. Predstavila je i novi ciklus pod nazivom „Alba albula“. Uvodno je više o novoj izložbi rekla povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat koja godinama prati rad umjetnice. Istaknula je kako upravo radi na monografiji te kako neprestano otkriva nešto novo.
 
- Ciklusi Dubravke Lošić „Ljetno popodne u pet dana“ iz 1986. godine, „Kiše / Pariz“ iz jeseni 2018. i ciklus „Alba albula“ započet u proljeće 2019. u izložbenom izdanju Depoa III premošćuju tridesetogodišnji period stvaralaštva. Paradigme su njezinog objektnog slikarskog koncepta čiji istovjetni strukturalni i modularni nizovi imaju narav instalacije i asamblaža. Posvajaju prostor visokim profilima, ritmom prostornih cezura i povratnim čitanjem palindromične rečenice. U teksturama koje su taktilne, u tehnikama i procesima utiskivanja, pritiskanja i istiskivanja unutrašnjeg prostora i „hiberniranjima“ onoga što se čini kao da će u sljedećem trenutku promijeniti svoj labilni tekući ili dišući nadimajući oblik. Koji je u bestežinskom stanju i izvan gravitacijskog sustava svijeta. Pretvara sliku u simboličnu strukturu divlje misli u metabolizmu drugosti i njegovoj usporednoj prirodi na izvoru u zamršenom pupku snova i fantazama po kojima doživljavamo svijet, po kojima mu dajemo smisao i ocjeljujemo traumu. (…) U najnovijim Dubravkinim ciklusima simbolički jezik jednosložnog znaka i njegovog nizanja, poetski se i dramatski potencira. Govori jezikom traume koja „uznemiruje i čijih se nemira mora osloboditi“ reći će Dubravka kao i Louis Bourgeois. Način nalazi kroz jezik materijala i njegove senzorne i emocionalne strukture koje ih prenose u prostor umjetničke drugosti, napisala je Sveštarov Šimat u popratnom tekstu.
 
Povjesničarka umjetnosti Jelena Tamindžija također je iznijela svoje viđenje izložbe.
 
- Poseban odnos koji je umjetnica kao de Certauova pješakinja u ovom prostoru stvorila prema napuštenoj uljari bivše tvornice Radeljević u gružu isprepliće se sa izvanjskim svijetom koji Lošić filtrira cijedeći ga kao ulje i razvodnjavajući njegove taloge u svojevrsnom katarzičnom porivu prevodeći ih u djela koja ponovno promatra kao žive organizme. Trošnost i patina koje s vremenom osvajaju rubne dijelove umjetničkih radova postaju sastavni dio instalacija dodajući djelu dodatnu  dimenziju osjetila mirisa i dodira te ostavljajući radu mogućnost da uvijek iznova sebe „proizvede“ lišući ga potpune  monološke platforme. Niz sad već tradicionalnih Susreta u depou ne označuje samo susrete umjetnika i publike, već upravo susrete prošlosti i sadašnjosti u samim djelima, susrete radova nastalih u određenim životnima fazama i ponovno suočavanje s tim fazama, interakcije koje pojedine radove pretvaraju u zasebnu instalaciju stvorivši naizgled spontane, a s vremenom neraskidive veze, zapisala je Tamindžija.

Intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski izrazila je svoje divljenje prema umjetnici, posebno je ostala fascinirana kad je vidjela u kojim uvjetima umjetnica radi te je službeno otvorila izložbu.
 
Očekivano, publika je bila izuzetno brojna što je veliki kompliment za Lošić. I dok se unutra, u inače vrlo sparnim uvjetima odvijalo otvaranje uz jedan pretjerano dug govor, veliki dio publike stajao je ispred radionice okupljen oko stolova s pićem. Razumljivo da su mnogi potražili spas u vidu svježeg zraka, ali se to moglo učiniti malo diskretnije, barem iz poštovanja prema autorici izloženih djela i barem dok traje otvaranje. Mizerno ozvučenje nije imalo šanse protiv žamora koji je dolazio izvana tako da se unutra odvijala kultura, a vani neslužbena gruška noć s pićem, ali bez janjetine. Ni organizatori nisu adekvatno reagirali kako bi stišali bučnu skupinu koja je stajala ispred i koja po tko zna koji put potvrđuje da se na kulturnim događanjima okupljaju i oni nekulturni. Sve to pokvarilo je dojam i otežalo praćenje samog čina otvaranja, a to umjetnica nije zaslužila. Sva sreća, izložba ostaje otvorena do 21. kolovoza i do tog datuma moći će se u njoj uživati – zasigurno u tišini. bLu