Vijesti Kultura

MUZEJ CRVENE POVIJESTI

Više nema nikakve sumnje, imamo novu atrakciju: ovaj je muzej u samo tri mjeseca postao hit!

MUZEJ CRVENE POVIJESTI
Na ulazu u dubrovački Muzej crvene povijesti, odmah iza crkve svetog Križa u Gružu, za sobom treba ostaviti prijepore socijalističke povijesti ovih prostora i vratiti se u svijet koji se još čuva samo na obiteljskim fotografijama, jer mladi tim koji je osmislio ovaj fantastičan projekt ne bije "ideološke bitke".

Povijesne činjenice, naravno, važan su dio postava muzeja otvorenog prije tri mjeseca, u kompleksu TUP-a, Tvornice ugljenografitnih proizvoda, međutim, nije im namjera baviti se političkom autopsijom, više činjeničnim presjekom tog vremena. Od politike, posjetiteljima je puno privlačniji prikaz svakidašnjeg života prosječne obitelji iz toga komunističkog doba.

Uz strance, koji su za Muzej crvene povijesti preporuku dobili od Lonely Planeta, možda najpopularnijega turističkog portala i vodiča u svijetu (zanimljivo je kako Turistička zajednica grada Dubrovnika ovaj muzej još nije uvrstila na svoj popis), ovo mjesto svakako trebaju posjetiti i domaći. Ulaskom u Muzej neće se odreći ideološke lojalnosti. Ovo je mjesto zanimljivo i za današnje osnovce i srednjoškolce, ako ne iz drugog razloga, onda barem da bolje shvate sepijasto djetinjstvo svojih roditelja iz tzv. BG ere (*Before Google), bez računala, televizora u boji, digitalnih vaga, piksela i mobitela.

Kakav je to sukob generacija govori i uobičajena scena. Na namještaju postoje oznake s prstom kako bi posjetitelji znali da ga mogu dirati, ormare i kredence, pa umjesto da potegnu vrata, upiru prstom u male crvene naljepnice i čekaju da se nešto dogodi.

– Istraživali smo staru literaturu, modernije povjesničare, Leksikon YU mitologije, prikupljali fotografije i magazine o uređenju iz tog razdoblja. Najviše smo kupovali na aukcijama i na Hreliću, u Zagrebu, a za neke stvari uopće nismo znali čemu služe. Na primjer, tvrdi kušin s natpisom ZUHRA neka Ciganka nam je prodala za 10 kuna, ni ona nije znala što je to zapravo. Poslije smo otkrili da je to masažer koji se danas cijeni oko 200 kuna – kaže Kristina Mirošević, jedna od kreatorica ove ideje, inače dizajnerica i vlasnica Studija "Bonsenjo".

Nezaobilazan izložak je kiosk K67, na jedvite jade dobavljen, a na samom ulazu stoji mali crveni Yugo 55.
"Iz sadašnje mi se perspektive taj automobil čini najnekvalitetnijim proizvodom automobilske industrije svih vremena, ali tada mi je bio ostvarenje sna", stoji u ispovijesti Katarine Bijelić Beti, jednoj od nekolicine okačenih na izlazu muzeja, uz fotografije iz obiteljskih fotoalbuma.

Tako se Konavljanin Mišo L. prisjetio kako je njegova obitelj imala prvi televizor u selu, sredinom 1960-ih, a na projekcijama se okupljalo i do 30 mještana kad je bila kakva važna utakmica ili se prikazivalo "Naše malo misto".
"Televizori su tada bili 'lampaši', s katodnim cijevima koje bi se nakon nekog vremena emitiranja ugrijale, i to je u ono vrijeme bilo normalno. Ali, tu je bio moj ćaća, koji je svako malo pipkao televizor i kad bi procijenio da je temperatura dostigla 'kritičnu' visinu, televizor se morao gasiti na 15 minuta, da se ohladi...".

Sabrana djela Ive Andrića u dnevnom boravku, Knjiga za svaku ženu, Bonton, kuharica Steve Karapandže, viseća vaga, električni rezač kruha u kominu, sve što je nekada imala prosječna radnička obitelj, jer se tad još podrazumijevalo da treba čitati, pa i učiti pravila ponašanja za stolom i u društvu. Tu je i podsjetnik kako je 85,6 posto muškaraca i 87,3 posto žena tada bilo bez ikakva obrazovanja ili samo s osnovnom školom. Čak 63,4 posto stanovništva živjelo je na selu, jedan je liječnik u Dalmaciji bio na 11 tisuća ljudi, a čak 75 posto njih nije imalo zdravstveno osiguranje.

Čak 48,4 posto stanovnika bilo je nekoć ekonomski neaktivno. A prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u rujnu 2018. godine neaktivno je bilo – ups! – u decimalu isto, 48,4 posto radno sposobnog stanovništva!

Najviše zanimanja izaziva pisaći stroj na kuhinjskom stolu koji mlađe generacije nikad nisu imale priliku upotrijebiti. Mašina je u funkciji, taman pogodna za ostavljanje osvrta (danas popularnije zvanog review) ili pjesme nadahnute crvenom poviješću.

Od otvorenja u travnju, pronio se glas o muzeju pa im Dubrovčani donose brojne artefakte, a iz čitave Hrvatske prilozi im i poštom stižu.
Kristina ističe kako muzeji ovakvog tipa već postoje u gotovo svim bivšim komunističkim zemljama, ali su oni u svom projektu odlučili prikazati jugoslavenski socijalistički model koji je po mnogočemu bio jedinstven. Najveći uzor i inspiracija im je Muzej DDR-a, najposjećenija berlinska atrakcija.

Gotovo čitav tim okupljen oko Muzeja, rođen upravo negdje u doba raspada Jugoslavije, i ranije se bavio različitim projektima u kulturi. Začetnik ideje bio je Krešimir Glavinić, filozof i arheolog, a s njim i Kristinom Mirošević, u tom timu su novinar Nino Glavinić, Ivan Lujo, povjesničar, Tomi Šoletić, arhitekt, Marko Mijatović, dizajner svjetla, fotograf Hrvoje Margaretić, dok je prijevode tekstova radila Katarina Bijelić Beti.

– Kad smo tek otvorili, iz znatiželje su nam dolazili domaći ljudi koje uz ove stvari vežu uspomene, i od kojih smo stalno slušali: Vidi ovo, ovo sam i ja imao... Bili smo zabrinuti, hoće li i strancima biti jednako zanimljivo uranjati u taj neki drugi sustav koji im je nepoznat. Međutim, očekujući nešto sasvim drugo, iznenade se koliko je taj životni prostor zapravo imao dosta sličnosti s njihovim. Oni govore: "Just like my grandma's house!" Bilo je i negativnih reakcija, jer je tema delikatna i ljudi je povezuju s ratom. No, mi se time ne bavimo. Naše su teme pitanje kolektivnog sjećanja ljudi i života tog vremena, prikazujući i dobre i loše stvari. Iako, činjenica da se radi o kontroverznoj temi donijelo nam je mnogo publiciteta – govori Mirošević.

Čitavo razdoblje prikazano je faktografski, bez suvišnih komentara. Osjeti se mala doza strepnje od reakcije domaće čeljadi. Negdje pred kraj obilaska, domaćini posjetitelje upućuju u Muzej Domovinskog rata. Tako je Muzej crvene povijesti našao dosad nepopunjeno mjesto u dubrovačkoj povijesti između spomeničke jezgre i podsjetnika na Domovinski rat, u tvrđavi Imperial na Srđu.

Dok je Gari Kasparov proteklih dana organizirao šahovski spektakl u Zagrebu, zaboravlja se kako je iduće godine 70. godišnjica Šahovske olimpijade održane u Dubrovniku. Plakat ove Olimpijade, koja više nikad nije održana u Hrvatskoj, visi u dubrovačkom muzeju. Obilježavanje njezine obljetnice jedan je od budućih projekata ove mlade balice iz Dubrovnika.
loading...
Naslovnica Kultura

Najčitanije

Najnovije

26. sjednica dubrovačkog Gradskog vijeća

26. sjednica dubrovačkog Gradskog vijeća
D n e v n i r e d: Vijećnička pitanja. Prijedlog Proračuna Grada Dubrovnika za 2020. godinu. Prijedlog odluke...
26. sjednica dubrovačkog Gradskog vijeća