Šetao je Petom avenijom u Manhattanu da bi ga bivši radni kolega usred New Yorka prepoznao i uzviknuo: Dubrovačke ljetne igre! Sjeća se kako je prilikom gostovanja u Sovjetskom Savezu s Ljubom Tadićem i Radom Šerbedžijom zasjeo u jednoj kavani u Odesi. Kad je Tito 1972. došao u Dubrovnik zbog Igara bio je pljusak pa su šefa Jugoslavije smjestili u Gradsku kavanu, ali glavni junak ovog teksta prošao je i osiguranje i Aleksandra Rankovića i došao do Starog te ga zatekao kako priča viceve.
Za pričati takve anegdote treba biti poseban, legendaran, duša od čovjeka - ukratko treba biti Aco Čobić. Najstariji je zaposlenik najstarijeg nacionalnog kulturnog festivala. Zaposlio se davne 1966. i od tada do danas život je posvetio Igrama.
Cijeli tekst o Aci Čobiću možete pročitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika!