''Ja nisam onaj, što se, da sam, čini ” 

Predavanje o hrvatskome bezumnom nasljedovatelju Ariostova Bijesnog Orlanda, Vetranovićevu Piligrinu, pod naslovom  ''Ja nisam onaj, što se, da sam, čini ” dr.sc. Morane Čale održat će se u petak, 26. travnja, u Znanstvenoj knjižnici (Ul. Cvijete Zuzorić 4, III kat) s početkom u 19 sati.
 
„Ja nisam onaj, što se, da sam, čini“: tim riječima, u XXIII. pjevanju Anđelinovićeva prijevoda remek-djela Ludovica Ariosta, naslovni lik posljednjim znakovima prisebnosti priznaje da ga napušta razum. Tragičnim koliko i komičnim prizorima junakova ludila koji zatim slijede, na strukturalnoj prekretnici zapleta, Ariostov spjev u tradiciju pripovijedanja o potrazi srednjovjekovnih vitezova lutalica za ljubavlju i pustolovinama uvodi temu poteklu iz klasične književnosti, koja je ujedno u žarištu zanimanja mnoštva suvremenih humanističkih rasprava. Na satiričnoj meti najslavnije među tim raspravama,Pohvaleludosti (1511) Erazma Roterdamskog, upravo je krhkost predodžbe o nadmoćnosti ljudskoga uma i povlaštenoga dostojanstva, kakvu na vlastitoj koži otkriva Ariostov Orlando.
 
Bolešću Ariostova viteza zarazio se s njim naoko neusporedivi protagonist i pripovjedač Vetranovićeva Piligrina. I njemu, naime,odbjegla pamet naruši ljudsko dostojanstvo,primoravajući ga da se dade u potragu za lijekom svojemu bezumnom stanju. Stoga se kratki spjev dubrovačkoga pjesnika može smatrati rijetkim hrvatskim prilogom dvojakojbrenesansnoj topici ludosti. No posrijedi je samo simptom Vetranovićeve obuhvatnije književne zaraze Ariostovim spjevom: Bijesni Orlando Vetranoviću ne nudi samo obilnu pričuvu aluzija i reminiscencija, nego i uzor bezgranične domišljatosti u upotrebi, kontaminaciji i premreživanju fragmenata tuđih tekstova. Predavanje će razmotriti i zašto Piligrin nije (isključivo) ono što se čini da jest.
 
Morana Čale (Zagreb, 1959), redovita profesorica u trajnom zvanju, predaje talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je objavila sedam autorskih knjiga (Demiurg nad tuđim djelom. Intertekstualnost u romanima Umberta Eca, 1993; Volja za riječ. Eseji o djelu Ranka Marinkovića, 2001; Sam svoj dvojnik. Eseji o hrvatskome književnom modernizmu, 2004; Oko Kiklopa, 2005; u koautorstvu s Ladom Čale Feldman, U kanonu. Studije o dvojništvu, 2008; Theoria in fabula. Romani Umberta Eca, 2012; O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković, 2016) i brojne književno-kritičke i književno-teorijske članke i studije u Hrvatskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Sloveniji. Uredila je, zajedno s drugim autorima, nekoliko zbornika međunarodnih znanstvenih skupova. Objavila je niz prijevoda književnih i teorijskih djela (Manganelli, Eco, Verne, Saba, Goldoni, Pirandello, Buzzati, Compagnon, Barthes, Calvino, Todorov). Talijanski institut za kulturu dodijelio joj je 1993. godišnju nagradu za talijanistiku. Za knjigu O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković dobila je 2017. Nagradu Višnja Machiedo.