Upravitelj Centra za antropologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, znanstvenik Mario Šlaus održao je u sklopu Dana kršćanske kulture predavanje ”Zapisano u kostima – antropološka analiza kostiju iz arheoloških istraživanja dubrovačke katedrale”.
Okupljene u dvorani Ivana Pavla II. u ime Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije pozdravio je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen. Arheološka istraživanja ispod Katedrale započele su nakon potresa 1979. Trajala su od proljeća 1981. do jeseni 1985. Godine 1986. proširena su na Bunićevu poljanu, a završena 1987. za vrijeme tadašnjeg biskupa mons. Severina Perneka. Istraživanjem se željelo otkriti više o povijesti nastanka Grada, ali i o njegovim prvim stanovnicima. Istraživanje je vodio Institut za povijest umjetnosti i povjesničar umjetnosti Josip Stošić te iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku - areholog Ivica Žile. Sanacijske radove je vodio Zavod za obnovu Dubrovnika na čelu s Božom Letunićem.
Ispod Katedrale pronađeni su brojni predmeti, ali i kosti jer su ljudi u prošlosti zakapani oko i u crkvama. Neke kosti su prebačene u kosturnicu u sklopu Groblja sv. Križa na Boninovu, a manji je dio ostao u Katedrali. Analiza je sprovedena 2016., a Viđen je posebno zahvalio Marti Perkić koja je pratila i podržavala istraživanja kao i katedralnom župniku don Stanku Lasiću koji je s timom stručnjaka skrbio o kostima.
Potom je Šlaus preuzeo riječ. Kosti je zatekao u kutijama, a cijela analizira bila je interdisciplinarna. Uključena je bila medicina, patologija, povijest, forenzika... Potom je razjasnio odnos forenzike i bioarheologije. Kod forenzike se pokušava dati odgovore na pitanje sudca: traži se identifikacija osobe, uzrok smrti te se pokušava otkriti kako je ona nastupila. Bioarheologija je kompleksnija. Koriste se iste metode kao u forenzici, ali bioarheologa zanima sve. Rade se DNK, genetske i populacijske analize. Cilj je otkriti koje su klimatske, političke, ekonomske okolnosti utjecale na kvalitetu života osobe čije se kosti analizira.
Tako je Šlaus recimo šaljivo ustvrdio da se riba dosta jela u antici, ali ne i kod starih Hrvata koji očigledno ne vole ribu i tu se – prema njegovim riječima – situacija značajno nije promijenila ni danas. Izrazio je zahvalnost na prilici da održi predavanje. Otkrio je kako su mu roditelji podrijetlom iz Dubrovnika i svaki put kad bi dolazio boravio bi u Gradu, u kući koja nije ni pola minute udaljena od Katedrale. Kao dječaka su ga budila zvona Katedrale pa je bio iznimno sretan zbog činjenice što je dobio priliku analizirati kosti pronađene ispod nje.
Analizirao je kosti od 80 osoba koje su sa sigurnošću živjele između 5. i 8. stoljeća poslije Krista. S obzirom na to da je Dubrovnik lučki grad, Šlaus je rekao kako ne očekuje da se radi o homogenom stanovništu, a bit će potrebno dobiti rezultate dodatnih analiza da bi se saznalo o kojim se narodima radi. Navikao je na župnim grobljima pronaći kosti žena, muškaraca i djece u odnosu 1 -1 -1. U slučaju dubrovačke katedrale situacija je drugačija, dvije trećine kostiju pripadaju muškarcima. Izradio je Šlaus demografsku analizu, dentalnu analizu, analizu patoloških promjena i analizu trauma.
Demografska analiza
Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku životna doba prosječnog Hrvata kreće se između 75 i 80 godina života. Štoviše, očekivana starosna dob Hrvatica doseže i do 82 godine, dok je očekivana starosna dob muškaraca u prosjeku 4 do 5 godina kraća. Usporedio je stručnjak to sa životnom dobi u prošlosti. Prosječna životna dob arheoloških populacija kreće se od 30 do 40 godina. Tako se očekivana životna dob za razdoblje iz koje dolaze kosti kretala između 30 do 35 godina. Kod muškaraca je ona 34, a kod žena 33. Zanimljivo, žene su živjele kraće što je sasvim obrnuto od današnjeg prosjeka. Nježniji spol je u prošlosti bio izložen rizicima kojima nisu bili izloženi muškarci. U prvom je to redu porod. Ako bi dijete prilikom poroda, umjesto na glavicu, krenulo izlaziti na nogice to je završavalo tragičnim ishodom. Inače, dječji mortalitet bio je strahovito visok. Također, porod je značio i mogućnost infekcije. Porodi su bili praćeni komplikacijama zbog posve nepotrebnih, danas banalnih infekcija.
Dentalna analiza
Šlaus je po pitanju dentalne analize naglasio kako su ljudi prije imali puno manje karijesa i puno bolje zube nego danas. Ako bi kod osobe između 15 i 20 godina pronašao jedan ili dva primjera karijesa, to bi bilo previše. Ljudi su bili lišeni hrane sa šećerom, ako su željeli jesti nešto slatko onda je rješnje bio med. Današnje zube uništavaju gazirana pića, a Šlaus je čipse i smokije nazvao ”tragedijom za zube”. Također, današnja hrana je meka, poluobrađena za razliku od one u prošlosti. Kako često putuje u SAD, Šlaus je zaključio kako je američka hrana daleko mekša nego europska. Ljudi su u prošlosti daleko više trošili krune svojih zuba nego ljudi danas jer su im zubi bili oruđe, ”treća ruka”. Kod mladih je našao puno bolje zube nego kod starijih jer kad bi karijes jednom zahvatio samo jedan zub, nekontrolirano bi se širio jer nije postojala stomatološka njega.
Analiza patoloških promjena
Kazao je Šlaus kako se ljudima danas smanjio fizički napor. Postoje dizalice, liftovi, automobili. Danas ljudi plaćaju da bi iskusili fizički napor te je ovdje predavač naveo primjer teretana i(li) kupovinu skupih bicikli za vježbanje. Tako je na kostima pronašao i ozljede od prenaprezanja, recimo u gornjim ekstremitetima. Promjene su to na kostima koje su inače karakteristične za profesionalne, olimpijske veslače. Pronašao je i promjene na koljenima, a takve se promjene mogu naći kod vrhunskih sportaša – košarkaša, odbojkaša ili ljudi koji se profesionalno bave umjetničkim klizanjem. Fizički napor možda je bio uzrokovan kopanjem i bavljenje poljoprivredom. U svakom slučaju, život je u fizičkom smislu bio puno drugačiji nego danas.
Na kostima djeteta koje je u trenutku smrti imalo između dvije i tri godine, Šlaus je otkrio skorbut, bolest koja se javlja zbog nedostatak vitamina C te se zbog toga gubi kolagen koji se nalazi u vezivnom tkivu. Simptomi su krvarenje u ustima pa čak i prilikom samog govorenja, a događa se ispadanje zubi. Šlaus nije krio iznenađenje ovim otkrićem rekavši kako bi skorbut najprije očekivao kod moreplovaca koji zbog boravka na brodu nemaju priliku doći do raznolike hrane. Iznio je teoriju da je možda došlo do opsade koja je uzrokovala ograničenu ishranu pa je zato dijete oboljelo od ove metaboličke bolesti. Napomenuo je kako bolesti najprije zahvaćaju starije jer su slabi i djecu jer imaju ubrzani metabolizam.
Šlaus je u karijeri napravio 3 tisuće analiza kostiju u svijetu i 10 tisuća analiza kostiju u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je do sada pronašao 7 primjera gube, lepre ili Hansenove bolesti. U Dubrovniku je našao još dva primjera i to su dva najstarija primjera lepre na kostima pronađenih u Hrvatskoj. Istraživač bi ado volio izdvojiti DNK lepre kako bi vidio mijenja li se ova bolest kroz povijest kao ostale bolesti. Lepra je primjerice starija od sifilisa, ali s obzirom na to da jedna od najstarijih bolesti, jako se malo o njoj zna. Također, sve bolesti prešle su na čovjeka sa životinja, a lepra se isključivo prenosi s čovjeka na čovjeka. Lepra je inače bolest živaca, najprije zahvaća periferne živce. Dugo je smatrana spolnom bolešću- Naime, pošto je zahvaćala periferne živce tako bi zahvatila i testise! Gubavci su u prošlosti bili izopćeni, guba je izazivala nevjerojatnu jezu i strah među pučanstvom. Name, bolest unakazi oboljelog, zbog razgradnje perifernih živaca on ne osjeti ništa. Na primjer, ako oboljelom u oku uleti trunka on je ne može osjetiti kao zdrav čovjek čije oko reagira suzama pa zbog toga gubavci od tako banalnih razloga i oslijepe! Štoviše, bolest ”izjede” kosti pa kosturi izgledaju strahovito deformirano.
Oboljeli su zvoncem morali najaviti svoj dolazak, nisu se smjeli približiti drugima jer bi inače onaj kome bi se približili imao pravo ubiti ih. Nisu nikoga smjeli dodirnuti. Guba se prenosi kapljično, ali je znanstvenik ustvrdio da koliko god je lako zaraziti se gripom, toliko je teško zaraziti se leprom! Objasnio je Šlaus kako se recimo kuga strašno lako prenosi. Za primjer je naveo pokus izveden na stotinu američkih zatvorenika koji su si dobrovoljno i u zamjenu za smanjenje kazne zatvora direktno u venu ubrizgali uzročnika lepre. Nitko se nije zarazio! Postoje i primjeri gdje su roditelji oboljeli od gube, a djeca su im posve zdrava.
Iznio je Šlaus tezu kako je lepra u Dubrovnik došla seobom naroda. Od 1000. do 1300 diljem Europe osnovano je 10 tisuća leprozorija, specijaliziranih bolnica za leprozne bolesnike i prve su to specijalizirane bolnice u Europi. U Dubrovniku je leprozorij osnovan 1272., a godine 1312 donesena je odluka da gubavci nisu smjeli ulaziti u Grad te su bili smješteni na padinama Srđa. Šlaus je kazao kako su leprozni bolesnici najblaže bili izloženi teroru. Međutim, Crkva im je pružila jednu vrstu utjehe, dijelila im hranu, a na mnogim starim crkvama i danas se mogu vidjeti mali niski prozori. Bili su to pozori za gubavce koji su tako mogli pratiti misno slavlje. Najpoznatiji zaštitnik od gube je sveti Juraj, a sveti Vlaho je, između ostalog, također zaštitnik od lepre. Priznao je prvi čovjek Centra za antropologiju da ga je dojmila dobrota i milosrđe.
Komentirao je Šlaus kako su kosti ovih dviju osoba sahranjene na tada najelitnijem i najprestižnijem mjestu. To svjedoči o tome kako nije bilo izopćenja od ostalih, svi su normalno ukopani na jednom mjestu. Svake godine 100 ljudi oboli od gube, najviše u Indiji, Tajlandu i nekim afričkim državama. No, guba je izlječiva, uspješnost liječenja prelazi 99 posto. Šlaus je dodao kako to leži u uzročniku, bakteriji s kojom nema problema. Veći izazov i problem za današnju medicinu jesu virusi.
Šlaus u dosadašnjim istraživanjima u Hrvatskoj nije našao tragove nekih rijetkih bolesti kao što su mljetska ili škrljevska bolest. Zato je pronašao primjer malteške groznice odnosno bruceloze.
Analiza trauma
U kontekstu trauma znanstvenik je izdvojio dvije grupe: antemortalne (zarasle su i osoba ih je preživjela) te perimortalne traume (trauma je zadobivena oko trenutka smrti). Recimo, otvoreni prijelomi najčešće su zbog infekcija imale letalan ishod. Infekcije rana općenito bi povećale rizik od smrti. U šali je Šlaus rekao kako forenzičari mrze frakture koje su zarasle jer ih je jako teško detektirati. No, bilo je fraktura koje nisu adekvatno liječene. Kao primjer je predavač naveo prijelom kuka kojemu su posebno sklone starije osobe koje imaju osteoporozu. Čak i samo stavljanje noge preko nego kod takvih ljudi može uzrokovati frakturu kuka, a jači pad može imati katastrofalan ishod. Pronašao je tako prijelom kuka koji nije pravilno liječen pa je osoba, muškarac između 40 i 50 godina, zbog tog propusta sigurno više nije mogao normalno hodati. No, ostao je živ pa je Šlaus zaključio da je imao dobru njegu. Pronašao je i frakturu palčane kosti i ozljede kralježnice vjerojatno uzrokovane padom s velike visine. Vide se i tragovi fraktura koje nisu liječene imobilizacijom.
Međutim, neke traume rezultirale su međuljudskim nasiljem. Tako je našao prijelom lakatne kosti koju forenzičari zovu i ”pendrek frakturom”. Naime, čovjek koji se ide obraniti od udarca podigne ruku pa stoga najprije nastrada lakatna kost. Vidljive su i ozljede zuba uzrokovane tvrdim predmetom, vjerojatno kamenom. Tu su i ozljede nosa jer upravo nos najprije strada u fizičkom sukobu. Najčešće se mogu pronaći ozljede koje su nanijeli dešnjaci jer 90 posto svjetske populacije jesu dešnjaci. Pronašao je Šlaus vrhove strelice u nekim kostima, vrlo rijetko pronađe metak. Evidentirane su i ozljede natkoljenične kosti kao i kosti kralježnice jer bi oni koji bi se borili vjerojatno počeli bježati pa bi im zato stradala leđa odnosno kralježnica.
Puno je puta u karijeri pronašao ozljede nastale bodežom, nožem ili mačem. Našao bi ravne posjekotine, a znanstvenik je pojasnio kako sve ono što je okruglo ili ravno ne može biti prirodno jer u prirodi ništa nije tako savršeno. Takvi tragovi uvijek probude sumnju. Pokazao je okupljenima kako na lubanji koja je pretrpjela dvije ozljede prepoznati slijed kojim su nanesene. Dopustio je publici da se igra detektiva te su ga Dubrovčani ugodno iznenadili jer su zavidno brzo riješili slučaj. Čak je pokazao primjer lubanje djevojčice, pripadnice Inka, koja je ubijena praćkom! Pokazao je na koje sve detektivske načine traži oružje kojim su ozljede nanesene. Tako je kod jedne osobe na lijevoj ključnoj kosti pronašao ubod, ali osoba je, dokazuje to kost, ostala živa da bi nakon nekog vremena umrla. Dugo je razmišljao i nikako mu nije bilo jasno kako je osoba uopće preživjela jer je u tom konkretnom slučaju ubod je morao zahvatiti u srce. Riječ je o ženskoj osobi, a na dobar ga je trag sasvim slučajno naveo Viđen rekavši kako je poznavao osobu kojoj je srce umjesto na lijevoj, bilo na desnoj strani!
Ubojstvo, napisao je
Među kostima u Katedrali našao je jedan trag ubojstva – riječ je o ozljedi lijevog rebra koje je najvjerojatnije naneseno nožem. Napomenuo je Šlaus kako postoji nekoliko načina kako ubiti osobu a ne ostaviti trag na kostima što ne isključuju mogućnost još nekih ubojstava. Nije poznato koje su okolnosti ubojstva.
Zaključio je predavač kako su znanstvenici istraživanjem dobili podatke o kojima nisu mogli ni sanjati. Ponovio je kako je život nekada bio zahtjevniji od onoga današnjeg i da je dva to tri puta bio kraći. Naglasio je važnost istraživanja i zahvalio precima što su ”nam ostavili ovako lijepu zemlju odnosno korektno – ovako lijep Grad” te se zapitao što će današnje generacije ostaviti budućim?!
Inače, prije samog predavanja je u Katedrali održano misno slavlje koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić te su tom prilikom kosti ponovno sahranjene u grobnici sakristije.
Program Dana kršćanske kulture nastavlja se otvaranjem izložbe ”Arhitekt Carlo Fontana i kasnobarokne transformacije Rima i Europe” u atriju palače Sponze 10. travnja s početkom u 18 sati. Potom u dvorani Ivana Pavla II. Istog dana s početkom u 19 sati slijedi predavanje ”Arhitekt Carlo Fontana između Rima i Europe” predavača Giuseppea Bonaccorsoa i Jasenke Gudelj. bLu