Riječki numizmatičar i pravnik Zlatko Viščević predstavio je u čitaonici Državnog arhiva u Dubrovniku monografiju „Novac Dubrovačke Republike“. Dubrovačka podružnica Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ organizator je predstavljanja, a knjigu su pored autora predstavili predsjednik HKD „Napredak“ Dubrovnik Marin Ivanović te arheolog Darko Milošević. Okupljene je u ime domaćina pozdravila ravnateljica Arhiva Nikolina Pozniak.
Ususret predstavljanju, autor je za Dubrovački vjesnik rekao par riječi o samoj knjizi. Najprije je otkrio što ga je, bez obzira što nije Dubrovčanin, privuklo ovoj dubrovačkoj temi:
- Dubrovački novac i dubrovačka numizmatika je sama kruna hrvatske numizmatike. Kao takav je nezaobilazna tema u hrvatskoj nacionalnoj numizmatici. Budući da ja volim i bavim se nacionalnom numizmatikom, Dubrovnik se nameće sam po sebi kao tema. Inače, u numizmatičkom smislu riječi, Dubrovnik nije samo hrvatska tema, već europska i svjetska. Nadalje, dubrovačka numizmatika je u jednom dijelu dosta kompleksna i dio novca je dosta teško klasificirati i sistematizirati (mince, dinari). Dobre temelje sistematizaciji dubrovačkog novca je dao Milan Rešetar u knjizi Dubrovačka numizmatika iz 1924. Međutim, od tada je prošlo skoro 100 godina i trebalo je da se netko ponovno uhvati te materije i obradi je na jedan sistematičan i pregledan način. Tako da sam se ja uhvatio toga i nakon 7 godina rada sam to uspio realizirati. Najveća želja mi je bila da se dubrovačka numizmatika kvalitetno obradi i sistematizira i da se olakša snalaženje u tom području, podcrtao je autor.
Kazao je i na koji će način knjiga koristiti stručnjacima, kolekcionarima, zaljubljenicima i svim zainteresiranima.
- U numizmatici je jako bitna sistematizacija, odnosno neki red u cijeloj toj masi novca. U mojoj knjizi obrađeno je skoro 2600 različitih dubrovačkih kovanica. To je za jedan grad-državu jako puno. Kako bi se numizmatički stručnjaci, kolekcionari, aukcionari, arheolozi i drugi mogli snalaziti u svemu tome, postoji posebna vrsta numizmatičke literature - numizmatički katalozi. To su zapravo svojevrsne "baze podataka" u kojima se nalaze svi poznati podaci o novcu određene države ili područja. Pomoću takvog numizmatičkog kataloga određeni primjerak novca se vrlo precizno identificira i onda se zna - to je taj i taj komad - zaveden u literaturi pod tim i tim brojem. Osim što se pojedini primjerak identificira, isto tako se mogu vidjeti i ostali slični primjerci. Posložiti jednu zbirku, bilo javnu bilo privatnu, bez takvog numizmatičkog kataloga je vrlo teško ili praktički nemoguće. Ova knjiga je "navigacija" kroz dubrovačku numizmatiku, ako ćemo pojednostaviti terminologiju, ističe sugovornik.
Kada je u pitanju Republika, u javnosti se najčešće spominju perperi, ali priča je - u numizmatičkom smislu - puno šira i zanimljivija.
- Dubrovačka kovnica je radila kroz jako dugo vremensko razdoblje, tako da je emisijska djelatnost bila poprilično obimna. Sama Dubrovačka Republika je izdala 15 nominalnih vrijednosti novca (apoena), od toga u bakru 3 (minca, solad i poludinarić) i srebru 12 (poludinar, dinar, dinarić, artiluk, poluperpera, perpera, poluškuda, polutalir, škuda, dukat, talir i libertina). Najviše je napravljeno dinara i dinarića. To je zapravo isti apoen, samo su raniji dinari kasnije nešto smanjeni, pa su se nazivali dinarići. To je novac koji je najviše bio u optjecaju u unutarnjem prometu za svakodnevna plaćanja, pa ga je uvijek trebalo puno. Dinari se kuju od početka 14.stoljeća, a perpere tek od 1683. Jedna perpera je vrijedila 12 dinara (dinarića) i bila je vrlo popularna pa je i ta popularnost nekako ostala u kolektivnoj svijesti, objašnjava autor.
Postavlja se pitanje o općim karakteristikama novca Dubrovačke Republike, o čemu se posebno vodilo računa?
- Novac je rađen po uobičajenim standardima onoga vremena. U tom pogledu se i Dubrovnik puno ne razlikuje od drugih gradova-država koji su izdavali svoj novac. Dubrovnik je izdavao bakreni i srebrni novac. Vlastiti zlatni novac za optjecaj nije izrađivan. Veličina varira, od malenih bakrenih minci (cca. 15 milimetara - 1 gram), pa do velikih talira "Bradana" (cca. 44-45 milimetara - 28 grama). Oblikovanje dubrovačkog novca je u pravilu vrlo lijepo, osobito velikih srebrnih novaca. Prevladavajući motivi na novcu su: Sv. Vlaho, Isus, gradska vrata. Kod velikih srebrnjaka se javlja i izrazito dekorativan grb Dubrovačke Republike. Zanimljivo je da se kod kasnijih talira (vižilina) i libertina izostavlja lik Sv. Vlaha. Više je naglasak na simbolima svjetovne vlasti. Prilikom izrade se jako vodilo računa o kvaliteti novca: kako je izrađen, da li je masa i čistoća srebra onakva kakva po standardima mora biti. Veliki srebrnjaci su korišteni u vanjskoj trgovini i kao takvi su morali biti pouzdan novac. Dubrovački novac je bio široko prihvaćen i cijenjen upravo zbog svoje kvalitete i pouzdanosti, naglašava autor.
Naveo je Viščević i što ga je iznenadilo prilikom istraživanja.
- Meni osobno su zadivljujuće dvije stvari: finoća izrade i sama likovna izvedba novca koja je vrhunska za ono vrijeme te značaj i ugled koji je dubrovački novac u to svoje vrijeme imao. Dubrovački novac je bilo vrlo rado prihvaćan među trgovcima od sjevera Europe, pa sve do Levanta. Njime se trgovalo bez problema i normalno je kotirao na mjenjačnicama onoga vremena. Priča o dubrovačkom novcu je kao i priča o samoj Dubrovačkoj Republici. To je bio Hong Kong ili Singapur Mediterana onoga vremena. Značaj Dubrovačke Republike u to vrijeme je bio daleko veći nego što je značaj Hrvatske danas. Puno toga možemo naučiti iz vlastite povijesti i to primijeniti danas, ako hoćemo, naravno, poručuje Viščević.
Novac Dubrovačke Republike danas itekako dobro kotira među europskim i svjetskim numizmatičarima.
- Dubrovački novac ulazi u rang svjetske numizmatike i kao takav je poprilično cijenjen. Budući da se radi o elitnijoj numizmatici i cijene su u skladu s time, osobito za vrhunske primjerke. S druge strane, opet i nije toliko nedostupan za prave ljubitelje numizmatike. Recimo jedan prosječan dubrovački talir se može na europskom tržištu kupiti već za 150-160 eura, što je sasvim korektna cijena za takvu vrstu novca, pojašnjava stručnjak.
Međutim, svaka medalja, svaka kovanica ima i drugu stranu, a ona se, kada je riječ o novcu, zove falsificiranje.
- Falsifikata ima oduvijek od kada se pojavio novac uopće. Tako je bilo i sa dubrovačkim novcem. Jedni od najranijih dokumenata o toj temi iz 1294. govore o lošim (lažnim) folarima koji se iz okolice grada plasiraju u Dubrovnik. Isto tako u istim dokumentima govori se i o kažnjavanju takve prakse. Dakle, kao i svaka druga država i Dubrovačka Republika je imala problema s falsifikatima. Mada je i sama dubrovačka kovnica krivotvorila strani novac (mletački, turski, grada Rige, i drugi) što je bila uobičajena praksa onoga vremena, priča numizmatičar.
Na kraju je novac Dubrovačke Republike stavio u kontekst tadašnje Europe.
- Kao što sam ranije naveo, dubrovački novac je bio u Europi i na Istoku prihvaćen i cijenjen. Rado se prihvaćao u trgovini i mijenjao se bez problema po Europi. Dubrovnik je veliku pažnju posvećivao kvaliteti svog novca, što je bilo i prepoznato u inozemstvu i zato je imao takav status kakav je imao, zaključuje Viščević. bLu